Naslov
Matične knjige krštenih katoličkih župa Uskoplja odnosno Skopja od 1745. do 1883. godine.
(The baptismal registries of the Uskoplje or Skopje Catholic parishes from 1745 to 1883.)

Autori
Škegro, Ante ; Ivić, Anto

Ostali urednici
Kutleša, Stipe

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Hrvatski institut za povijest

Grad
Zagreb

Godina
2021

Stranica
1636

ISBN
978-953-8335-17-4

Ključne riječi
Rimokatolička crkva, Bosna i Hercegovina
(History of Roman Catholicism, Bosnia and Herzegovina)

Sažetak
U ovome trećem svesku podniza Demographia Catholica Scopiensis iz niza Demographia Christiana Bosniaca objavljuju se matične knjige krštenih katoličkih župâ Skopje, Skopje Gornje = Gornji Vakuf, Skopje Donje = Malo Selo = Bugojno te Golo Brdo = Kandija koje se nalaze na području gornjeg toka rijeke Vrbas u zapadnom dijelu srednje Bosne. To je kraj prepoznatljiv po oko 35 km dugome i u najširem dijelu 4-5 km širokome polju, po kojem se u povijesnim vrelima još od srednjega vijeka kao i u matičnim knjigama ovih župâ naziva Uskopljem odnosno Skopjem. U ovim matičnim knjigama upisano je 25598 krštenja katolika Uskoplja / Skopja od kraja travnja 1745. do kraja 1883. g. Najprije su bilježena bosanicom na hrvatskom a potom latinicom na latinskom jeziku. Kad se u obzir uzmu i roditelji krštenika te njihovi kumovi dolazi se do višestrukog broja zabilježenih osoba. S ovom i već objavljenim matičnim knjigama vjenčanih (Libri Copulatorum Parochiarum Scopiensium (1753-1883). Matične knjige vjenčanih uskopaljskih župa /od 1753. do 1883. godine/. The Marriage registries of the Uskoplje parishes from 1855 to 1883 year) i umrlih skopjanskih župa (Libri Mortuorum Parochiarum Scopiensium 1755-1883. Matične knjige umrlih uskopaljskih župa od 1755. do 1883. godine. The Deaths registries of the Uskopje parishes from 1755 to 1883 year), omogućen je uvid u demografska kretanja katolika Uskoplja / Skopja tijekom posljednja dva i pol stoljeća osmanlijske okupacije. Ova prvorazredna izvorna građa ne pruža podatke samo o ogromnom broju osobâ nego i o više stotina mjestâ u kojima su obitavale odnosno iz kojih su potekle. Velikom broju tih mjesta tijekom proteklog vremena izgubio se svaki trag i spomen, izuzev u ovim matičnim knjigama. Još je gore s grobljima katolika, koji tijekom osmanlijske okupcije nisu smjeli graditi niti obnavljati svoje bogomolje nego ni obilježavati groblja u kojima su se pokapali svojim vjerskim obilježjima. Budući da im je vrhovni vjerski poglavar, rimski papa, bio van dometa sablje osmanskog sultana, katolici su stalno bili žigosani kao sumnjivci a njihov kler sumnjičen kao zapadni špijuni. Ugnjetavani su bez ikakvih sankcija za one koji su ih progonili i ubijali, o čemu zorno svjedoče i upisi u ove matične knjige. Pojedini katolici toliko su bili zastrašeni da su se i na samrti više bojali svojih islamskih gospodara nego Onoga koji ih je stvorio (imo prius habuerunt timorem Saracenorum quam timorem Dei omnipotentis Creatoris sui). Ni mjesta po kojima su katolici obitavali nisu smjela biti vidljiva islamskim feudalcima kao ni muslimanskim vjerskim prvacima čije su posjede poput robova bili prisiljeni obrađivati. Svoje su mrtve mogli pokapati samo po zabačenim i teže pristupačnim mjestima. Stoga i ne iznenađuje činjenica da se velikom broju katoličkih grobalja zametnuo svaki trag odnosno spomen, izuzev u župnim matičnim knjigama. Unatoč toga katolici su i u Uskoplju / Skopju nadživjeli osmanlijsku okupaciju, o čemu svjedoče i ove matične knjige. I one su, poput onih koji su ih stvarali, jednako bile sumnjive ne samo osmanlijskim vlastima i islamskim feudalcima nego i običnome muslimanskome puku. Unatoč toga Uskoplje / Skopje je katolike stalno privlačilo, jer je pružalo znatno povoljnije uvjete života nego li Dalmacija koja im je bila utočište u vrijeme velikih ratnih sukoba odnosno pogroma koje su poduzimale osmanlijske okupacijske vlasti ili krupni islamski feudalci. Nakon što bi nedaće minule ili oslabile, izbjegli, odnosno njihovi potomci, vraćali su se pradjedovskim ognjištima. Stoga ne iznenađuje činjenica da i ove matične knjige otkrivaju identičnost hrvatskoga katoličkog puka središnje Bosne i Dalmacije, kojim su se stoljećima potkusurivali interesi Osmanskog Carstva s jedne te Mletačke Republike i Austrijskog / Austro-Ugarskog Carstva s druge strane. I ove matične knjige svjedoče da je katolički puk, unatoč stalnih životnougrožavajućih okolnosti, opstao u Uskoplju / Skopju zavaljujući i naporima franjevaca Provincije Bosne Srebrene. Pojedini su katolici i na području Uskoplja / Skopja kao i drugdje po Osmanskom Carstvu, pritisnuti različitim nevoljama odnosno namamljeni zavodljivim ponudama apostatirali od svoje vjere te prigrlili islam odnosno pravoslavlje - u koje katolički kler nije imao nikakvog povjerenja (Graeca fides, nulla fides). Prikrivajući vlastito konvertitstvo, nerijetko su se upravo oni prometali u najgore progonitelje nekadašnjih svojih istovjernika. Objavom ovih matičnih knjiga ne samo da se odaje dužno štovanje i čuva spomen na one koji su davno prije nas hodili i brodili Uskopljem / Skopjem, nego se osvjetljavaju i korijeni iz kojih smo mnogi i sami potekli te i njihovom zaslugom opstali i ostali u svojoj vjeri.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Demografija

Napomena
Superior = Gornji Vakuf, Skopje Inferior = Malo Selo = Bugojno and Golo Brdo = Kandija, which are located in the Vrbas headwaters area in the western part of central Bosnia. This region is recognizable for the 35 km long and in the broadest part 4-5 km wide plain, called Uskoplje or Skopje in historical sources from the Middle Ages and also in the parish registries. In these baptismal registries, the baptisms are recorded of 25,598 Catholics of Uskoplje or Skopje from the end of April 1745 to the end of 1883. They were first written in Bosnian Cyrillic script in Croatian, and later in the Latin script in Latin. When the parents of the baptized child and their witnesses are taken into account, the number of recorded individuals is multiplied. This, along with the previously published marriage and death registries (Libri Copulatorum Parochiarum Scopiensium (1753-1883). Matične knjige vjenčanih uskopaljskih župa /od 1753. do 1883. godine/. The Marriage registries of the Uskoplje parishes from 1855 to 1883 year; Libri Mortuorum Parochiarum Scopiensium 1755- 1883. Matične knjige umrlih uskopaljskih župa od 1755. do 1883. godine. The Deaths registries of the Uskopje parishes from 1755 to 1883 year) of the above parishes, enables an insight into the demographic trends of the Catholics in the Uskoplje or Skopje region during the last two and a half centuries of Ottoman occupation. This first-class source material not only provides information about a huge number of people, but also about hundreds of places where they resided or from where they originated. Every trace and memory of a large number of these places has been lost during the course of time, except in these registry books. The situation is even worse in terms of the Catholic cemeteries, as during the Ottoman occupation their places of worship could not be built or renovated, nor could they mark the graves where they were buried according to their religious rites. Since their supreme religious leader, the Pope in Rome, was beyond the range of the sabers of the Ottoman sultan, Catholics were constantly branded as suspicious, and their clergymen were suspected as western spies. They were oppressed without any sanctions for those who persecuted and killed them, as is clearly confirmed by the entries in these registry books. Individual Catholics were so terrified that even on their deathbeds they feared their Islamic masters more than the Lord who created them (imo prius habuerunt timorem Saracenorum quam timorem Dei omnipotentis Creatoris sui). Even the places where Catholics dwelled were not supposed to be visible to the Islamic feudal lords nor to the Muslim religious leaders, whose estates they were forced to cultivate like slaves. Their dead could be buried only in remote and inaccessible places. Hence it is not surprising that all traces or memories have been lost of a large number of Catholic cemeteries, with the exception of the parish registry books. Despite this, the Catholics in Uskoplje lived through the Ottoman occupation, as is attested by these registries. The latter, just like those who formed them, were equally suspicious not merely to the Ottoman authorities and Islamic feudal lords, but also the ordinary Muslim population. Nonetheless, Uskoplje or Skopje constantly attracted Catholics, as it offered considerably better living conditions than Dalmatia, which was their refuge in the times of major armed conflicts or the pogroms carried out by Ottoman authorities or the highest-ranking Islamic feudal lords. After the hardships passed or were reduced, the refugees, or rather their descendants, would return to their ancestral homes. Hence, it is not surprising that these registers reveal the identity of the Croatian Catholic population of central Bosnia and Dalmatia, who for centuries had to reconcile the interests of the Ottoman Empire on the one hand and those of the Venetian Republic and the Austrian / Austrian-Hungarian Empire on the other. These registers also testify that the Catholic population, despite the constant life-threatening circumstances, survived in Uskoplje thanks to the efforts of the Franciscans in the Province of Bosnia Argentina. Some Catholics in the area of Uskoplje or Skopje, as well as elsewhere in the Ottoman Empire, pressed by various troubles and lured by seductive offers abandoned their faith by embracing Islam or Orthodox Christianity – in which the Catholic clergy had no confidence (Graeca fides, nulla fides). Concealing their own conversion, it was often these people who changed into the fierc

POVEZANOST RADA