Pregled bibliografske jedinice broj: 1147961
Simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja i odnosi s roditeljima kod potomaka hrvatskih branitelja
Simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja i odnosi s roditeljima kod potomaka hrvatskih branitelja, 2021., diplomski rad, diplomski, Zagreb
CROSBI ID: 1147961 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja i odnosi s roditeljima kod potomaka hrvatskih branitelja
(Symptoms of posttraumatic stress disorder and the parental bonding among the descendants of Croatian war veterans)
Autori
Utrobičić, Klara
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Mjesto
Zagreb
Datum
19.07
Godina
2021
Stranica
62
Mentor
Knežević, Martina
Ključne riječi
Ključne riječi Simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja, sekundarna traumatizacija, roditeljska briga, pretjerano zaštićivanje, strategije suočavanja sa stresom
(Symptoms of post-traumatic stress disorder, secondary traumatisation, parental care, overprotection, coping strategies)
Sažetak
U posljednje vrijeme sve više istraživanja pokazuje kako pojedinac ne mora osobno proživjeti traumu da bi razvio posttraumatski stresni poremećaj. U takvim slučajevima često se koristi pojam sekundarna traumatizacija, koji objašnjava kako pojedinac može razviti simptome poremećaja zbog saznanja o traumatskom događaju koji je doživjela njemu bliska osoba i zbog želje da toj osobi pomogne. Ovaj fenomen posebno je zanimljiv kada uzmemo u obzir odnos roditelj-dijete, kao jedan od najvažnijih odnosa koji ostvarujemo tijekom života. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost između razine simptoma PTSP-a, strategija suočavanja sa stresom, odnosa s roditeljima te očeve dijagnoze PTSP-a kod potomaka hrvatskih branitelja. U istraživanju je sudjelovalo 47 potomaka hrvatskih branitelja od kojih 24 potomka ima oca s dijagnozom PTSP-a, a 23 potomka ima oca bez dijagnoze PTSP-a. Rezultati su pokazali da se potomci ne razlikuju u razini simptoma PTSP-a, u strategijama suočavanja sa stresom te roditeljskoj brizi i zaštićivanju. Majčino zaštićivanje pokazalo se kao značajan pozitivan, a očevo zaštićivanje kao značajan negativan prediktor korištenja strategija suočavanja izbjegavanjem. To znači da je više majčinog zaštićivanja i manje očevog zaštićivanja povezano s češćim korištenjem strategija suočavanja izbjegavanjem njihovih potomaka. Možemo zaključiti da rezultati nisu utvrdili sekundarnu traumatizaciju kod potomaka hrvatskih branitelja, ali su ukazali na povezanost odnosa roditelj-dijete s korištenjem strategija suočavanja sa stresom u odrasloj dobi. Čini se kako bi praktične intervencije trebale biti usmjerene prema podučavanju roditelja o odnosu s njihovom djecom s naglaskom na davanje autonomije i uključenost očeva u odgoj te podučavanju potomaka o uspješnim strategijama suočavanja sa stresom.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Psihologija