Naslov
Historijsko slikarstvo u opusu Ivana Tišova
(Historical painting in the opus of Ivan Tišov)

Autori
Kokeza, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Slikar Ivan Tišov. Zbornik radova

Urednik/ci
Damjanović Dragan, Aračić, Pero

Izdavač
Zavod za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Đakovu

Grad
Zagreb : Đakovo

Godina
2021

Raspon stranica
117-137

ISBN
978-953-347-411-3

Ključne riječi
Ivan Tišov, historijsko slikarstvo, hrvatska povijest, Austro-Ugarska Monarhija, prva Jugoslavija (Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija), kulturna politika
(Ivan Tišov, historical painting, Croatian history, Austro-Hungarian Empire, the first Yugoslavia (Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes, Kingdom of Yugoslavia), cultural policy)

Sažetak
Historijsko slikarstvo definira se kao specifičan likovni žanr druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća vezan za razvoj građanskog društva te fenomene nacionalne identifikacije, provođenja specifičnih kulturnih politika te ostvarivanja tzv. povijesne autentičnosti na slikama. Historijsko slikarstvo Ivana Tišova okvirno se dijeli na dvije veće kronološke cjeline. U prvom razdoblju Austro-Ugarske Monarhije slikar se rijetko bavi povijesnom tematikom pa ona uključuje tek nekoliko djela: Krštenje kralja Tomislava možda iz 1906., Portret Ljudevita Gaja u ilirskoj odori iz 1908. te Portret Ljudevita Gaja u starijim godinama i Slavlje hrvatske kazališne umjetnosti iz 1909. godine (ovo, posljednje djelo zapravo je suvremeni antipod Bukovčevu kazališnom zastoru pa uključuje tek nekoliko povijesnih osoba). U drugom pak razdoblju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije, Tišov slika više djela historijskog (premda prije svega kroničarskog) karaktera. U tom razdoblju od približno deset godina (1918. – 1928.) za potrebe novih političkih i kulturnih krugova nastaju redom: 29. listopada 1918. (tzv. Prelom), Dan slobode, Jugoslavenski odbor pri sjednici u Londonu, Vatromet na Gornjem gradu u čast regenta Aleksandra, Jugoslavenski odbor u Parizu, Alegorija ili Ujedinjenje, 1. prosinca 1918. godine – prijestolonasljednik Aleksandar kao regent Kraljevine Srbije proklamira ujedinjenje svih zemalja Srba, Hrvata i Slovenaca u jedinstvenu državu pod vlašću dinastije Karađorđevića, Doček kralja Aleksandra i srpske vojske 1918. godine, Slava Lisinskom te Stjepan Radić među seljacima. Unutar ovoga članka najviše se pažnje posvećuje upravo tom, drugom i opsežnijem razdoblju stvaralaštva, a napose djelima sačuvanim na području Hrvatske – namijenjenima tamošnjim kulturnim i političkim institucijama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA