Naslov
Franjevac Fortunat Pintarić - hrvatski preporoditelj i glazbenik
(Franciscan Fortunat Pintarić - Croatian revivalist and musician)

Autori
Patafta, Daniel

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, ostalo

Skup
Šesti kongres hrvatskih povjesničara-Kultura

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 29.09.2021. - 02.10.2021

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
glazba, hrvatske pučke crkvene popjevke, narodni preporod, franjevac, hrvatski jezik
(music, Croatian folk church songs, national revival, Franciscan, Croatian language)

Sažetak
Franjevac Fortunat Pintarić bio je orguljaš i skladatelj koji je hrvatskoj glazbi ostavio vrijedna djela. Franjevac Paškal Cvekan u prikazu njegova djela navodi mišljenje Mendlova Musikalisches Conversations-Lexikon iz 1877.: Pintarić uživa u Hrvatskoj glas izvrsnog orguljaša i crkvenog skladatelja, koji je uglazbio više od 500 crkvenih popijevaka, a stekao je besmrtne zasluge za crkvenu glazbu u Hrvatskoj. U novije su doba mnoge Pintarićeve skladbe pronađene u koprivničkom samostanu. Fortunat Pintarić napisao čak četrdeset originalnih misa, dvanaest zbirki crkvenih popijevki, dvanaest skladbi za orgulje, četrnaest svjetovnih instrumentalnih skladbi i druge neobjavljene skladbe te zapise o pjevanju. Radio je kao profesor u varaždinskoj gimnaziji. U tom razdoblju aktivno je sudjelovao u ilirskom pokretu, skladajući prigodne skladbe, poglavito crkvene popijevke na hrvatskom jeziku. Objavljuje knjižicu s molitvama i popijevkama na hrvatskom jeziku za školsku mladež, koja postaje obveznom literaturom u školama. Borbi za hrvatski jezik, koji bi postao službenim jezikom u školi, u velikoj se mjeri pridružilo svećenstvo, među njima i Fortunat Pintarić, iako je znao za uredbe donesene u vrijeme neoapsolutizma prema kojima se tražilo da se najprije treba iz gimnazije odstraniti franjevce profesore, jer nisu htjeli svoje predmete predavati na njemačkom jeziku.U to je vrijeme za školsku mladež obvezan bio latinski molitvenik Liber precum et hymnorum, objavljen u Zagrebu 1826. godine. Taj je molitvenik poslužio Pintariću kao temeljno ishodište za tekstove koje je prevodio s latinskog na hrvatski. Neke je tekstove uglazbio i objavio 1849. godine pod naslovom Knjiga bogoljubnosti karstjanske, sadržavajuća pobožnih molitvah i pesmah. Knjižica je nastala kao rezultat borbe za uvođenje hrvatskog jezika i hrvatskih popijevki u škole, a stekla je veliku popularnost. Odaje mu se priznanje na dobro prevedenim tekstovima, a posebno se ističu pojedine popijevke koje su rado pjevane. O vrijednosti knjižice govori i podatak da je ona, s ostalim vrijednim ondašnjim izdanjima, bila izložena na Međunarodnoj glazbenoj i kazališnoj izložbi u Beču. Od tog je vremena Pintarić držao propovijedi na hrvatskom jeziku, a s učenicima pjevao hrvatske crkvene popijevke. Bio je prisutan i na prvoj sjednici Nastavničkog vijeća varaždinske gimnazije 3. 11. 1849., kada je prvi put zapisnik pisan na hrvatskom jeziku. Odmah po dolasku u Viroviticu 1860. godine, napisao je kantual Crkvenu liru. Poduhvat je podupirao i biskup Strossmayeru uz obvezu da će poduprijeti njezino tiskanje ako bude napisana na novom hrvatskom standardnom jeziku. Pintarić, po rođenju kajkavac, napisao je svoj kantual na hrvatskom štokavskom narječju, odnosno prema ondašnjem književnom jeziku. Tiskanje kantuala spriječila je Pintarićeva nagla smrt 1867. godine, međutim Crkvena lira tiskana je 2016. godine kao spomenik oblikovanja hrvatske glazbe i jezika u 19. stoljeću.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA