Naslov
Selen (Se) u ekosustavu
(Selenium (Se) in the Ecosystem)

Autori
Vujnović, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Agronomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
27.09

Godina
2021

Stranica
42

Mentor
Zgorelec, Željka ; Prevendar Crnić, Andreja

Ključne riječi
toksičnost selena, nedostatak selena, seleniferna tla, selenometionin
(selenium toxicity, selenium deficiency, selenifer soil, selenomethionine)

Sažetak
Selen je esencijalni mikroelement u tragovima, neophodan organizmu u malim količinama, ali toksičan u većim. Možemo ga naći u vodi, tlu i namirnicama životinjskog i biljnog podrijetla jer kao i ostali elementi kruži u ekosustavu. Raspon poželjnih koncentracija selena u ekosustavu je vrlo uzak, a geokemijski se ponaša slično sumporu. Većina biljaka sadrži poprilično nisku koncentraciju Se i dok on nije esencijalan element za biljke, dodavanjem selena u tlo osigurava se da prehrambeni proizvodi sadrže odgovarajuće količine za potrebe ljudi i životinja. Hrana je primarni izvor Se za ljude i zbog razlika u prehrambenim navikama, njegov unos znatno varira. Identificirano je preko 20 strukturnih selenoproteina i katalitičkih selenoenzima u ljudskom metabolizmu. Oni sudjeluju u antioksidacijskim i protuupalnim procesima, te u proizvodnji hormona štitnjače. Selen je važan sastojak glutation peroksidaze, glavnog staničnog antioksidativnog enzima, koji može pretvoriti slobodne radikale u perokside, dok vitamin E uklanja slobodne radikale i neutralizira njihove potencijalne štetne učinke. Prisutan je u organskoj formi kao Se-aminokiselina, pri čemu su najčešći organski spojevi selenometionin (SeMet), selenocistein (SeCy), dimetilselenid (DMSe), dimetildiselenid (DMDSe), selenometiltranferaza (SMT), Se-metilmetionin (SeMM), glutation peroksidaza (GSH-Px). U ljudskom organizmu nedostatak selena može dovest do bolesti endokrinog, koštano-mišićnog, kardiovaskularnog, imunološkog, reproduktivnog i živčanog sustava. Dok prekomjerne količine selena u ljudskoj prehrani djeluju toksično i mogu uzrokovati oštećenje jetre i bubrega, zgušnjavanje krvi, nekrozu srca i jetre, kožne lezije, mučninu, povraćanje, gubitak kose i noktiju. Istraživanja provedena u istočnoj Hrvatskoj su pokazala nedostatak selena u tlu, mesu domaćih životinja i žitaricama. Dok su istraživanja provedena u Istri na području Labinštine zbog višestoljetne rudarske tradicije i termoelektrane Plomin pokazala povišene koncentracije selena u ekosustavu. Prvi dio ovog preglednog rada opisuje i proučava koncentracije selena u tlu, vodi i biljkama, definira i interpretira njegov esencijalni i toksikološki utjecaj na životinje i ljude, dok se drugi dio rada fokusira na analizu i usporedbu dostupne literature o istraživanjima selena provedenim u RH.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija), Interdisciplinarne biotehničke znanosti

POVEZANOST RADA