Naslov
Nova kultura učenja: obilježja, povijest, implikacije i recentni trendovi
(A new culture of learning)

Autori
Međimorec, Veronika

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Učiteljski fakultet

Mjesto
Čakovec

Datum
17.09

Godina
2021

Stranica
61

Mentor
Topolovčan, Tomislav

Ključne riječi
nova kultura učenja, kultura učenja, novi oblici učenja
(new culture of learning, learning culture, new forms of learning)

Sažetak
Tradicionalna kultura učenja usmjerena na nastavnika (učitelja), nastavni sadržaj, plan i program, stjecanje gotovih, činjeničnih, znanja te pasivno učenje reorganizira se u novu kulturu učenja i nove oblike učenja. Nova kultura učenja relativno je nov pojam, iza kojeg stoje brojne publikacije pokušavajući ga definirati. Ono što se sa sigurnošću može reći jest da nova kultura učenja podrazumijeva elemente cjeloživotnog, samoorganiziranog i samoupravljanog učenja. Kako bi se pokušao definirati pojam nove kulture učenja, u ovom diplomskom radu prikazat će se interdisciplinarno tumačenje pojma kultura učenja. Postoje vrlo različite perspektive, a samim time i različite definicije tog pojma. Ponekad je to vrlo ograničena tema, pri kojoj se koriste određene mikrodidaktičke metode ili elektronički mediji koji su već izjednačeni s takozvanom novom kulturom učenja. Katkad se radi o sveobuhvatnim konceptima koji utječu na razvoj nastave i učenja u organizacijama ili čak u našem cijelom društvu. Nadalje, ukazat će se na obilježja nove kulture učenja i novih oblika učenja te povijesni okvir kulture učenja. Značajna obilježja nove kulture učenja karakteriziraju nastavu usmjerenu na učenika, stoga su u središtu motivacija, aktivnost, neovisnost, samokontrola i samoorganizacija, kao i zajedničko učenje i zajednički rad. Upravo ta obilježja nove kulture učenja pokušavaju se ostvariti novim oblicima učenja kako bi se ostvarila dominacija učenika u procesu nastave, odnosno učenja. Potiče se aktivno umjesto pasivnog učenja i slušanja. Samoorganizirano učenje također dobiva na većoj važnosti, kao i personalizirano učenje, pri kojem se obrazovni sadržaj prilagođava sposobnostima učenika. Nakon toga oblikuje se zajedničko učenje, čija se struktura poticanja suradnje manifestira u aktivnijem i većem angažmanu učenika. Naposljetku, kada najviše treba, sve se više razmatra kombinirano učenje, odnosno hibridan pristup koji kombinira učenje u školi i učenje na daljinu. Na kraju ovoga teorijskog diplomskog rada navest će se i objasniti implikacije te ukazati na recentne trendove u obrazovanju u sklopu nove kulture učenja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija, Obrazovne znanosti (psihologija odgoja i obrazovanja, sociologija obrazovanja, politologija obrazovanja, ekonomika obrazovanja, antropologija obrazovanja, neuroznanost i rano učenje, pedagoške discipline)

POVEZANOST RADA