Naslov
Hrvatski arhitekti i spomenici Prvog svjetskog rata
(Croatian Architects and Memorials of the First World War)

Autori
Damjanović, Dragan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Spomenička baština i kultura sjećanja na Prvi svjetski rat / - Zagreb : Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2021, 20-21

ISBN
978-953-8404-00-9

Skup
Međunarodni okrugli stol: Spomenička baština i kultura sjećanja na Prvi svjetski rat

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 09.09.2021. - 10.09.2021

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Herman Bollé, Viktor Kovačić, javni spomenici, neoromanika, neoklasicizam, secesija
(Herman Bollé, Viktor Kovačić, Public Monuments, Neo-Romanesque, Neoclassicism, Art-Nouveau)

Sažetak
Cilj je ovoga izlaganja prikazati kako su hrvatski arhitekti projektirali spomenike Prvoga svjetskog rata. Zbog nestašice ljudstva i materijala te općenito teških gospodarskih prilika na hrvatskom je području realiziran tijekom Prvog svjetskog rata manji broj većih spomenika, no i taj mali broj realiziranih spomenika, kao i sačuvani nerealizirani projekti u dovoljnoj mjeri govore koji su arhitekti bili angažirani na njihovim projektima, tko ih je angažirao i kakva su stilska rješenja primjenjivali. Najmonumentalniji realizirani spomen kompleks podignut tijekom Prvog svjetskog rata, vojničko groblje u Karlovcu, podignuto prema projektu arhitekta Hermana Bolléa, svjedoči o popularnosti historicističkih, kasno devetnaestostoljetnih obrazaca. U isto vrijeme hrvatska Zemaljska vlada uključuje u Zemaljski odbor za skrb o ratnim grobovima cijeli niz arhitekata srednje generacije (Janko Holjac, Martin Pilar), a od mlađih arhitekata, Viktora Kovačića. Upravo je Kovačića, učenika Otta Wagnera i prvaka hrvatske moderne arhitekture Zemaljska vlada poslala 1916. godine na pet dana u Beč kao predstavnika spomenutog odbora u Ministarstvo rata. Nesumnjivo se kao rezultat toga Kovačićeva puta i članstva u odboru trebaju tumačiti nerealizirani projekti za vojnička groblja sačuvani u ostavštini ovoga arhitekta u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, kao i projekti koje je objavio Edo Schön u monografiji o Kovačiću 1927. godine. Za razliku od Bolléova projekta za Karlovac, izvedenoga u stilu neoromanike, koji podsjeća svojim rješenjima na spomenike i građevine kasnog 19. i ranog 20. stoljeća u Njemačkom carstvu, Kovačićevi su projekti izvedeni u kombinaciji elemenata kasne secesije i neoklasicizma, dakle u stilu koji je i inače bio dominantan u (srednjo)europskoj arhitekturi početkom 20. stoljeća. Kompleks vojnog groblja prema projektu Viktora Kovačića bio bi okružen njegovanim drvoredom. Na pravokutnoj površini grobovi bi bili identični i pravilno raspoređeni. Ulaz u kompleks bio bi markiran ekspresivno riješenim portalom, kojega bi krunio natpis Pro patria, za kojega je Kovačić izradio više različitih projekata. Ulazna strana groblja bila bi dodatno naglašena toskanskim stupovima okrunjenim, koliko se da zaključiti, peharima s vječnom vatrom. Središnji dio kompleksa činio bi slavoluk okrunjen skulpturom, za pretpostaviti je pobjede. Iako ovaj projekt, koliko je poznato, na kraju nije realiziran uočljivo je kako su realizirani projekti memorijala Prvog svjetskog rata podizani u Italiji, Francuskoj i Velikoj Britaniji slični u oblikovnom rješenju. Dakako, to nije rezultat Kovačićeva utjecaja na druge europske arhitekte već je odraz sličnih stilskih stremljenja u europskoj arhitekturi toga vremena.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest, Povijest umjetnosti, Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA