Pregled bibliografske jedinice broj: 1141274
ARHITEKTURA I NOVI MEDIJI – MEDIJSKE FASADE, VIDEO I SVJETLOSNE INSTALACIJE
ARHITEKTURA I NOVI MEDIJI – MEDIJSKE FASADE, VIDEO I SVJETLOSNE INSTALACIJE // inerakcije/cro br./Vol. 8 / Završni radovi studenata kolegija Antropologija arhitekture, Urbana antropologija i Antropologija čovjekove okoline u akad. g. 2004.-2017. / doc. dr. sc. Igor Toš, d.i.a. (ur.).
Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2017. str. 563-661
CROSBI ID: 1141274 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
ARHITEKTURA I NOVI MEDIJI – MEDIJSKE FASADE, VIDEO
I SVJETLOSNE INSTALACIJE
(ARCHITECTURE AND NEW MEDIA – MEDIA FACADES, VIDEO
AND LIGHT- INSTALLATIONS)
Autori
Kalčić, Silva
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Inerakcije/cro br./Vol. 8 / Završni radovi studenata kolegija Antropologija arhitekture, Urbana antropologija i Antropologija čovjekove okoline u akad. g. 2004.-2017.
Urednik/ci
Doc. dr. sc. Igor Toš, d.i.a.
Izdavač
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Grad
Zagreb
Godina
2017
Raspon stranica
563-661
ISSN
1848-5642
Ključne riječi
Suvremeni grad, novomedijska umjetnost, medijska arhitektura, transdisciplinarnost, javni prostor
(Contemporary City, New Media Arts, Media Architecture, transdisdiplinarity, public space)
Sažetak
Sintetiziranje arhitekture i suvremene umjetnosti posredovano elektroničkom te elektroničko- informatičkom tehnologijom, predstavlja novu formu vizualne kulture koja je temeljna za razumijevanje formalnih i komunikacijskih inovacija i obrazaca suvremenog društva općenito. Uočava se nova ambijentalnost arhitekture i morfologija grada generirana elektroničkom i elektroničko-informatičkom tehnologijom. Uz intermedijalnost i transdisciplinarnost, interaktivnost je jedna od ključnih definicija, kao i poveznica arhitekture i umjetnosti novih medija – arhitekturu definira korisnik, dakle događaji u arhitektonskom prostoru ili njegova funkcija, dok je sudioništvo i aktiviranje publike, koja svojim razumijevanjem dovršava umjetničko djelo, bitno svojstvo suvremene umjetnosti. Najinovativniji način sinteze arhitekture i novih medija predstavlja fenomen medijske fasade. Osim vizualizacije podataka- poruka, medijska fasada je zahvat u ambijentalnu infrastrukturu grada, slikovnost grada i sliku grada, također svojevrsna rekonfiguracija grada u tehničkom, estetskom i sociološkom smislu. Budući da se u arhitekturi 20. stoljeća, pod utjecajem fotografije, filma i od 1960-ih videa, mijenjaju fundamentalne perspektivne paradigme kao simboličke forme, a u skladu s rastućom brzinom kretanja dominantna vizura promatrača postaje ona ostvarena iz vozila u gibanju, to nužno za posljedicu ima minimalizaciju ili nestanak onih dekorativnih elemenata arhitektonskog pročelja koji mogu biti sagledani jedino ako bi se građevini pristupalo iz vizure pješaka. Tako bi se moglo reći da ubrzanje promatrača uzrokuje smrt tektonike u arhitekturi 20. stoljeća, a umjesto ornamentirane i skulpturalne dekoracije kao elemenata vertikalne vizure arhitekture, tu ulogu preuzima njezina forma-silueta, kao i boja (osvijetljenost). Pročelje poprima formu opnaste ovojnice (ili u analogiji s ljudskim tijelom: kože, engl. „skin“) čija i-materijalnost (termin Lyotarda, 1985.) postaje komunikacijski medij koji povezuje interijer i okoliš objekta i često se koristi kod svjetlosnih instalacija koje povezuju interijerni i eksterijerni prostor. Kako video ne iziskuje, poput filma ili TV-a, posebnu podlogu za projiciranje, arhitektonske fasade postaju adekvatnim medijem za video projekcije u javnim ili javnoprivatnim prostorima, a daljnji korak je korištenje eksterijerne plohe kao video- ekrana gdje se video, često interaktivan s publikom, umješta u javni prostor, a spoj arhitekture i videa preuzima pritom ulogu suvremenog oblika javne plastike, odnosno nadomjestka tradicionalne skulpture.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam
Napomena
Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet,
doktorski rad
