Naslov
Fizikalne osnove pasivne solarne energetike
(Physical Basis of Passive Solar Energetics)

Autori
Dabac, Mirjana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet, Fizički odsjek

Mjesto
Zagreb

Datum
28.09

Godina
2010

Stranica
51

Mentor
Paar, Vladimir

Neposredni voditelj
Planinić, Maja

Ključne riječi
Solarna energetika, Sunce, pasivna kuća, solarna konstanta
(Solar Energetics, Sun, Passive house, Solar constant)

Sažetak
Sunce je obnovljiv izvor energije. Primjena Sunčeve energije je ekološki i ekonomski opravdana. Sunčevo zračenje s površine Sunca iznosi 3, 86∙ 10^26 W. Na udaljenosti od 149 668 km, Zemlju presijeca približno 2 milijardita dijela Sunčevog zračenja što je otprilike ekvivalentno 35 000 puta više dobivene energije od Sunca od ukupne energije koju ljudi koriste tijekom godine dana. Način primjene Sunčeve energije može biti „pasivan” ili „aktivan”. Kod pasivne primjene Sunčeve energije, najčešće u arhitekturi, prirodni faktori okruženja uzimaju se kao najznačajniji elementi sistema dobivanja energije, odnosno ponašanje zgrada kao energetskih objekata. Pasivni solarni dizajn ili klimatski dizajn za razliku od aktivnih solarnih sistema ne uključuju nikakve mehaničke i električne priključke kao što su pumpe, ventilatori i električne kontrole za stvaranje Solarne topline nego samo da arhitekturom objekta prikupljaju, skladište i distribuiraju Solarnu energiju u obliku topline zimi i odbijanju Solarne topline ljeti. Objekt koji je dizajniran i građen prema određenim standardima o energetskoj učinkovitosti se zove pasivna kuća. To je objekt u kojem su termički ugođaj i komfor zajamčeni uz čisto zagrijavanje odnosno hlađenje svježeg zraka koji ulazi u unutrašnjost i koji je kao takav potreban za potpunu kvalitetu življenja u domu. Pojam i primjena pasivne kuće je poznat još od davnina. Osim striktnih elemenata dizajna pasivne kuće, postoje također i faktori koji utječu na energetsko ponašanje objekta, a oni najčešće ovise o klimi, položaju objekta, vrsti tla, okolišu i mnogim drugim geografsko-geološkim uvjetima u kojima se objekt nalazi. Neke prednosti pasivnih kuća su : ispuštanje samo 2 CO2 kg/m2 godišnje, 75% niža potreba za grijanjem prostora, homogena temperatura unutar kuće itd. Primjena gradnje pasivnih kuća u Hrvatskoj je tek započela prije nekoliko godina za razliku od primjene u svijetu, pogotovo zapadno europskih zemalja gdje je gradnja pasivnih kuća postala već tradicija. Osvještavanjem i edukacijom stavnovništva, sve više stanovnika Hrvatske se odlučuje na ekološki način gradnje objekata.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Fizika

Napomena
Rad je napisan pod djevojačkim prezimenom
Pokrajčić

POVEZANOST RADA