Naslov
Iskaz neizrecivoga u poetici Side Košutić
(The Expression of Unsayable in Sida Košutić's Poetics)

Autori
Kuvač-Levačić, Kornelija

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Sveučilište u Zadru

Grad
Zadar

Godina
2021

Stranica
307

ISBN
978-953-331-327-6

Ključne riječi
neizrecivo, poetika, mistički hermetizam, Sida Košutić, intertekstualnost, intermedijalnost, postmodernistički model jezika, antireferencijalizam, konstruktivizam, apofatički iskaz, mistički diskurs, modernizam, K svitanju, Vjerenička žetva, Portreti, Jaslice, Vrijeska, Mimoza sa smetljišta, Velika šutnja, žensko pismo, funkcija umjetnosti
(Unsayable, poetics, mystical hermetism, Sida Košutić, intertextuality, intermediality, postmodernism, language, anti-referentialism, apophatic language, mystical discourse, modernism, women writing, function of art, Vjerenička žetva, Portreti, Jaslice, Vrijeska, Mimoza sa smetljišta, Velika šutnja)

Sažetak
Služeći se teorijom neizrecivoga u filozofiji jezika istražen je odnos poetičkih postupaka Side Košutić i iskaza karakterističnih za mistički diskurs u čijem je temelju neizrecivo, budući da je književnica u određenim tekstovima svjesno korespondirala s mističkim iskazom kršćanske provenijencije, a zatim te postupke prenosila i u one tekstove koji na sadržajno-predmetnoj razini nisu u prvi plan stavljali polje religioznog iskustva. Iskaz neizrecivoga teoretski je obrazložen kroz problematiku odnosa jezika i stvarnosti preko spoznaja u filozofiji jezika i književnoj teoriji (Ludwig Wittgenstein, Karl Jaspers, Jacques Derrida, Michael Sells, Hans- Georg Gadamer i dr.).Korpus je obrađen u dijakronijskom slijedu, kronologijom objavljivanja te žanrovski (drama, poezija, pripovjedna proza). Obuhvaća neke od prvih lirsko-esejističkih tekstova književnice, objavljene u časopisu Novi čovjek dvadesetih godina 20. stoljeća, dramu K svitanju iz 1927., a glavninu poetskih postupaka iskaza neizrecivog analiziralo se u zbirci Vjerenička žetva. Uključene su i odgovarajuće pjesme iz periodike, kao i iz drugih zbirki (uglavnom Jezero mrtvo) te poeme Jeka sve tiša. Što se tiče njezina proznoga pripovjednoga korpusa, uključen je onaj dio u kojemu se dominantno otkrivaju postupci iskaza neizrecivog, modificirani s obzirom na oblik i žanr: roman Jaslice, novela Vrijeska, određene novele iz zbirke Mimoza sa smetljišta i iz periodike te roman Velika šutnja, s povremenim uvidima u ranu esejistiku, poeziju i prozu iz ostalih zbirki te objavljenu u časopisima, zatim u roman Sluga Vječne mudrosti kao i trilogiju S naših njiva koja, budući da je, unatoč zamjetnom lirizmu, dominantno pisana u realističko-mimetičkom modusu sintetskoga realizma tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća, takve postupke donosi u značajno manjem obujmu. Mističnost Sidinih tekstova dugo se čitala kao višak, nedostatak, povezan uz njene osobne duševne nemire i gotovo karikiranu pobožnost katoličkog pisca. Studija je pokazala da je za razumijevanje moderne književnosti koja nastaje na tragu mističkoga hermetizma potrebno produbiti poznavanje jezika konkretne domene - metapoetskog koncepta koji čini jedinstvo s iskazom. U protivnom, takvi korpusi zbog svoje neprohodnosti (odnosno nerazumijevanja odnosa između datoga jezika i iskustvene realnosti) mogu ostati recepcijski periferni, što se upravo i dogodilo s opusom Side Košutić. Iz aspekta postmodernističkoga pristupa jeziku (prvenstveno antireferencijalizma i ontološkog konstruktivizma) produbilo se interpretaciju njezina poetskoga iskaza i revaloriziralo ga se u okviru kanonskih smjernica moderne hrvatske književnosti 20. stoljeća. Iskaz neizrecivoga kao dijela emotivne, metajezične i poetske funkcije tekstova Side Košutić uvjet je temeljitije recepcije na mjestima koja se u korpusu realiziraju kroz hermetizam mističkoga diskursa ili druge oblike, uvjetno kazano, nekomunikativnog iskaza, neovisno je li riječ o poeziji ili prozi. Upravo se u mističkom hermetizmu očituje nadilaženje referencijalne funkcije jezika, koju osporava postmodernistička teorija značenja Deridaa i na nju naslonjen postmodernistički model jezika. Elemente mističkoga iskaza ispitalo se preko modela osporavanja jezičke intencionalnosti odnosno referencijalizma u opisima/konceptima stvarnosti. Dokazalo se da je autorica bila svjesna onih funkcija poetskoga jezika kojima se nadilazi puki oponašateljski odnos prema referentu, a koje su bliske funkcijama unutar mističkoga diskursa kada tematizira neizrecivo. Istraženi su postupci kojima književnica transcendira jezični i misaoni dualizam kao bitno obilježje mističkoga diskursa, čime se njezino djelo ravnopravno svrstava u poetičke tendencije moderne hrvatske književnosti prve polovice dvadesetog stoljeća naslanjajući se na (novo)simbolističku i ekspresionističku paradigmu, ali koje nadograđuje, čak i anticipira tendencije koje će hrvatsko pjesništvo nastaviti razvijati u kasnijim razdobljima (primjerice, rastvaranje subjekta i pod cijenu potpune nekomunikativnosti govora).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA