Naslov
Vijenac čestitki kao izraz jezične kulture
(Wreath of Congratulations as an Expression of Language Culture)

Autori
Macan, Željka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
CLARC 2021 Jezik i kultura

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 24.06.2021. - 26.06.2021

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Veliki čestitar, pragmatički, značenjski i strukturni aspekt čestitki, jezična kultura
(Veliki čestitar, pragmatic, semantic and structural aspect of congratulations and well-wishes, language culture)

Sažetak
U tisku i nakladi knjižare Lavoslava Hartmanna (Stjepan Kugli) u Zagrebu je 1911. godine izašao Veliki čestitar ili Vijenac najljepših čestitaka za djecu, mladež i odrasle (treće prerađeno i popunjeno izdanje). I ovo, kao i ostala izdanja Čestitara, priredio je pedagog i književnik Franjo Bartuš. Povezanost čestitke kao vrste uporabnoga teksta i jedne od strategija pozitivne uljudnosti sa situacijskim kontekstom, namjenom te afektivnim odnosom između njezina pošiljatelja i primatelja ogleda se i u samome sadržaju Velikoga čestitara. Primjeri se čestitki u njemu donose podijeljeni u osam cjelina, i to prema dobi recipijenata kojima su namijenjene, prigodi povodom koje se upućuju te načinu oblikovanja njihova sadržaja – u stihu/ stihovima ili u nevezanu slogu. U drugoj se cjelini donose čestitke uz razne darove koje prije samog teksta sadrže i upute (gotovo scensko- didaskalične) za onoga tko ih donosi, a koje nedvojbeno upućuju na usmenost njihova izraza. Posljednja cjelina predstavlja svojevrsni dodatak te sadrži prikazivanja, deklamacije i govore, a uz neka se od njih ponovno donose i didaskalična uputstva. Iz strukture i opsega je pojedine skupine čestitaka vidljivo jesu li zamišljene kao pisani ili usmeni ostvaraj (rutinske formule ili razgovorne formule), a na to upućuje i (ne)navođenje njihova pošiljatelja. Čestitke koje donosi Veliki čestitar analiziraju se u okviru poglavlja kojemu pripadaju i s obzirom na svoju komunikacijsku i pragmatičku funkciju, sadržaj i stilske značajke svakog od zastupljenih tipova te jezičnu analizu na sadržajnom i izraznom, odnosno značenjskom i strukturnom planu (stereotipne formule srodstva, eliptične rečenice, optativ, ustaljene imenske sintagme…). Svaka od u Čestitaru zastupljenih skupina čestitaka čini tako građu koja se promatra na trima razinama – pragmatičko- komunikacijskoj, strukturnoj i značenjskoj. Kao poseban se tip na razini semantičke i strukturne analize izdvajaju pragmatički frazemi čije se značenje ogleda u kontekstu govornoga čina kojim govornik neposredno vrši samu govornu djelatnost, odnosno čestita komu što. Zaključno se provedena analiza promatra kao doprinos i poticaj jezičnoj kulturi u vremenu svog objavljivanja, ali i u kontekstu svojih značajki koje se mogu smatrati univerzalnima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA