Pregled bibliografske jedinice broj: 1138215
Primaljska skrb novorođenčeta s infekcijom Treponema pallidum
Primaljska skrb novorođenčeta s infekcijom Treponema pallidum, 2021., diplomski rad, preddiplomski, Sveučilišni odjel zdravstvenih studija, Split
CROSBI ID: 1138215 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Primaljska skrb novorođenčeta s infekcijom Treponema pallidum
(Midwifery Care of a Newborn with Treponema pallidum infection)
Autori
Karaman, Ana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski
Fakultet
Sveučilišni odjel zdravstvenih studija
Mjesto
Split
Datum
22.07
Godina
2021
Stranica
31
Mentor
Karabuva, Svjetlana
Ključne riječi
Treponema pallidum ; kongenitalni sifilis ; novorođenče ; trudnica ; primaljska skrb
(Treponema pallidum ; congenital syphilis ; newborn ; pregnant woman ; midwifery care)
Sažetak
Uvod. Sifilis je zarazna bolest uzrokovana spiralnom bakterijom zvanom Treponema pallidum. Infekcija se najčešće prenosi spolnim putem, no može se prenijeti i transplacentarno. Cilj. Cilj ovog rada je opisati mikrobiološka obilježja uzročnika, kliničku sliku, dijagnostičke postupke i načine liječenja u odraslih osoba, trudnica, novorođenčadi i odabranih skupina, te istaknuti ulogu primalje u skrbi za oboljelu trudnicu. Rasprava. Treponema pallidum je Gram neodređena spiroheta složene antigenske strukture koja se može vizualizirati mikroskopiranjem u tamnom polju, no klinički gledano najvažniju ulogu u dijagnosticiranju sifilisa imaju serološki testovi ; netreponemski (VDRL, RPR) i treponemski (IFA, TPHA, TPI). Klinička slika sifilisa dijeli se na tri stadija ; primarni, sekundarni i tercijarni. Također, uobičajeno je govoriti i o ranom i kasnom stadiju sifilisa. Kongenitalni sifilis nastaje transplacentarnim prijenosom, uobičajeno između 16. i 28. tjedna gestacije. Osim transplacentarno, novorođenče može akvirirati infekciju i u kontaktu s lezijom u vaginalnom kanalu ili dojenjem. U slučaju transplacentarnog prijenosa infekcije, mogu nastati različiti neželjeni ishodi trudnoće. Pri porođaju u novorođenčeta se ne moraju uočavati kliničke manifestacije bolesti. Lijek izbora za liječenje sifilisa je penicilin, a duljina liječenja i način primanja terapije ovise o stadiju bolesti i specifičnosti bolesnika. Uspješnost liječenja potrebno je pratiti klinički i serološki. Primaljska skrb očituje se u edukaciji trudnice o simptomima, prijenosu i načinu zaštite od spolno prenosivih bolesti. U trudnica s potvrđenom dijagnozom sifilisa, primalja sudjeluje u primjeni liječenja koje je ordinirao liječnik specijalist. Primalja bi trebala uočiti rane znakove kongenitalnog sifilisa, te pravovremeno prepoznati čimbenike koji doprinose povećanom riziku za lošije ishode u novorođenčeta. Zaključak. Kongenitalni sifilis može se prevenirati rutinskim probirom trudnica na sifilis. Sve trudnice trebale bi prvi prvom pregledu biti podvrgnute istom, a dodatno testiranje trebalo bi obaviti između 28. i 32. tjedna gestacije. U slučaju postojanja dodatnih čimbenika rizika, testiranje bi trebalo ponoviti neposredno prije ili po porodu. Liječenje kongenitalnog sifilisa uključuje i timski rad specijalista infektologije, neonatologije, pedijatrije, ginekologije i opstetricije, te sestrinskog i primaljskog osoblja.
Izvorni jezik
Hrvatski