Naslov
Lik čudovišnog gurmana i destruktivni pantagruelizam u romanima Amélie Nothomb
(The Character of a Monstruous Gourmet and Destructive Pantagruelism in Amelié Nothomb's Novels)

Autori
Levanat-Peričić, Miranda ; Švaljek, Lucija

Izvornik
Književna smotra : časopis za svjetsku književnost (0455-0463) 53 (2021), 199 (1); 125-134

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Amélie Nothomb, gurmanski lik, pantagruelizam, semantika hrane, semantička substruktura romana, tijelo
(Amélie Nothomb, body, food semantic, gourmet character, pantagruelism, semantic substructure of the novel)

Sažetak
U prozi Amélie Nothomb učestalo se javlja semantički kompleks hrane, a u dvama romanima on je vezan uz likove gurmana ubojica – u njezinu prvom romanu "Higijena ubojice" (1992) to je pisac Prétextat Tach, a zatim u subverziji bajke "Plavobradi" (2012), lik don Elemiria Nibala y Milcara. Osim ljubavi prema hrani, gurmanski likovi Amélie Nothomb dijele tajanstveno aristokratsko porijeklo, skriveni zločin, bizarne teorije o ženama, nedostatak empatije i ekstravagantan život u izolaciji. Hrana u ovim romanima predstavlja dominantu oko koje se gradi lik na razini diskurza (u karakterizaciji gurmanskog lika neizravnom prezentacijom kroz govor i vanjski izgled), ali i na razini priče (u svim tematskim slojevima romana). Stoga ćemo književnim likovima gurmana pristupiti kroz analitički model koji je u tumačenju romana razvio Gajo Peleš uz pretpostavku da je u umrežavanju i interferenciji narativnih figura u semantičkoj substrukturi presudno projiciranje diskursa hrane na psihemskoj, sociemskoj i ontemskoj razini. S obzirom na to da se u ovim romanima tijelo pojavljuje kao vrijednost ontološke razine kojom se odmjeravaju sve ostale ideologemske pojedinačnosti – umjetnost, ljubav i vjera – u interpretaciju ćemo uključiti i njezin posljednji roman "Žeđ" (2020) koji predstavlja neku vrstu manifesta slavljenja tjelesnosti kroz religijsku temu. Dok prva dva romana pokazuje obilježja rabelaisovskog kronotopa, posljednji roman, premda ne pripada žanru parodia sacra, također afirmira vrijednosti otjelotvorenja svijeta. Naime, u toj evanđeoskoj pohvali tijela i tjelesnog iskustva kao presudnog za cjelovitu spoznaju smisla života, monološki progovara sâm Krist optužujući svog bestjelesnog oca za nerazumijevanje utjelovljenog potomstva. U tom smislu, i ovaj posljednji roman, kao dva prethodna može se čitati u ključu romaneskne tradicije koju Bahtin naziva karnevalskom linijom razvoja europskog romana.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Književnost

POVEZANOST RADA