Naslov
Naglasak na naglasku
(Accent on the accent)

Autori
Martinović, Blaženka ; Pletikos Olof, Elenmari ; Vlašić Duić, Jelena

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Sveučilište Jurja Dobrile

Grad
Pula

Godina
2021

Stranica
363

ISBN
978-953-8278-65-5

Ključne riječi
naglasak ; naglasna norma ; visinski naglasni sustav ; udarni naglasni sustav ; neutralni varijetet
(accent ; accentual norm ; pitch accent system ; stress accent system ; neutral variety)

Sažetak
Hrvatski standardni jezik opisuje se kao jezik s visinskim naglasnim sustavom (tj. tonsko-dinamičkim, melodijskim, ili engl. pitch-accent system) u kojemu su četiri naglaska i zanaglasna dužina. Kratke zanaglasne slogove (zanaglasnu kračinu) nije uobičajeno bilježiti pa je slog bez ikakva znaka kratak. Takav je čeveronaglasni sustav i u mnogim hrvatskim mjesnim govorima i gradovima, osobito u Slavoniji i Dalmaciji. Osim visinskoga naglasnog sustava u hrvatskome jeziku supostoji i udarni naglasni sustav, a naglasak toga sustava naziva se dinamički, koji se ostvaruje, a onda često i bilježi, kao kratkosilazni naglasak ili samo isticanjem siline. Udarni naglasni sustav veže se ponajviše za gradske govore (Zagreb, Varaždin, Rijeku, Pulu), no obilježjem je i nekih kajkavskih i čakavskih mjesnih govora (primjerice u Istri, u Međimurju, u Gorskome kotaru s oprekom u trajanju i sl.). Udarni sustav u ovoj knjizi ne odnosi se isključivo na naglasni sustav govornika iz urbanih sredina s dinamičkim naglaskom, naime tim terminom pokrivamo naglasni sustav svih onih koji su usvajali koji od dijalektnih sustava (visinski dvonaglasni ili tronaglasni, ili udarni u kajkavskome i čakavskome narječju) ili naglasak urbanih sredina (u kojima također, iako su jednonaglasni, postoje razlike u fonetskome ostvaraju) te su do svoje punoljetnosti modificirali i stilizirali svoj polazni idiom, ali ne prema visinskome sustavu (opreka se po tonu nije javila i nije se oživila opreka s akutom, ako je primjerice postojala u materinskome idiomu) nego prema udarnome (koji može imati i opreku po trajanju). Budući da je hrvatski standardni naglasni sustav visinski, u njemu postoje opreke po tonu pa je u takvu sustavu sasvim uobičajeno naići na naglasne dublete. Sve to svjedoči o živosti naglasnoga sustava i o raslojavanju izgovora. U standardu se bistre dva varijeteta: visoki i neutralni, a na njegovima rubovima supostoji i niski varijetet u kojemu je dominantan dinamički naglasak. Suvremeni normativni priručnici ne donose zasebno opis neutralnoga ili visokoga, naime jedan i drugi isprepleću se u suvremenim gramatikama i rječnicima. Neutralni varijetet prepoznajemo u stilističkome opisu „obično“, „uobičajeno“, „češće“ ; a visoki u odrednicama „biraniji stil“, „pažljiv“ ili „njegovan“ jezik. Neki su autori skloniji (pr)opisivanju visokoga, a neki neutralnoga varijeteta. U ovoj monografiji oslikavamo naglasne pojave i visokoga, i neutralnoga, i niskoga varijeteta, a dotičemo se i ponekih zanimljivosti koje pripadaju tzv. klasičnome varijetetu, izrazito (književnoumjetnički) obilježenome i arhaičnome (a nekada propisivanome). Prema mjestu i vrsti naglaska koje ostvaruju govornici hrvatskoga jezika u pravilu se može čuti (geografsko) podrijetlo govornika. Učenjem i osluškivanjem standardnoga naglasnog sustava govornici najuspješnije svladaju standardno mjesto naglaska, zatim trajanje i ton. Regionalna se pripadnost lako iščita i iz drugih fonetskih obilježja (primjerice izgovor vokala, intonacija i sl.), no u u knjizi motrimo ponajviše naglasni sustav kao okosnicu ortoepije čija norma još uvijek čeka suglasje jezikoslovaca. Kompetentni govornici u ovoj knjizi odnose se na spikere, jezikoslovce, profesore hrvatskoga jezika i glumce, a informantima su pridodani i studenti fonetike i kroatistike koji jedini, pored glumaca, tijekom studija uvježbavaju izgovor naglasaka. Perceptivna analiza njihova govora prati gotovo svako poglavlje, kao oprimjerenje teza koje se donose. Korpus govora kompetentnih govornika postao je dostupniji s računalnim tehnologijama pa se pretraživani audiozapisi na mrežnim stranicama Hrvatskoga radija, E-lektire i videolekcije Škole za život. Sva istraživanja slušnoga prepoznavanja (percepcije) i izgovora (produkcije) kreću prije svega od komparativne analize normativnih priručnika koja je temelj i svim poglavljima. S obziorm na to da nema ortoepskoga priručnika za hrvatski jezik, objavljivanje radova i monografija koje krče put takvu priručniku činilo se važnim i potrebnim. Kroatistica i dvije fonetičarke prikupile su svoje radove kojima je okosnicom naglasni sustav, uredile ih i dodale četiri nova poglavlja (o rečeničnoj intonaciji, uvodne napomene o varijetetnosti, o naglascima u govoru profesora hrvatskoga jezika te o dinamičkome naglasu), koja zaokružuju temu naglasaka u uporabi. U bibliografskoj bilješci na kraju knjige popisani su radovi koji su već objavljeni, a u knjizi su, u zaokruženoj cjelini, preoblikovani i dopunjeni. Nova poglavlja ih prate i popunjavaju sve ono što dosad o tome nije (dovoljno) rečeno.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA