Naslov
Jezične prakse i percepcija jezika kod mladih i djece u mađarskoj manjinskoj zajednici grada Zagreba
(Linguistic practices and language perception in youth and children of hungarian minority community of the city of Zagreb)

Autori
Katalinić, Kristina ; Baričević-Tamaskó, Eszter

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
CLARC 2021, JEZIK I KULTURA, Međunarodni znanstveni skup, 24. – 26. lipnja 2021. Sveučilište u Rijeci Filozofski fakultet Centar za jezična istraživanja Rijeka, Hrvatska / - , 2021, 23-24

Skup
CLARC 2021, JEZIK I KULTURA, Međunarodni znanstveni skup

Mjesto i datum
Rijeka, Hrvatska, 24.06.2021. - 26.06.2021

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
dvojezičnost, jezične prakse mladih i djece, očuvanje i prenošenje jezika
(: bilingualism, linguistic practises in children and youth, passing on and preserving language)

Sažetak
Zajednica Mađara u Zagrebu prema popisima stanovništva u 20. stoljeću sve se više smanjuje, a posljednjem popisu iz 2011. broji 825 članova od kojih je njih 77% izjavilo da im je materinski jezik mađarski. Najvažnija značajka ove manjinske zajednice jest da nije autohtona (stare obitelji u potpunosti su se asimilirale) te je izrazito heterogena i dinamična. Najbrojniji članovi doselili su se ovamo tijekom prošlog stoljeća pretežno iz Vojvodine, te su oni i danas njezini najaktivniji članovi okupljeni oko Kulturnog društva „Ady Endre”. Prvo obuhvatnije istraživanje u ovoj zajednici proveli smo 2018. godine pomoću upitnika koji je ispunilo 67 ispitanika: 46, 3% porijeklom iz Vojvodine, 31, 3% iz Mađarske, 16, 4% rođenih u Zagrebu, dok je njih 4% doselilo iz istočne Slavonije i Baranje i ostalih dijelova Hrvatske. Analiza podataka dobivenih ovim upitnikom pokazala je da upotreba mađarskog i hrvatskog jezika jasno razdvojena prema funkcionalnim domenama, situacijama i generacijski, pa je tako manjinski jezik dominantan u crkvi, na kulturnim događanjima u Društvu i u obiteljima među starijom generacijom, dok među mlađim generacijama prevladava upotreba hrvatskog jezika u gotovo svim situacijama. Prisutnost hrvatskog, međutim, pokazala se u privatnoj jezičnoj upotrebi i kod starije generacije što upućuje na to da ovu manjinsku zajednicu trenutno karakterizira stabilna dvojezičnost koja bi vremenom mogla rezultirati gubitkom komunikacijske funkcije mađarskog, a zatim i potpunom zamjenom jezika. Kako bismo dobili točniju sliku jezične vitalnosti ove manjinske zajednice i uvid u buduće stanje, ujedno si postavljajući pitanje može li očuvanje stabilne dvojezičnosti biti ključ očuvanja manjinskog jezika, novi krug istraživanja odlučili smo provesti među mlađim članovima zajednice rođenima u Zagrebu, uglavnom u dvojezičnim obiteljima. Osim u obitelji, djeca i mladi u Zagrebu jezik imaju prilike učiti i u okviru cjelodnevnog vrtićkog programa na mađarskom jeziku u Dječjem vrtiću „Potočnica“, zatim dvojezičnog osnovnoškolskog obrazovanja (od 1. do 4. razreda) ili nastave njegovanja mađarskog jezika i kulture u OŠ Ivana Gundulića (od 1. do 8. razreda) i I. gimnaziji. Osim formalnog obrazovanja djecu mađarske manjine okuplja i odred izviđača koji je osnovan s ciljem da pomogne u upoznavanju i njegovanju tradicije i kulture mađarskog naroda. U istraživanju smo se usmjerili na skupinu viših osnovnoškolaca, srednjoškolaca, studenata i članova odreda izviđača. Kvalitativnim polustrukturiranim intervjuima te neposrednim sudjelovanjem i promatranjem pokušali smo rasvijetliti kakve su njihove stvarne jezične prakse te kako percipiraju vlastiti jezik: uče li mađarski samo iz lojalnosti prema roditeljima i starijoj generaciji, ali ga u većini situacija ne koriste, ili njihovo jezično ponašanje ukazuje na to da će i u budućnosti kroz njegovanje dvojezičnosti u vlastitim obiteljima činiti stup prenošenja i očuvanja jezika.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA