ࡱ> ` Rbjbjss kL' ) jj L $ XXXPX~\t şN\_"````6 iliti u skupu N0 prirodnih brojeva {0, 1, 2, 3, 4, 5, ...}, problem zadaju slo~eni brojevi kao tisuu devetsto osamdeset sedam. Ako ozna itelj pet ima isto ozna eno kao i znamenka 5, onda to vrijedi i za primjer 1987, ato bi deduciralo da je cijeli navedeni izraz jedna vrsta rije i. Dodamo li tomu i pisanje slo~enih brojeva s veznikom i, poput tisuu devetsto osamdeset i sedam, paradoksalni bi zaklju ak bio ne samo da je veznik dio brojevnoga izraza nego da je veznik zapravo dio broja, a time i broj. 4.3. Glagoli, glagolski prilozi i glagolski pridjevi Glagoli su promjenljive rije i kojima se izri u procesi  radnja, stanje i zbivanje. Karakteriziraju ih kategorije vida, lica, na ina, vremena i stanja (Bari et alia: 2005:222). Michel Foucault (2002:113) sla~e se s tezom Adama Smitha da je u prvobitnome obliku jezik na injen samo od impersonalnih glagola te da su se od takve glagolske jezgre izdvojili ostali elementi diskurza. Prema Foucaultu, svi glagoli u suatini te~e samo jednomu glagolu, glagolu biti, mjeaavini atribucije i afirmacije, a on ima funkciju itav jezik staviti u odnos prema reprezentaciji (kao uprisutnjenju i posadaanjenju) koju opisuje. Osim glagolskih imenica, javljaju se i dvije dvostruke prijelazne vrste: glagolski prilozi i glagolski pridjevi. Glagolski se prilozi ponaaaju kao razne vrste priloga (naj eae na inski: Sjedio je mislei o situaciji ili ak primjerice kontekstualno vremenski: Pospremivai stol dovraila je preureivanje). Glagolski prilozi takoer po inju funkcionirati kao pridjevi, pri emu im se dokazuje nestabilnost (poznata distinkcija slijedeeg i sljedeeg) kojom se sve eae koriste govornici: primjerice le~ei policajac, prilog sa svojstvom pridjeva i sli no. S druge strane, glagolski pridjev trpni ponaaa se kao pravi pridjev svojom morfologijom, a u glagolskim se oblicima rabi za tvorbu pasiva ili kao dio imenskoga predikata te mu se obi no ne ozna avaju rod, broj i pade~ premda ih, kao pridjev, posjeduje, no u predikatnoj kategoriji ostaje u nominativnome obliku, izuzevai djelomi ne semanti ko-morfoloake konverzije (On je spaaen, kao glagolska kategorija te Otpremili su spaaenog, kao konverzija pridjeva u zamjenu za imenicu). Kao i s glagolskim prilogom sadaanjim, koji esto preuzima ulogu pridjeva, ista je situacija i s glagolskim pridjevom radnim, premda manje o ita govornicima: Meu njima je stajao malen ~idovski dje ak u kaftanu i solufima, s kapom u ruci, suh, zelen, klonuo, izmu en, jadan. I isto uje kako auaka osna~ena, rascvjetala livada pod njenim nogama u ~utim opancima. Usporedno s time, Hedwig Konrad (prema RicSuru, 1981:124) ispravlja Meilleta, koji pridjev pribli~ava imenici, tako ato ga pribli~ava glagolu jer su i pridjev i glagol funkcije imenice. Infinitiv kao poseban glagolski oblik u hrvatskome jeziku potje e od praindoeuropskoga lokativa (usp. primjerice lokativnu svezu na pei i infinitiv pei s kratkosilaznim naglaskom ili pak supin pe s dugosilaznim, koji odgovara istoj imenici i-deklinacije) ili dati  V X Z \ ^ b ʷxi]NC8%$h!h<`CJOJQJaJmHsHh :h :mHsHh :hEmHsHhh aOJQJmHsHh aOJQJmHsHhhEOJQJmHsH*hW_h^y5CJ OJQJ\aJ mHsH*hhE5CJ OJQJ\aJ mHsH$hhCJOJQJaJmHsH$hhECJOJQJaJmHsHh6nCJOJQJaJmHsHhhEOJQJh!hECJOJQJaJh~CJOJQJaJ.Vt " $ & ( * , . 0 2 4 $dha$gdW_ $dha$gdU $dha$gdU7,R~R4 6 8 : < X Z ^   l / h&Cb   h dgdHg  h dgdHgdhgd a $dha$gd a $dha$gdUb J V     j l n p ڻ|nenK|9#h\4hHg0JOJQJmHnHu2jhHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu$jh\4hHg0JUmHnHuhOM]mH sH jhOMU]mH sH hOM]mHsHh *h<`]mHsHh!h<`CJOJQJ]aJh!h<`CJOJQJaJ$h!h<`CJOJQJaJmHsH$h!hCJOJQJaJmHsH     ! 0 8 J K L f 淡p\F\+h\4hHg0JOJQJ^JmHnHsHu'h\4hHg0JOJQJ^JmHnHu2jhHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu*hHg5;CJ\^J_H9mHnHsH u$jh\4hHg0JUmHnHuhismHnHu j}h_sUmHnHujhHgUmHnHuhHgmHnHuf g h i j k l m n ¬ž{i^^M:$hHg:CJ^J_H9mHnHsH u jqh_sUmHnHuhHgmHnHu#h\4hHg0JOJQJmHnHu2jhHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu*hHg5;CJ\^J_H9mHnHsH u$jh\4hHg0JUmHnHuhismHnHujhHgUmHnHu jwh_sUmHnHu   ) * + , - . / 0 1 M N O P ߼taG2jhHgh_s>*B*UmHnHphu$hHg:CJ^J_H9mHnHsH uhismHnHu jkh_sUmHnHujhHgUmHnHuhHgmHnHu#h\4hHg0JOJQJmHnHu2jhHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu$jh\4hHg0JUmHnHuP S $&(\^`bdfhjlʻʪvh_hE2jhHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu*hHg5;CJ\^J_H9mHnHsH u$jh\4hHg0JUmHnHuhismHnHu jeh_sUmHnHujhHgUmHnHuhHgmHnHu+h\4hHg0JOJQJ^JmHnHsH u'h\4hHg0JOJQJ^JmHnHu "$&(*bdfhӷӤz`OӷӤz jYh_sUmHnHu2jhHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu$hHg:CJ^J_H9mHnHsH u$jh\4hHg0JUmHnHuhismHnHu j_h_sUmHnHujhHgUmHnHuhHgmHnHu#h\4hHg0JOJQJmHnHudfhӿse\eB2jhHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu*hHg5;CJ\^J_H9mHnHsH uhismHnHu jSh_sUmHnHujhHgUmHnHuhHgmHnHu'h\4hHg0JOJQJ^JmHnHu$jh\4hHg0JUmHnHu2jhHgh_s>*B*UmHnHphu.>@NRdfh !"<οή}ofoLο2jhHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu$hHg:CJ^J_H9mHnHsH u$jh\4hHg0JUmHnHuhismHnHu jMh_sUmHnHujhHgUmHnHuhHgmHnHu'h\4hHg0JOJQJmHnHsH u#h\4hHg0JOJQJmHnHu<=>@ABCDEabcd¯¡~laaP¯¡ jA h_sUmHnHuhHgmHnHu#h\4hHg0JOJQJmHnHu2j hHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu$hHg:CJ^J_H9mHnHsH u$jh\4hHg0JUmHnHuhismHnHujhHgUmHnHu jG h_sUmHnHu TVX\^`bdfxjajG3'h\4hHg0JOJQJ^JmHnHu2j hHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu$hHg:CJ^J_H9mHnHsH uhismHnHu j; h_sUmHnHujhHgUmHnHuhHgmHnHu#h\4hHg0JOJQJmHnHu$jh\4hHg0JUmHnHu2j hHgh_s>*B*UmHnHphu "$\^`b@B淡p\K淡 j/ h_sUmHnHu'h\4hHg0JOJQJ^JmHnHu2j hHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu*hHg5;CJ\^J_H9mHnHsH u$jh\4hHg0JUmHnHuhismHnHu j5 h_sUmHnHujhHgUmHnHuhHgmHnHuBDF^`bӿse\eB2jhHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu*hHg5;CJ\^J_H9mHnHsH uhismHnHu j)h_sUmHnHujhHgUmHnHuhHgmHnHu'h\4hHg0JOJQJ^JmHnHu$jh\4hHg0JUmHnHu2j hHgh_s>*B*UmHnHphuP.0 %%&&6'8':'j'gdu~`$a$gdu~` $dha$gdU$a$gdU $da$gd $da$gdHg  h dgdHg  h dgdHgHJL  BDFJLNPRTӷӤz`OӷӤz jh_sUmHnHu2jhHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu$hHg:CJ^J_H9mHnHsH u$jh\4hHg0JUmHnHuhismHnHu j#h_sUmHnHujhHgUmHnHuhHgmHnHu#h\4hHg0JOJQJmHnHu(*,.ӿse\eB2jhHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu*hHg5;CJ\^J_H9mHnHsH uhismHnHu jh_sUmHnHujhHgUmHnHuhHgmHnHu'h\4hHg0JOJQJ^JmHnHu$jh\4hHg0JUmHnHu2jhHgh_s>*B*UmHnHphu.<>@tvx|~ ޾ϳϠ|s|YE'h\4hHg0JOJQJ^JmHnHu2jhHgh_s>*B*UmHnHphuhHgmHnHuh\4hHg0JmHnHu*hHg5;CJ\^J_H9mHnHsH u$jh\4hHg0JUmHnHuhismHnHu jh_sUmHnHujhHgUmHnHuhHgmHnHu+h\4hHg0JOJQJ^JmHnHsHu  $,.0<Brxz¬ylyaVKV@K@V@V@VhhmH sH hhImHsHhhmHsHhhbjqmHsHhUh}NCJOJQJhUhCJOJQJhh]mHsHh $CJ]mH sH jhOMCJU]mH sH *hHg5;CJ\^J_H9mHnHsH u$jh\4hHg0JUmHnHuhismHnHujhHgUmHnHu j h_sUmHnHu  ( &*0$. !t!!!!!!""$$%%hmHsHhmHsHhOmHsHh^^mHsHhhbjqmHsHhh2|mHsHho mHsHhA~mHsHhh]mHsHhU5hK-mHsHh|]MmHsH hhhhmHsHhhmH sH 0%4%~%%&j&&&&&&&''4'6':'j'''N(P(R)T)f)r)t)Ĺvh`UJhoQ0hoQ0mHsHhhKcmHsHhY~mHsHhh6]mHsHhShCJOJQJaJ'hu~`h}NCJOJQJ\^JmHsHhu~`h}NCJOJQJ\^Jhu~`hCJOJQJ\^JhhmHsHhh[mHsHhh,]SmHsHhmHsHhOh,]S6]mHsHhG;4mHsHh,]SmHsHj'l'(***//2266;;>?CC[F\FIIPPhPjPvUxUZZgd0 $dha$gdUt)v)))$***<*>*B*D*N*P*X****++ +.+0+@+B+H+J+Z+\+h+j+p+r+x+++++T,V,X,Z,h,j,n,p,t,v,~,,,,,,,,,,,,,,,,,,ϩϩϩϩϩϩϩϩϩϩϩϩϩϩϩϩϩϩϩh|omHsHh|ohmHsHh$mHsHhBmHsHhBhmHsHhhmHsHhhbjqmHsHhewmHsHhhmHsHhoQ0mHsH?,,,,,,,,,-- ------"-$-&-(-.-0-2-4-8-:-F-H-R-T-^-`-f-h-j-l-n-p--------------------------------.....*.,...0.6.h!mHsHhoQ0h!mHsHhoQ0hmHsHh|ohmHsHhhmHsHO6.:.<.>.@.J.L.t.v.x.z....................../////// /$/&/*/,/4/6//F/H/P/R/V/X/Z/b/ɾɾɳɣɾɾɾɾɾɾɾɾɾɾɾɾɾɾɾɾɾɾhh/mHsHhoQ0mHsHhoQ0mHsHhoQ0hoQ0mHsHhhmHsHhoQ0hmHsHh#"h#"mHsHjh#"0JUmHsHhoQ0hu~`mHsHhu~`mHsH7b/d/f/h/r/t///////////////////222343F3V33333344$4ɾɰ|nncccchhmH sH hh6]mHsHheQmHsHjh1 0JUmHsHh1 mHsHhhbjqmHsHhhmHsHjhYb0JUmHsHhoQ0h9mHsHhh9mHsHhhmHsHhoQ0hmHsHhh/mHsHhoQ0h/mHsH&$4(42484D4H4V4Z4b4h555555555555555666666,7.7b7d7z7777L8N888Z9^99999T;;hhmHsHheQh6]mHsHhZsmHsHh VdmHsHh>&mHsHheQmHsHheQmHsHhhbjqmHsHh mH sH hh6]mHsHhhmH sH hhmHsH1;;;;;;8<d<f<>>>???(?@@ZAdABCCCCCCC(DjDpDtDEEE E[F\FrFxFyF׹צט׍׮׉ׁynׁׁ׮jhShhRmHsHhGmHsHh RmHsHh Rhh1&mmHsHhh6]mHsHh!mHsHhhbjqmHsHhLmHsHjhw 0JUmHsHhEmHsHhhmHsHheQmHsHhhmHsHhhbjqmHsH(yFzFFFFFFFFFlIxIIIIIIIIIJ&J(JRJJ`KKFLTLLMzNNNNO$OPPP,P0PLPfPhP힓uuh0h CJOJQJaJh0hCJOJQJaJhhv?mHsHhemHsHhhY(mHsHhkccmHsHh RmHsHhhmHsHhShbjqmHsHhh6]mHsHhtmHsHhhmHsHhSmHsH,hPjPlPnP|PP>R@R\T^T*U,U\U^UrUtUvUxU|UUUUUUUUUUVW㚏|q|i^ShhlmHsHhh]mHsHhTmHsHhkhkmHsHhkmHsHhhgmmHsHhh0<mHsHhhbjqmHsHh41mHsHhh9mHsHhhmHsHh RmHsHhh6]mHsHhh6]hhmHsH hhhhbjqmH sH WW`XhXXX Y0Y\YYYYZBZ~ZZZZZZ^^^^_V_긭~sh]UM]B]hh6hmHsHh +mHsHhmHsHhhmHsHhhbjqmHsHhh0<mHsHjhe0JUmHsHhhmHsHhhBmHsHhhgmmHsHh#hBmHsHhfhfmHsHhfhlmHsHh9ImHsHhh:mHsHhhl6mHsHhhlmHsHhh7mHsHZV_Z______dbfbiiiikk|p~pssyyJgdx^J $dha$gdOdhgdOgdD9$a$gd $dha$gdUV_X_Z_`_n_p_t_v_____________`` ``` `,`J`X`Z`n`r```````````ƶƶڬxxxmhhmHsHhhmH sH hhmHsH hhhD9hCJOJQJaJh^JaJhh5\hhHdCJOJQJ\^J'hhHdCJOJQJ\^JmH sH hhCJOJQJ\^JhhmHsHhhbjqmHsH)```````Ha^aaaaaaaaaaaabdbfblbbbbcc c"c$c&c*c,c0c2c8c:cBcFcJcNc\c^c`cbcncpcvcxcccc㜧㕎 hh@ hh hhhhbjqmH sH hhmH sH hh6]mH sH hh@mH sH hh6]mHsHhh6]hhmHsHhhmHsH hh5cccccccccccccccccccccddddddd"d2d4d:dfRfTf`fdfhfjfxfzfffffffffffffffffffffffffffgggggg(ghh0LmHsH hh0Lhh6]mHsHhh6]hhmHsH hhM(g*g,g.g8g:gFgHgXg\gdgfgjglgngpgvgxgggggggggggggggggg hhhhhh4h6hhBhDhHhLhNh^h`hphrhhhhhhiniriȽȽȽȽȽȵhOhOmHsHhOmHsHhx mHsHhx hx mHsHhx mHsHhx hmHsHhhmHsHhD[mHsH hhhhmHsH=rivixiziiiiiiiiiiiiiiiiiijjjj jjjjjjj j$j&j@jBjTjVjbj³phhzc[mHsH$hu^hCJOJQJaJmHsHhu^hCJOJQJaJhhmHsHhhmHsHhhbjqmHsHhx^JhCJOJQJaJhx hAmHsHhx h{z6mHsHjh_0JUhOhOmHsHhOhOmHo(sH h8hO'bjfjhjjjpjrj|j~jjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjjkkkkk k0kkkl>m@mRmTmmnpnvnxnno|o~ozJzTz\ztzzzzzz${@{\{{{糫ѝ糕ww糝ohmHsHh rmHsHhh*mHsHhhbjqmHsHhXq6mHsHhh6]mHsHhSmHsHhhmHsHhhNmHsHhvOmHsHhh6]mHsHhmHsHhhmHsHhhV6]mHsH+{{{{|"|<|T|l||||||||}.}F}d}}}}}~~4~6~P~r~~~~~~~ &:bȂ܂ $(0zûhh6]mH sH hhmH sH hwGmHsHhhwGmHsHhhmHsHhh6]mHsHhhmHsHhh6]mHsH&mHsH(JL@Bț̛lnTV֩کδgdP $a$gdP $dha$gd9R $dha$gdUƉ؉ډΌЌ܌  $&.2BDNPTV^`bdlntvĎȎΎЎԎ֎ӸӴӬӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸӸhhmHsHhhhh9RmH sH h9RmHsHh9RmHsHhh9RmHsHhzNmHsHhKmHsHhhmHsH hhD &(:BXdfhďv&>RTXr̒,BVd|ܓ 4Ld|֔ 8Ll߼߮ߠ߮߮߮߮߮߮߮߮߮߮߮߮߮߮߮߮߮߮jhKN0JUmHsHhh6]mHsHhyhh%mHsHhSmHsHhymHsHhhhmHsHhh9RmHsHhh9RmH sH >Ε4BdpҖLT~ƚȚ֚&BDFRT^`fh|ěțʛٻٳ٨٨٨٨٨٨٨٨٨٨٨٨٨٨٨٨٨٠hzNmHsHhhmH sH hmHsHhhmHsHh#mHsHhhbjqmHsHhhmHsHhh6]mHsHhh6]mH sH >ʛ̛қZjlz~BDFTVZ&ln ƳƳƳƨyynf[[f[hhmH sH hBmHsHhhbjqmHsHhhmHsHhhmHsHhhmHsHhh6]mHsHhhbjqmH sH $hP hCJOJQJaJmH sH hP hCJOJQJaJhP hHdCJOJQJ\^JhP hCJOJQJ\^JhhmHsH#"Ɵ>D&6NP`468Ԥ.0\^¥̥ҥ걣zzodhh8ctmHsHhhUmHsHhhM tmHsHhSmHsHhh@mHsHhhimHsHjhk0JUmHsHhkmHsHhCmHsHh 'hbjqmHsHh'mHsHh 'mHsHhh6]mHsHhhmHsHhhmH sH '8FNPTVĦҦ֦ަ 024>BJ 2ƨ>LVbԩ֩ϫhihmHsHhi6]mHsHhimHsHhhM tmHsHhBmHsHhh6]mHsHhh6]mH sH hhmH sH hhbjqmHsHhWSmHsHh"mHsHhhmHsH1֩ک ֭ڭԯ 8^bt (8r|~ȴδѯѯіthh5\mHsHhSmHsHhh6mHsHhmHsH hhF56\]mH sH  hh56\]mHsH hhF56\]mHsHhh6]mHsHhh6]mH sH hhmHsHh\8mHsH,δдҴ(*:<@BJ"Tζf 0*prȺ>ȺȺȺ~vkhh:mHsHhE]mHsHh^mHsHh!mHsHhmHsHhh6]mHsHhhmHsHhhmHsHhh6]mHsHhh6]mH sH hbjqmHsHh$hCJOJQJaJhhmHsHh~pmHsH'δҴ(*@B־ؾX\^`>@8<xzgd$ $dha$gdU>@BLNRTdfvx¼ļڼܼ ,0BDRT\^lprtĽνԽĶĶhh6]mHsHhh6]mH sH hw9mHsHhhmHsHhhmH sH hKT{mH sH h\ymHsHH02@DLNPX\rv~ľξо־ؾ"$46<>HĿȿֿڿɻhh]mHsHhh6]mH sH hh6]mHsHhhmHsHhhmHsHhhmH sH hhmHsHhhmH sH ? $&* $,XZ\^`z| 48FHLN`bdfnptvxzͺhhbjqmHsHh mHsHhhmH sH hhmHsHhh]mHsHhh6]mH sH hh6]mHsHE  &*,.@BDHJNPdfr~ "$468>@FHRV^bprthegmH sH h>&mH sH hh6]mHsHhh6]mH sH hhmH sH hhmHsHHtz| *,Xbdjlnpz| λhMmHsHhhmH sH hhmHsHhh6]mH sH hh]mHsHhh]mH sH J "$&*,0268BDTVXZfhxz*,<>HL^bptʾ hh&ZhhH*mHsH hhhh6]mH sH hhmH sH hhmHsHhhmHsHH "46:<DFZ^`bdtv.H X>@Bܻܻܰܰܨܤh\8hH(mHsHhhcmHsHhhAmHsHhhmH sH hhbjqmHsHhhmHsH hh hh&Zhh&ZmHsH@BDNP\`fhlnrt  268DNPRT^`bdfxz@̻hh6]mHsHh:mHsH hlWhlW59H*\mHsHhh59\mH sH hhmH sH hg)=mHsH hhhhmHsHA@bhT^:8:< .FL|qqi^S^S^ShhA=mHsHh\8hA=mHsHhu"mHsHh\8hmHsHhh6]mH sH h~phbjqmHsHh$hCJOJQJaJhh$mHsHh~pmHsHhSmHsHhu"h6]mHsHhh5\mHsHhh6mHsHhh6]mHsHhhmHsH :Bxz  .024FHX\nptv*,26:<PRlnĹĹĹĹĹĹĹĹĹīĹĹĹĹĹ{ hh56\]mH sH  hh56\]mHsHhh6]mHsHhT*h6]mH sH hhmH sH hhmHsHh~mHsHhhA=6]mHsHhomHsHhhA=mHsHh>&mHsH.  "<>DFVX\bflnrtxz HJdhٸ٪ٙ hh56\]mH sH jhBr'0JUmHsHh\8mHsHjhBr'0JUmH sH hhmH sH hhmHsHhh6]mHsHhh6]mH sH 7hjlnpr (*2468<>DFPR`bnp·hhbjqmHsHjhV|}0JUmHsHhmHsHhhmH sH hhmHsHhh6]mH sH hh6]mHsH hh56\]mH sH  hh56\]mHsH6,.248:>@F68 $4,08:̻̻h@h@mHsHh~pmHsH hh56\]mHsHhh6]mHsHh>&mHsHhSmH sH hhmH sH hhmHsHB:>@RTVXZ\pr $&*,.0>@BDTXZ\fhjltx~jh ~h Y0JUhh0J5\hh6]mHsHhh6]hhmHsHhhmH sH Gprtv꾳tltatYQtIth@mHsHhTmHsHhCT&mHsHh[hNxmHsHhNxmHsHhhG9mHsHhhvmHsHh ~hvmHsHhh2{mHsHh ~h2{mHsHh ~mHsHh h ~mHsH!jh hA 0JUmHsHh ~h ~0J5\mHsHh ~h ~mHsHh ~h ~6]mHsHh ~mHsH8{:{~8:Z\*,̡Ρz|2gd~ $dha$gdU*,68:<NPR^`jlnptv·ɨɑ{hhLmH sH hhLmHsHhh~fmH sH hh~f6mHsHhh~f6 hhrhhrmHsH hh~fhh~fmHsHhSh>& hhXh hhh@hbjqmHsHhhmHsH/ "$@BTV\^dfprvxz|~zzzz0z>z@zNzRzbzdzhzܻhh6]mHsHhhmH sH hhmHsH hhUhh ='mHsH hh ='h@h@mHsHhh~f6 hh~fhh~fmHsHhh~f6mHsHhh~f6mH sH 2va (Matasovi 2008:300) jednine imenica (nastavak *-t-ey) i-osnova. Dakle, infinitiv je dijakronijski bli~i glagolskim imenicama nego glagolskim vremenima. Konstrukcija za + infinitiv, koju neki smatraju sintakti kim germanizmom, talijanizmom ili drugom posuenicom, zapravo u hrvatskome jeziku funkcionira tako da prijedlog ozna ava akuzativnost (Pranjkovi 2002:37), indeklinabilne rije i (ato se vidi i u svezama poput za van, za sutra), primjerice: Imaa li atogod za jesti? > Imaa li atogod za jelo? Od imenica se esto izvode i supini i infinitivi (Matasovi 1997:234), ime infinitiv, kao i particip u Dionizija, postaje svojevrsna prijelazna vrsta, premda se svrstava u glagole. Infinitiv takoer mo~e imati funkciju subjekta u re enici jednako kao i glagolska imenica, a to ostala glagolska vremena i na ini formalno ne mogu, primjerice U iti je teako, ime se potvruje prijelaznost toga oblika. 4.4. Prilozi, prijedlozi, veznici, uzvici, estice Prilozi su rije i koje se prila~u drugim, obi no punozna nim rije ima da ih pobli~e odrede. Prilozi izri u: okolnosti u kojima se vrai radnja ili zbivanje, ili traje stanje (uz glagole), tj. u slu~bi su prilo~ne oznake (...) stupanj osobine (uz pridjeve i priloge izvedene od pridjeva) (...) jakost radnje (...) neodbrojenu koli inu (uz imenice ili imeni ke zamjenice) (Bari et alia 2005:274) Obi no se prilozi dijele na priloge mjesta, vremena, na ina, koli ine i uzroka, koje su neke od Dionizijevih podvrsta priloga, u koje ubraja i ono ato danas smatramo esticama i uzvicima. Konkretno su estice vrlo nedefinirane i mogu se smatrati afektiranim prilozima: estice (rije ce, partikule) rije i su koje iskazuju stav govornika prema onome o emu govori, s obzirom na njegovo znanje, ~elje i osjeanja (Bari et alia 2005:282). Spomenuti prilog nipoato! funkcionira kao uzvik (i dionizijevska negacija) i estica (jer izra~ava odbijanje govornika) premda je zapravo prilog koli ine. estice i prilozi isprepleteni su, ali takoer i estice i ostale vrste rije i, jer afektacijom bilo koja leksi ka kategorija mo~e postati esticom (primjerice imenica istina u potvrdnoj funkciji estica je). No u estice se nu~no ne ubrajaju samo rije i koje ozna avaju stav jer primjerice estica li ima gramati ku ulogu tvorbe pitanja (dubinskom analizom moglo bi se doi do stava ~elje za postavljanjem pitanja, ali to bi onda vrijedilo i za glagole). estice su samostalne, za razliku od priloga, koji se ipak ve~u uz glagole, no i prilozi mogu biti samostalni u funkciji konektora, koji su vezna sredstva na razini teksta (Sili, Pranjkovi 2005:252), poput meutim, jedino, samo, potom, naime, atoviae, a ulogu konektora mogu imati i estice. Pravo odreenje estica treba tra~iti na funkcionalnoj (sintakti koj), a ne na morfoloakoj razini (Sesar 1992:252), odnosno da bi ih se identificiralo kao samostalnu vrstu rije i, treba se provjeriti njihova samostalnost u sintakti koj strukturi. Prave bi estice (ibidem) bile imperativno-optativne (neka, da...), potvrdno-nije ne (da, ne...) i upitne (li, zar...), do im bi se sve ostale vrste moglo zapravo smjestiti u postojee leksi ke kategorije. Sili i Pranjkovi (2005:258) estice dijele na samostalne (jesno-nije ne, poticajne i prezentativi te modifikatori na razini teksta) i nesamostalne (upitn, poja ajne, usporedne, jesno-nije ne, poticajne, prezentativi). Ako estice izra~avaju afektaciju, onda bi uzvici bili zapravo estice, emu odgovara i sli nost definicije: Uzvicima (...) izra~ava u prvome redu subjektivna modalnost, tj. odnos govornika prema sadr~aju iskaza (Sili, Pranjkovi: 2005:258). Intenzifikatorske estice pa, ak, bar takoer odra~avaju subjektov odnos i emocije, slaganje ili neslaganje s iskazom i isticanje. Isto tako funkcioniraju i prezentativi evo, eto i eno kojima je u veini uporabe svojstvena uskli nost i pokaznost, a takoer i poticajne estice poput neka, hajde, deder, de (Sili, Pranjkovi 2005:256), pri emu se nestabilnost opet o ituje  primjerice hajde se obi no svrstava kao uzvik, a mo~e imati i ulogu defektnoga glagola imperativne forme (hajde, hajdemo). S druge strane, uzvicima se esto pridru~uje desemantizacija: Uzvici su rije i (glas ili niz glasova) koji nemaju zna enje nego slu~e kao signali, kva ila u konkretnoj situaciji i za oponaaanje zvukova (Bari et alia 2005:283). Ako je najmanja jezi na jedinica morfem, koji se sastoji od plana izraza i plana sadr~aja, zna ilo bi da uzvike, ako bi navedena definicija bila egzaktna, ne bismo uope smjeli smatrati rije ima, odnosno leksemima kao sljedeoj razini strukturalisti ke i lingvisti ke analize, a shodno tomu ni klasificirati ih kao leksi ku kategoriju! De Saussure (2005:125) onomatopeje ne smatra organskim dijelom jezi noga sustava, a uzvike smatra takoer bliskima onomatopejama, no odri e im postojanje nu~ne veze izmeu ozna enika i ozna itelja (usporedivai uzvike i onomatopeje veega broja jezika uo ljiva je konvencionalnost), ime se potvruje arbitrarnost jezi noga znaka. Dakle, premda ih smatra sporednima, oni su konvencionalni i ipak jezi ni znakovi! Ako se smatra da se uzvici desemantiziraju jer se ne povezuju s drugim rije ima, a slu~e kao odreeni signali, onda im je slu~ba ista kao i konektorima, koji potvrdama, negacijama, sa~imanjima i drugim tvorbama odreuju odnose prema ostalim dijelovima diskurza. Uzvici i onomatopeje kao podvrsta mogu postati i temelj za tvorbu ostalih leksi kih kategorija, primjerice imenica (amrcanje), glagola (cmoknuti) ili pridjeva (akljocav), ato potvruje normalne morfoloake osobine kao i ostalih leksi kih kategorija u hrvatskome jeziku. Spomenuti konektori vezna su sredstva na razini teksta, ali unutar re enica posebnom su leksi kom kategorijom veznici, koji povezuju re enice i re eni ne dijelove (Bari et alia 2005:281). Dakle, konektori bi bili takoer veznici jer se ne moraju odnositi samo na sure enice nego i na itave re enice, jer formalno konektor povezuje dio diskurza kao malu re enicu sa sljedeim bartovskim dijelom diskurza. Ulogu veznika mogu imati i odnosne zamjenice ili prilozi, tako da su prili no neodreena kategorija, ali ti se "nepravi" veznici mogu proairivati raznoraznim skupovima rije i, jer viae lanost izraza nije samo svojstvena konektorima nego i tradicionalnim veznicima (primjerice tek ato, jedino ato). Prilozi dakle mogu obavljati i ulogu veznika, ali i prijedloga, rije i koje izri u razli ite odnose izmeu onog ato zna e imenice ili na ato upuuju zamjenice (Bari et alia 2005:277) pa se razlikovanje provodi na razini slu~be u re enici i prilaganju ili pridijevanju (rije  je prijedlog ako stoji uz imensku rije ), primjerice blizu u Ana je blizu stola biva prijedlogom, a u Ana je blizu prilogom. Prilozi postaju prijedlozima kad olabavi ovisnost i viae ne moraju nu~no zahtijevati imensku dopunu (primjerice, norma veinom propisuje da je ispred isklju ivo prijedlog (s genitivom), a u kolokvijalnome govoru najobi nije se rabi kao prilog, primjerice. Parkirao se to no ispred, gdje se mo~e pretpostaviti elipsa u iskazu, ali i ne mora ako se shvati kao mjesni prilog). Prilozi takoer mogu biti i svojevrsna prijelazna vrsta izmeu priloga i zamjenica, pri emu odreeni prilozi odgovaraju odreenim licima, primjerice ja  ovdje, ti  tu, on  ondje (Pranjkovi 1992:244), potom izmeu priloga i glagola, primjerice Strah me je (ibidem) te priloga i brojeva, primjerice Prvo, treba sve napraviti (ibidem). 5. Zatvorenost i otvorenost Leksi ke kategorije mogu biti otvorene ili zatvorene, a to svojstvo ovisi o mogunosti kategorije da prima nov materijal u korpus, pri emu je odnos jednak odnosu leksema i gramatema. Imenice, pridjevi i glagoli openito su najotvorenije vrste (posebice imenice) jer se u leksi ki korpus mogu dodavati novi primjeri (jezi na posuivanja, nove tehnologije, novi pojmovi, kovanice, razvoj, promjene i sli ni razlozi). S druge strane, zamjenice i brojevi, od promjenljivih rije i, zatvorenije su vrste, a novi se oblici mogu dodati eventualno posebnom tvorbom i spajanjem s esticama (primjerice niz zamjenica s  god) ili potrebom da se brojevni sustav proairi (novi prefiksi). Uzevai u obzir matemati ku beskona nost i otvorenost brojevnoga sustava, njihova je semantika sama po sebi iznimno otvorena, ali na ograni en na in: do im primjerice imenice primaju u svoj korpus ak i neprilagoene rije i (ato je uzrok pojave tzv. nulte deklinacije u hrvatskome jeziku zbog nepromjenljivih imenica), brojevi imaju odreena pravila tvorbe (prefigiranje ve postojeih obrazaca i korijena), no i oni se mogu promijeniti (usp. opre no  ilijunima i sli nim obrascima naziv gugol, engl. googol, koji odgovara broju 10100). Otvorenima su i pridjevi i prilozi, ali i uzvici (shodno tomu i estice). Zbog konverzija veznici su takoer djelomi no otvoreni, do im su prijedlozi gotovo izrazito zatvorena vrsta, gotovo kao brojevi. Sintakti ki rije i jedne vrste mogu privremeno ili trajno preuzeti slu~bu rije i druge vrste (Brabec, Hraste, }ivkovi 1965:35), primjerice imenice slu~e kao pridjevi (ljepota djevojka = "lijepa djevojka"). Tako konverzija opet relativizira granice leksi kih kategorija: pridjev mlada postaje imenicom mlada u zna enju nevjeste te mijenja pridjevsku sklonidbu imeni kom (N mlada, G mlade, D mladoj naspram N mlada, G mlade, D mladi), no ne mora uvijek doi do toga  primjerice neki su nazivi dr~ava pridjevi koji su postali imenicama, a to se vidi zbog pridjevske sklonidbe (jasno vidljivo primjerice u dativu Hrvatskoj s pridjevskim nastavkom, a ne s imeni kim kao u Hrvatski). No pridjev mo~e potpuno postati imenicom, kao u slu ajevima dobro, zlo (ibidem: 36). Takoer, okamenjivanjem oblika esto nastaju i prilozi (na primjer, stari lokativ imenice dol dao je prilog dolje, a od imenice gora tvoren je prilog gore), a isto vrijedi i za prijelaze prijedloga u priloge, priloga u veznike, imenica u prijedloge (mea > meu, kraj, elo, mjesto, dno, vrh itd.) i ostale navedene situacije. Leksi ke kategorije dijele se i s obzirom na promjenljivost i nepromjenljivost, pri emu i tu postoje nelogi nosti. Brojevi se u hrvatskome jeziku smatraju promjenljivim rije ima, a sklanjaju se samo etiri broja kao ostatak dvojine iliti maline, no uzevai u obzir matemati ku semantiku, brojevima se ne mo~e odrediti kona nost pa su istodobno jednako nepromjenljiva koliko i promjenljiva vrsta rije i. S druge strane, neke su imenice nesklonjive (nulta deklinacija, imena poput Karmen, Nives, Ines ili pak posuenica kao ledi, mis), a isto vrijedi i za nepromjenljivi infinitiv u glagolskim oblicima. Problem su takoer i noviji pridjevi koji nastaju posuivanjem, poput super ili seksi, jer su takoer nesklonjivi. `to se nepromjenljivih vrsta rije i ti e, navode se prilozi, prijedlozi, veznici, uzvici i estice. Prilozi su problem jer jedini imaju jednu vrstu promjene  komparaciju  vjerojatno nastalu analogijom s pridjevskim oblicima srednjega roda (brzo dijete, br~e dijete, najbr~e dijete), a potom se prenijela s kakvoe i svojstva na na in vraenja radnje. Osamostaljenju prilo~ne komparacije pridonose i slu ajevi zasebnih neovisnih ( esto supletivnih) oblika, kao u primjeru mnogo  viae  najviae, budui da se mnog(i) rjee rabi kao pridjev. Zaklju no, ni svojstva promjenljivosti i nepromjenljivosti nisu toliko postojana, baa kao ni vrste rije i na koje se odnose. 6. Funkcionalisti ki i kognitivisti ki pristup Andr Martinet (1982) isti e nu~nost funkcionalnoga preispitivanja vrsta rije i, posebice s naglaskom na predikatnoj funkciji koju rije i mogu obavljati. Martinet (ibidem: 72) umjesto termina rije  predla~e termin autonomna sintagma, koja je sastavljena od neodvojivih monema. Pritom se monemi mogu klasificirati u razrede, no postoje i situacije kad se monemi jednoga razreda mogu upotrebljavati sa svim funkcijama drugoga razreda, a takoer da dolazi do prijenosa ili transfera iz jedne kategorije u drugu. Potonji je transfer ekvivalent hrvatskomu gramati komu terminu konverzije. Funkcija rije i u kontrastu je s prirodom rije i, ovisna je o kontekstu. Leksi ke moneme treba primarno podijeliti na one sposobne za predikatnu uporabu (glagoli) i ostale (ibidem 92), ato ne mora nu~no ozna avati distinkciju glagola i imenica. Sljedea je kategorija pridjevska, monemi koji ozna avaju stanje ili kvalitetu, ali esto se rabe i kao ekspanzije nepredikatnih monema, odnosno kao atributi. Tradicionalni razred priloga obuhvaa jedinice raznolikih razreda (ibidem), koji mogu biti dopune ili determinanti, autonomni monemi i izvedeni sintemi te se i funkcionalisti ki njihova uloga ne da svesti na jedan zajedni ki nazivnik. Prijedlozi, zavisni veznici i odnosne zamjenice ulaze u razred ozna iva a funkcija. Posljednje su zamjenice (ibidem), koje s imenima imaju zajedni ko to ato se rabe u primarnoj funkciji, no ograni ene su i gramati ke jedinice. Uzmemo li pri klasifikaciji vrsta rije i u obzir i funkciju, mogli bismo govoriti o kategoriji imena (imenske rije i), kategorije predikatnih monema (glagoli), kategorije atribucije (pridjevi), kategorije ozna iva a funkcije (prijedlozi, zavisni veznici, odnosne zamjenice) i o kategoriji zamjenica openito. No kamo staviti ostatak, odnosno mo~emo li uope govoriti o klasifikaciji vrsta rije i izvan konteksta? Primjerice, u re enici Dje ak jede sladoled leksem sladoled objekt je, izolirano ne znamo je li subjekt ili objekt, gubi mu se funkcija, no jednozna no znamo da je posrijedi imenska rije . Meutim, ako imamo re enicu Vidjeti je dragocjeno i izoliramo infinitiv, prva bi nam pomisao vjerojatno bila da je dio predikata (u slo~enim glagolskim vremenima). ak i da ne ulazimo u veinom tautoloake primjere u kojima svaku rije  mo~emo postaviti u odnos ekvivalencije kao X je vrsta (x) (primjerice "Za" je prijedlog), mo~emo zaklju iti da ili se potpuno treba zanemariti svrstavanje rije i u leksi ke kategorije kad stoje izvan konteksta ili treba funkcionalisti komu opisu pripisati slabosti kad se govori o kategorizaciji. Naime, ako bismo odredili da je jedina mogunost leksi ke kategorizacije ta da se opiae funkcija rije i (pritom to nu~no podrazumijeva kontekst), onda svaka rije  mo~e ui u gotovo svaku kategoriju ako namjestimo kontekst da nam to odgovara u granicama gramati nosti. Takoer, to implicira da rije i izvan konteksta nisu kategorizirane, no u domeni kognitivne lingvistike ulazimo u aspekt izvankontekstualne klasifikacije na temelju iskustva. Prema Rosch (1978:190), openito su kategorije odreene visokim stupnjem strukturiranosti i pomanjkanjem strogo odredivih granica, ali ispitanici prepoznaju prototipove koji najbolje odra~avaju kategoriju. Kad se to primijeni na leksi ku kategorizaciju, prepoznajemo posebice problem razgrani enja i brojne rije i za koje je nejasno u koju bismo ih kategoriju smjestili. No gramati ki opis, kakav je tradicionalan u hrvatskome jeziku, mo~e opstati jer se nesvjesno izgradio na temelju prototipnoga na ela. Bez obzira na to ato se razli iti grani ni slu ajevi mogu preispitivati, pa tako i na nu~nost tolikoga broja kategorija, govornici hrvatskoga jezika prepoznaju dje ak kao imenicu, lijep kao pridjev i sli no, baa zato ato se uklapaju u zajedni ku predod~bu kakvi bi lanovi tih kategorija morali biti. 7. Zaklju ak 7. 1. Opis leksi kih kategorija hrvatskoga jezika U hrvatskome jeziku vrste rije i iznimno su konvencionalne i ne vrste kategorije, ato se dokazuje razli itim prijelaznim vrstama, koje se razli ito obrauju u hrvatskim normativnim i deskriptivnim priru nicima, pri emu su za neke vrste primarni semanti ki, za neke sintakti ki, a za neke morfoloaki kriteriji. Dosadaanji je opis zasnovan na europskoj klasi noj tradiciji, u kojoj se vrste rije i dijele na imenice, glagole, pridjeve, brojeve, zamjenice, priloge, prijedloge, veznike, estice i uzvike. Takva je kategorizacija neprecizna, ne samo zbog problema polisemije i konverzije nego zbog prijelaznih leksi kih vrsta, kojima je i ime slo~eno od dviju kategorija kojima bi moglo pripadati, a u tome slu aju obi no odlu uju ili morfoloaki ili semanti ki kriteriji. Leksi ka bi kategorizacija ipak trebala ostati na sadaanjoj razini zbog tradicionalnoga gramati koga opisa, a i injenice da je sustav kategorija nu~no ovisan o subjektivnome poimanju ( ak i u slu aju prototipa), no viae bi se pozornosti trebalo dati prijelaznim leksi kim kategorijama, odnosno usustaviti nazivlje ili prema morfoloakim, ili prema sintakti kim, ili prema semanti kim kriterijima. Takav bi gramati ki opis bio dosljedan (primjerice, glagolska imenica bila bi u opisu zajedno s brojevnom imenicom u morfoloakome kriteriju), do im bi najbolje rjeaenje bilo prijelazne vrste dvostruko ili ak trostruko definirati, ne negirajui njihovu nemogunost svrstavanja nego isti ui je kao primjer jezi ne raznolikosti, ali i posebitosti. 7. 2. Kategorizacija i leksik Vrste rije i, odnosno leksi ke kategorije, ne mogu se smatrati gramati kom univerzalijom ne samo zbog nestabilnosti ili pripadnosti iste rije i razli itim vrstama ovisno o zna enju nego i zbog jezi ne raznolikosti svijeta  vrste rije i jednako su arbitrarne kao i odnos ozna itelja i ozna enog; ne samo da je veina vrsta rije i konvencija nego je mogue da je i diferencijacija osnovnih dviju kategorija  imenica i glagola  takoer konvencija (Laudanna, Voghera 2002), no ipak bi temeljna opreka i baza svih kategorizacija bila opreka imenica i glagola, koja za sobom ve~e filozofske i semioloake konotacije aktiva i pasiva, radnje i stanja, predmetnosti i tijeka. Dakako, postoje i opre na mialjenja (Brlobaa 2001:277), koja vjeruju u univerzalnost kategorizacije, no pitanje jest je li univerzalna i klasifikacija leksi kih kategorija, a ne samo openito ljudsko razdjeljivanje. Problem kategorizacije nije samo gramati ki problem nego i problem kognitivne lingvistike  na koji na in ljudski um kategorizira pojmove i zbilju oko sebe te rasporeuje znakove u zajedni ka polja; primijenjene lingvistike  kako koje druatvo kategorizira pojmove, potom poredbene lingvistike i tipologije  koje kategorizacije u svijetu prevladavaju, kako se indoeuropsko glediate generalizira i na ostale jezike, pri emu se dolazi u domenu primijenjene lingvistike; ra unalne lingvistike  kako doi do egzaktnih i univerzalnih na ina te ato boljih algoritama za part-of-speech tagging, ato bi poboljaalo strojna prevoenja i komunikaciju ljudi i strojeva te ljudi i ljudi openito; i zaklju no, naravno, ope lingvistike, koja e prou iti fenomen leksi kih kategorija unutar fenomena jezika i jezi ne djelatnosti. Literatura Aristotel (1970): Organon. Beograd: Kultura. Aristotel (2005): O pjesni kom umijeu. Zagreb: `kolska knjiga. Bari et alia (2005): Hrvatska gramatika. Zagreb: `kolska knjiga. Beker, Miroslav (1999): Suvremene knji~evne teorije. Zagreb: Matica hrvatska. Biti, Vladimir (1997): Pojmovnik suvremene knji~evne teorije. Zagreb: Matica hrvatska. Brabec, Ivan; Mate Hraste; Sreten }ivkovi: Gramatika hrvatskosrpskoga jezika. Zageb: `kolska knjiga. Brlobaa, }eljka (2001): Teorijska promialjanja o vrstama rije i. Suvremena lingvistika 27, 51: 267-279. Zagreb: Hrvatsko filoloako druatvo i Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu. De Saussure, Ferdinand (2000): Te aj ope lingvistike. Zagreb: ArTresor naklada i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje Derrida, Jacques (1967): De la grammatologie. Paris: Les ditions de Minuit. Foucault, Michel (2002): Rije i i stvari: Arheologija humanisti kih znanosti. Zagreb: Golden marketing. Husserl, Edmund (2007): Ideje za istu fenomenologiju i fenomenologijsku filozofiju. Zagreb: Naklada Breza. Kant, Immanuel (1984): Kritika istog uma. Zagreb: Matica hrvatska. Lakshman Sarup (2002): The Nighantu and The Nirukta. Delhi: Motilal Banarsidass. Laudanna, Alessandro, Miriam Voghera (2002): Nouns and verbs as grammatical classes in the lexicon. Italian Journal of Linguistics 14.1: 9-27 Mareti, Tomo (1963): Gramatika hrvatskoga ili srpskoga knji~evnog jezika. Zagreb: Matica hrvatska. Martinet, Andr (1982): Osnove ope lingvistike. Zagreb: Grafi ki zavod Hrvatske. Matasovi, Ranko (1997): Kratka poredbenopovijesna gramatika latinskoga jezika. Zagreb: Matica hrvatska Matasovi, Ranko (2008): Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Matica hrvatska. Plotin (1984): Eneada VI. Beograd: Knji~evne novine. Pranjkovi, Ivo (1992): Prilozi kao rije i sviju vrsta. Suvremena lingvistika 18, 2: 243-249. Zagreb: Hrvatsko filoloako druatvo i Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu. Pranjkovi, Ivo (2002): Hrvatska skladnja: rasprave iz sintakse hrvatskoga standardnog jezika. Zagreb: Hrvatska sveu iliana naklada. RicSur, Paul (1981): }iva metafora. Zagreb: Grafi ki zavod Hrvatske. Rosch, Eleanor (1978): Principles of Categorization, u: Rosch, E. & Lloyd, B.B. (ur.): Cognition and Categorization. Hillsdale: Lawrence Erlbaum Associates, Publishers. Sesar, Dubravka (1992): O mogunostima kategorizacije partikula u hrvatskom jezi nom standardu, u: Suvremena lingvistika 34: 252-262. Sili, Josip; Ivo Pranjkovi (2005): Gramatika hrvatskoga jezika: za gimnazije i visoka u iliata. Zagreb: `kolska knjiga. `kiljan, Dubravko (1994): Pogled u lingvistiku. Rijeka: Naklada Benja. Tra anin, Dionizije; prev. i prir. Dubravko `kiljan (1995): Gramati ko umijee. Zagreb: Latina et Graeca. Sa~etak Prolegomena dekonstrukciji leksi kih kategorija Leksi ke kategorije ili vrste rije i lingvisti ke su kategorije, kojima se razvrstavaju rije i prema morfoloakim, sintakti kim ili semanti kim kriterijima u odreene klase koje ve~e isto svojstvo ili zna enje. Fenomen leksi kih kategorija problem je ne samo ope lingvistike i gramatike nego i filozofije te kognitivne lingvistike jer je kategorizacija nu~no vezana uz ljudsko poimanje pojmova i znakova. U hrvatskome jeziku vrste rije i konvencija su i zbog toga postoje razli ite prijelazne vrste koje potvruju neegzaktnost takva svrstavanja pa se razredi rije i opiru tradicionalnim definiranjima. U radu je prikazana povijest va~nijih filozofskih i semioloakih kategorizacija, po evai od radova gr kih filozofa i gramati ara s jedne strane te sanskrtskih gramati ara s druge strane pa sve do novijih promialjanja o kategorizaciji pojmova i leksi ke kategorizacije u fenomenologa i strukturalista. Vei dio rada posveen je problematiziranju nestabilnosti leksi kih kategorija u hrvatskome jeziku i pokazivanju necjelovitosti i neodreenosti pojedinih vrsta, a takoer i problemu svojstava tih kategorija u vidu promjenljivosti i nepromjenljivosti te otvorenosti i zatvorenosti. Klju ne rije i: leksi ke kategorije, vrste rije i, kategorizacija, klasifikacija, hrvatski jezik. Summary Prolegomena to the deconstruction of lexical categories Lexical categories or parts of speech are linguistic categories in which the words are classified by morphologic, syntactic or semantic criteria in specific classes, which are connected with the same quality or meaning. The phenomenon of lexical categories is not only a problem of general linguistics and grammar but a philosophical one as well, including the domain of cognitive linguistics, because the categorization is necessarily connected with the human comprehension of concepts and signs. In Croatian language parts of speech are a convention and thereby different transitional parts of speech exist which confirm the inexactness of such classification and the classes themselves withstand the traditional definitions. This paper presents the history of the most important philosophical and semiological works on categorization, starting with the opera of Greek philosophers and grammarians on one side and Sanskrit grammarians on the other one, and ending with the newest contemplations of conceptual categorization and lexical categorization by poststructuralists and phenomenologists. The major part of paper deals with the instability of lexical categories in Croatian language and pointing out the nonexistent integrity and undeterminedness of particular parts of speech and also with the problem of their characteristics in aspect of inflection and openness of those categories. Key words: lexical categories, parts of speech, categorization, classification, Croatian language.  Stilisti ki se izbjegava(lo) po injati re enice veznicima kako u hrvatskom, tako i primjerice u engleskome jeziku.  Zbog fragmentarnosti i dvostrukosti definicije nejasno je ato je Aristotel time htio rei pa Ladan (Aristotel 2005: 329) piae da je mogua pogreaka u prepisivanju i odbacuje da se spojnik odnosi na lan zbog neadekvatnosti imenice, a neki smatraju da je itav odlomak upravo o lanu kao vrsti rije i, odnosno dijelu dikcije.  Ladan objaanjava ime kao zajedni ku kategoriju imenica i pridjeva.  Zanimljivo bi bilo analogno usporediti Aristotelovo odreenje broja kao rije i s odreenim redom, ali ne i polo~ajem, s Heisenbergovim principom neodreenosti (1927) u fizici, kojim se izri e da se neke fizikalne kategorije ne mogu istodobno precizno definirati. Odnosno, u kvantnoj fizici ne mo~emo istodobno znati i egzaktan polo~aj i egzaktnu brzinu estice: mjerenje e uvijek biti neprecizno. Za brojeve se mo~e odrediti i (prostorno)vremenski (redni) i prostorni (glavni) aspekt  neato se mo~e (u kontekstu s glagolskom radnjom) dogoditi prvo, potom slijedi drugo, a zatim tree, stoga se za brojeve zasigurno mo~e uzeti u obzir odreenost u vremenu, a iz toga nu~no proizlazi i odreenost u prostoru, jer onda ono ato traje ima polo~aj. No i jezik e tada biti neprecizan i sav e se fokus diskurza postaviti ili na prostor ili na vrijeme, stoga e i ovdje "mjerenje" biti neodreeno.  O funkcionalisti kome pristupu v. poglavlje 6.  U izgubljenome tekstu, no na njega se Yska referira, a poslije PFini spominje obojicu.  v. 4.1. i 4.3.  Sredina je za Dionizija Tra anina uglavnom na inska kategorija, ali bez komparacije.  Diferancija je neologizam (Jacques Derrida) nastao spajanjem francuskih glagola diffrer i diffrencier (ato je ini spojem razlike, odgode i pomaka).  Indoeuropski mediopasivni particip prezenta, odra~en u staroslavenskome kao pasivni particip prezenta, od glagola trti, lakati, pitati glasi trom, lakom, pitom, gdje vidimo da su se joa davno neki participi pretvorili u pridjeve (povezano dakako s nestankom takva oblika participa).  Normativno je stajaliate da se uporaba glagolskih priloga kao pridjeva izbjegava, no oni su odavno prisutni kao pridjevi, ak i da im se izgubilo participno zna enje, kao primjerice u pridjeva bivai i budui, glagolskih priloga glagola biti.  Mareti (1963:235) navodi dr~e, mogu, srame, teglei, vru te nosea (~ena) i tekua (voda). Od tih primjera danas nisu uobi ajeni dr~e i srame, no za vru i mogu rijetko se kad uzima u obzir participno podrijetlo jer su odavno smatrani isklju ivo pridjevima.  Begovi, Milan (2002): Giga Barieva: roman iz zagreba kog poslijeratnog ~ivota. Zagreb: Naklada Ljevak.  Kozarac, Ivan (1996): uka Begovi. Zagreb: SysPrint.  Roland Barthes (prema Bitiju, 1997:59) diskurzom naziva "veliku re enicu", do im je re enica pojednostavnjeno "mali diskurz".  U uporabu ga je uveo matemati ar Edward Kasner zatra~ivai od svojega devetogodianjega neaka 1938. godine da izmisli rije  za taj broj.  U situacijama kad je potreban dativ ili instrumental nepromjenljivih brojeva od 5 do 19 i od 20 do 90 (te u analognim slo~enim brojevima) pribjegava se uporabi brojevnih pridjeva, odnosno u Maretia (1963:223) pridjevnim brojevima. "Rupa" u sustavu vidljiva je u primjerima poput rekoh sedam ~enama, stoga se rabi pridjev sedmorim.     PAGE  PAGE 31 hzjzlzpzrzzzzzz8{:{T{n{p{t{||h|||˸~rfZNB6hh3q]mHsHhhl]mHsHhh("7]mHsHhh<]mHsHhh-]mHsHhh("7]mHsHhh("76]mHsHhh6]mHsHhmHsHhhmHsHhh\mHsHhhmHsHh&mHsHhhmHsHhh6]mH sH hhZ6]mHsHhhZ6]mH sH |}N}Z}^}n}t}}}}}}}}}}}~bt´Š|qiq^qqVqNqhmHsHhkmHsHhhmH sH hS)mHsHhhmHsHhh6]mHsHhhmHsH hh56\]mHsHhh6]mHsHhh6]mHsHhhmHsHhh]mHsHhh3q6]mHsHhh3q]mHsHhhl]mHsH~Xjlnp|~6BPR`dhjz|~ȃԃփbdlʇ·ևʿʴʿʿʿhhbjqmHsHhhmH sH hh(mHsHhhmHsHhh6]mHsHhh6]mH sH hhbjqmH sH h~hCJOJQJaJ>և "*,024JLRT^bdfĈƈ؈ڈ "*,28:<HJLN\^vx|hhj<mHsHhhj<mH sH hhbjqmHsHhh6]mHsHhh6]mH sH hhmH sH hhmHsHDȉʉ҉ԉ։ډ  46:<>@NR`dxz܊ތ"$`b΍Ѝ$,ZhB)mHsHhh@mHsHh@mHsHhh6]mHsHhh6]mH sH hNmH sH hhmH sH hhmHsH@Z\^hjnŽ,rƑȑʑܑ̑ؑvk]v]RGRGRhhMymHsHhhMymHsHhhE 6]mHsHhhE mHsHhhE 6]mHsHhhE mHsHhhmHsHhhWmHsHhhxmHsHhhxmH sH h@hbjqmHsHhh6]mHsHhh6]mH sH hhmH sH hhmHsHhkmHsHܑ8:LƒޒXZ\b6HRBdv02JLپtf[ffPfhhM tmHsHhi@hmHsHhh6]mHsHhhYmHsHhhmHsHhhmH sH hhxmHsHhphxmHsHhphpmHsHhpmHsHhimHsHh#WmHsHhhMymHsHhhMymHsHhhMy6]mHsHhhMy6]mHsHzJTΙЙ$&*,Ě›ʛ"$46BDFLNPTVdfjlvxܝܒhhJ\mH sH hhd<mHsHhh6]mH sH hhbjqmHsHhmT6]mHsHhmTmHsHhSmHsHhhmH sH hh6]mHsHhhmHsH9ĜƜҜ֜ܜޜ  &*.0:<BDFHTVfhprx|ȝʝ   ".08:>@Z\`bhjtvz|hhmH sH hhmHsH\ž؞ڞޞ"$&48:<HJVX`bfhxzƟȟ̟Οҟԟܟޟ 2468DFHJ`bfhlnpz|hY~mH sH hSmH sH hhmH sH hhmHsHV ʠРҠ֠ؠ$(̡Ρ¤Ҥ*<̧׶׶׶|qh^h^mHsHjhk0JUmHsHhh mHsHhh6]mHsHhhbjqmHsHh~mHsHhh6]mHsHhB)mHsHhhbjqmHsHhhmHsHhSmH sH hhmH sH hhmHsH+Ntz|īƫԫثޫ  ",.46BDLNPRZ^bdjlnp~ƬجhhmH sH hh6] hhh^hbjqmHsHhh6]mHsHhhmHsHh^mHsHEج"$(*68>@DFHJNPZ\^`tv|~ƭȭҭԭحڭ &(,.8:DFNPfjln߸ƪhh6]mHsHhh 6]mH sH hh6]mH sH hhmH sH hhmHsHhhM tmH sH hhM tmHsHCnprxz~خڮ $&*,02HJXZfj~ʯ̯دگ기hhdmH sH hhdmHsHhHz{mHsHha3mH sH hh6]mH sH hh6]mHsHhh]6]mH sH hhmHsHhhmH sH <گ68:FHTV^`dfnpvxа$(Գ{phh,CmHsHhh:6mHsHhh:mHsHhh:mHsHhhbjqmHsHhhmHsHhh6]mHsHhh,CmH sH h>&mH sH hhmHsHhhmH sH hhdmHsHhhdmH sH ((T~0246<lnp0HL2:2¶xmbWbWbObAbhh6]mHsHhNmHsHhh%+mHsHhhmHsHhhbjqmHsHh~hICJOJQJ\^Jh~hCJOJQJ\^JhhmHsHh~mHsHhh:mHsHhhKK 6mHsHhhKK 56mHsHhh,C6mHsHhh,C56mHsHhh,CmHsHhhKK mHsH26np~z~ BDFjlTXFJ$a$gd~ $dha$gdU24:Pܽ~(jx|&:<Zvx 휔~vvvhNmHsHh?6]mHsHh?h?mHsHh?mHsHhhbjqmHsHhhemHsHhhM tmHsHhhH*mHsHjh\!0JUmHsHhh6]mHsHh>&mHsHhhmHsHhSmHsH, 48FXHRV\lnx~ "0꽲~s~sh]]]hhimH sH hh)ymHsHhhmHsHhhmH sH hh- umHsHhhimHsHh@h@imHsHhHBmHsHh@i6]mHsHh@imHsHhhmHsHhh]mHsHhh6]mHsHhhmHsHhh+mHsH$028:@BFHLTV`dfhln|~Br鿴zlh1O@h6]mHsHh1O@h0_M6]mHsHh1O@h@6]mHsHh@mHsHhh!!mHsHhhmHsHhh~^mH sH hh~^mHsHhhi6mHsHhLnmH sH hhimH sH hhi6mH sH hhimHsH) j$6PZbnr \嫣}ujhhiymHsHhs9mHsHhhmHsHhUmHsHhhmHsHh5AmHsHh#gmHsHhh6]mHsHjhs,00JUmHsHhs,0hmHsHhhmHsHh~mHsHhhmHsHh@mHsHhA1mHsH%@BDF<^h·se]UUJhh/mHsHh-mHsHh0mHsHhhYI6]mHsHhVghYI6]mHsHhhYImHsHhVghYImHsHh cmHsHh;mHsHhVgmHsHhSmHsHhh<mHsHhc6ImHsHhhmHsHh~h #ACJOJQJ\^Jh~hBlCJOJQJ\^JhhBlmHsHhj|0@PDX&  ߶߶߮߶ߦ߶߈߀umbhhCsmHsHh/mHsHhh9mHsHh>&mHsHhB6]mHsHh 6]mHsHh&mHsHhh|XmHsHh|XmHsH$ "6:>@HJNP`bprxz(*68:<BDLNVXZ\dfnptv  hhmH sH  hhhhmHsHZ&(048:BDHJNPTV\^hjrtvx"$&(6:<DFJL`dnptx|h-mH sH hhVmH sH hhHmHsHhhHmH sH hhmH sH hhmHsHL  (*,.<@HJNPZ\`> j l z | 6 : vh|XhVamHsHhB)mHsHhhH=]mHsHhh6]mHsHhhp+mHsHhZpmHsHhhbjqmHsHhh;DmHsHhhOB mHsHh|emHsHhh/,mHsHhhmH sH hhmHsH): N P R d v             T X |      L z    ,0NRdɾɾɾɾɰɾɰɾwlahV6]mH sH hVhVmHsHh,kmHsHhVmHsHh,kh,kmHsHhImHsHhymHsHhyhy6]mHsHhyhy6]mH sH hyhymHsHhyhymH sH hhmHsHhVahCJOJQJ\^JhVahtgCJOJQJ\^J%dfD  "46>@FHLNPR`ɾ{hyhymHsHhyhy6]mHsHhyhy6]mHsH hyhyhyhymH sH h- |hy6]hyhymHsHhyhImHsHhVmHsHhVhVmHsHhV6]mH sH hVhV6]mHsH0d^(R"PpP $!(!8!:! $dha$gdUgd^gdy & Fdh^`gd- | & Fdhgdy*Lbdvn$(V$^x PRbhr඲vvhyhymHsH h- |hM<hM<6]mHsHhM<6]mH sH hM<mH sH hM<mHsHhM<hy h- |hyhyhy6]hyhymH sH hyhy6]mH sH hyhy6]mHsHhyhymHsH hyhy- "2T(,4.0<>BDJLRTVXbdhjٽٽٽٯٽٽٽhyhy6]mH sH hyhymH sH h- |hy6] hyhyhyhymHsHhyhy6]mHsHhyhy6]mHsHE *.:>HnpV~ٟ{h,kmHsHhyhy6]mHsHhyhy6]h- |h- |hy0J& h- |hyhymHsHhyhymHsHhyhy6mHsHhish+ImHsHh- |hy6]hyhymH sH  hyhyhyhymHsH0N " P x z      "!$!&!(!6!8!:!麲ͧͧͧxdPHhX}cmHsH'hX}chVaCJOJQJ\^JmHsH'hX}chX}cCJOJQJ\^JmHsHhX}cmHsHhhcSqmHsHhyhy6]mHsHhyhy6]mHsHhyhymHsHh :mHsHhyhymH sH hyhy6hyhymHsH h;t6]hyhy6] hyhyhImH sH hImHsH:!#B#P#R#\#^#d#f#z#|########################$$$$$2$4$:$<$@$B$^$`$d$f$j$l$x$z$~$$$$$$$$$$$hX}ch<`CJaJhX}ch<`CJaJmHsHhX}ch<`CJaJmHsHU$$$$$$$$$$$%%% %% %$%&%(%*%2%4%<%>%L%N%X%Z%`%b%v%x%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%&&& &&&2&4&N&T&V&X&`&b&z&|&&&&&&&&&&hX}chVaCJaJmHsHh\}CJaJhWCJaJhX}ch<`CJaJhX}ch<`CJaJmHsHN&&&&&&&&&'''' '''''$'&'6'8':'<'J'L'R'T'V'X'b'd'p'r'v'x'''''''''''''''''''''''(((($(&(4(6(8(:(D(F(J(L(h(j(l(n(((((((((((((((hX}ch<`CJaJhX}ch<`CJaJmHsHY(((())) )*),)2)4)H)J)L)N)`)b)d)p)r)t)v)))))))))))))))))))********,*2*4*H*J*L*N*V*X*v*x*z*|***********ļhIjCJaJhX}ch<`CJaJh\}CJaJhX}ch<`CJaJmHsHhX}chR]CJaJmHsHhX}chR]CJaJF*********+ +2+4++++++++++߾}rbRJ?hhX}cmHsHhX}cmHsHhX}ch<`CJOJQJ\^JhX}chX}cCJOJQJ\^JhHThlmHsHhHThX}cmHsHhHTCJaJmHsHhCJaJmHsHhX}ch<`CJaJmHsHhX}ch<`CJaJmHsHhHTh<`CJaJmHsH"hHTh<`5CJ\aJmHsH"h^h<`5CJ\aJmHsHhX}chcSqCJaJmHsH+*,,,.,115566777(777777778˵˪˛zrcYNF;hoQ0hKimHsHhKimHsHh#"hKimHsHjhKi0JUhX}ch9CJaJmH sH hCJaJhHTCJaJh^hcSq5CJ\aJhX}chcSqCJaJhX}chZCJaJmH sH hX}chQCJaJhX}chCJaJhX}chX}cCJaJhX}chZCJaJ hhcSq!h^hcSq56]^JmHsH!h^h%56]^JmHsH888888 8"8.8084868@8B8T8V8^8`8b8d8v8z8888888888888888888888899(9*989:9>9@99999999999999R;T;V;X;ⷯhKimHsHhhKimHsHhYbhKimHsHjhKi0JUh#"hKimHsHhoQ0hKimHsHhKimHsHhhKimHsHDX;Z;z;;;;;;;;;;;<<?ABBBB&C:CRBRDRVR &`#$gd!gd\!gdV|}gdBr'gd\8gd_gd{z6CCCCCDDDD,DdDrDDDDDD2ElEtEvE|EEEEEEEEEEEFFྰԥԥԚsssԏh`Uhu"hKimHsHhKimH sH hhKimHsHhhKi6]mHsHhkhKi6]mHsHhkhKimHsHhhKimHsHhKNhKimHsHhKNhKi6]mHsHhKNhKimHsHh0hKimHsHhKimHsHhKijhKi0JUh_hKimHsHhzc[hKimHsH!F0F2FBFDFTFXF`FF GGR@RDRFRRRTRVRغدددغ hKi0JjhKi0JUjhIhUhIhhKi6]mHsHh;VhKimHsHhKimHsHhs,0hKimHsHhKimHsHhs,0hKimHsHjhKi0JUhx[hKimHsH:VRXRZRrRtRvRxRzR|R~RR $dha$gdUh&`#$]hgd> &`#$gdja &`#$gdjah]h VRZR\RhRjRnRpRxR|R~RRhX}ch9CJaJmH sH hIhh90JmHnHu hKi0JjhKi0JUhKi 2 0 01h. A!"#$% 5 01h:p8. A!"#$% }DyK _Toc228715075}DyK _Toc228715075}DyK _Toc228715076}DyK _Toc228715076}DyK _Toc228715077}DyK _Toc228715077}DyK _Toc228715078}DyK _Toc228715078}DyK _Toc228715079}DyK _Toc228715079}DyK _Toc228715080}DyK _Toc228715080}DyK _Toc228715081}DyK _Toc228715081}DyK _Toc228715082}DyK _Toc228715082}DyK _Toc228715083}DyK _Toc228715083}DyK _Toc228715084}DyK _Toc228715084}DyK _Toc228715085}DyK _Toc228715085}DyK _Toc228715086}DyK _Toc228715086}DyK _Toc228715087}DyK _Toc228715087}DyK _Toc228715088}DyK _Toc228715088}DyK _Toc228715089}DyK _Toc228715089}DyK _Toc228715090}DyK _Toc228715090}DyK _Toc228715091}DyK _Toc228715091}DyK _Toc228715092}DyK _Toc228715092}DyK _Toc228715093}DyK _Toc228715093}DyK _Toc228715094}DyK _Toc228715094'@@@ NormalCJ_HaJmH sH tH B@B Heading 1$@&5\mHsHX@X Heading 2$d@&5CJOJQJ\^JmHsHR@R Heading 3$@&6CJOJQJ]^JmHsHL@L Heading 4$$@&a$5OJQJ\^JDA@D Default Paragraph FontViV  Table Normal :V 44 la (k(No List >@>  Footnote TextCJaJ@&@@ Footnote ReferenceH*6U@6 Hyperlink >*B*ph&O!& unicode.X@1. Emphasis6]TB@BT Body Text$a$ CJOJQJ^JaJmHsHtH4 @R4 Footer  9r .)@a. Page Number<@< TOC 1 xx 5;CJ\6@6 TOC 2 ^:CJ88 TOC 3 ^ 6CJ]66 TOC 4 ^CJaJ66 TOC 5 ^CJaJ66 TOC 6 ^CJaJ66 TOC 7 ^CJaJ66 TOC 8 ^CJaJ66 TOC 9 ^CJaJR^@R Normal (Web) dd[$\$OJPJQJ^JFV@F FollowedHyperlink >*B* phPP@"P Body Text 2"dCJOJQJ^JmHsHBQ@2B Body Text 3#CJOJQJ^J4@B4 qHeader $ !jORj &- |!Normal + Line spacing: 1.5 lines%$da$|Oa| %- |&Normal + Line spacing: 1.5 lines CharCJ_HaJmH sH tH CJ)10AEMhiFi;ll܅2Җ u u+ + N & ) h 4+:HIJKLMN^_l/H/\! f h i q r noFG,-()@!A!h$j$$$'')), ,',(,),F,G,--!1#1;1<1%2&244W6X60929%>&>@@3A5ACCGGAJCJgJhJiJJJKK`MaMOOHQJQeTfTVVVVWW}Z~Z[[ ] ]``aayd{ddddeeeggIiJi(k*kRmSmnnqqrrssuuxx{{r~s~CDWY#$vxcd23͚Ϛ ئ٦CDEF.0NOijų3sZ Y-q»Pnн˾P>>+,/19:;stLMKLMXYjZwkw$rsuvxy{|~0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000i 0i 0i 0i 0i 0i 0i 000000000000000000000000000j$0j$0j$0j$0j$0j$0j$0j$0 ,0 ,00),0),0),0),0),00#10#10#10#10#10#10#10#10#10#10#10#10#10#10#10#10#10#10#10#10#10#10CJ0CJ00iJ0iJ0iJ0iJ0iJ0iJ0iJ0iJ0iJ0iJ0iJ0iJ0iJ00V0V0V0V0V0V0V0V0V0V0V0V0V0V0V00{d0{d0{d0{d0{d0{d0{d0{d0{d0{d0{d0{d0{d0{d0{d00q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0x0q0Ϛ0Ϛ0Ϛ0Ϛ0Ϛ0Ϛ0Ϛ0Ϛ0Ϛ0Ϛ0Ϛ0Ϛ0q0000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000& @0h00@0h00@0h00@0h00@0@0@0@0@0@0@0@0@0h00+:HIJKLMN^_l/H/\! f h i q r noFG,-()@!A!h$j$$$'')), ,',(,),F,G,--!1#1;1<1%2&244W6X60929%>&>@@3A5ACCGGAJCJgJhJiJJJKK`MaMOOHQJQeTfTVVVVWW}Z~Z[[ ] ]``aayd{ddddeeeggIiJi(k*kRmSmnnqqrrssuuxx{{r~s~CDWY#$vxcd23͚Ϛ ئ٦CDEF.0NOijų3sZ Y-q»Pnн˾P>+,LMXYjZk$000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000000l 0l 0l 0l 0l 0l 0l 000000000000000000000000000m$0m$0m$0m$0m$0m$0m$0m$0 ,0 ,00,,0,,0,,0,,0,,00&10&10&10&10&10&10&10&10&10&10&10&10&10&10&10&10&10&10&10&10&10&10FJ0FJ00lJ0lJ0lJ0lJ0lJ0lJ0lJ0lJ0lJ0lJ0lJ0lJ0lJ00V0V0V0V0V0V0V0V0V0V0V0V0V0V0V00~d0~d0~d0~d0~d0~d0~d0~d0~d0~d0~d0~d0~d0~d0~d00q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0q0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0w0q0ɚ0ɚ0ɚ0ɚ0ɚ0ɚ0ɚ0ɚ0ɚ0ɚ0ɚ0ɚ0q0000 0 0 0 0 00*0*0*0*0*0*0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0  0 0 0 0 0 0 0 0h0 0j0 0j0 0@0:@0@0#@0#@0#@0j00 Tߥj00 @0@0@0@0@0@0j00j00j00j00j00 0 (((((((((+b f P <B. %t),6.b/$4;yFhPWV_`c|e(gribjqs,tv{zƉʛ֩δ>tB@h:hz|ևZܑجnگ(2 0h: d:!"$&(*+8X;CFfLOVRRrvwxyz{|}~*+,-./0123456789;<=>?@ACDEFGHJKLMOPQRSTUVWYZ[\^4 j'ZJδ2Jd:!BVRRsu:BINX]~Rt Kgijl*,-/Om &BEFHh ),-/O{5i :VYZ\|!A`|    ; D ` c d f  X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%X%̕ !+!! _Toc228715075 _Toc228715076 _Toc228715077 _Toc228715078 _Toc228715079 _Toc228715080 _Toc228715081 _Toc228715082 _Toc228715083 _Toc228715084 _Toc228715085 _Toc228715086 _Toc228715087 _Toc228715088 _Toc228715089 _Toc228715090 _Toc228715091 _Toc228715092 _Toc228715093 _Toc228715094i j$ ,),#1CJiJV{dqxϚ01 p $&,E,:1fJJVdrBM8]]Kj-m&F -{i:Z` D d e e ('5'(( )D)O)])f1g111%2&2Z5[555T6U66@<@=@>@4A5AHH"Y#Y^^^ _l_m_``llllllqqqq;sAsvv_~p~ۍ %&23^e$)9;PPST./16KL!%&'*?XYY,269xzqrssuuvvxy{|~]]Kj-m&F -{i:Z` D d e e ('5'(( )D)O)])f1g111%2&2Z5[555T6U66@<@=@>@4A5AHH"Y#Y^^^ _l_m_``llllllqqqq;sAsvv_~p~ۍ %&23^e$)9;PPST./16KLXYY,269xzqrssuuvvxy{|~i r j$$ ,G,CJJRS9TeTVVqrxēHC!:YPt18LMYjssuuvvxy{|~;XF]S $y.NScRd-+V![-3VG)(fbteEm*̨).\"Zr7yO_3i|&Eiˢh ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh pp^p`OJQJo(h @ @ ^@ `OJQJo(h ^`OJQJo(oh ^`OJQJo(h ^`OJQJo(h ^`OJQJo(oh PP^P`OJQJo(^`.^`.pp^p`.@ @ ^@ `.^`.^`.^`.^`.PP^P`.^`OJPJQJ^Jo(- ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(^`OJPJQJ^Jo(- ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.^`.^`.pp^p`.@ @ ^@ `.^`.^`.^`.^`.PP^P`.h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH. ^`OJQJo( ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(opp^p`CJOJQJo(@ @ ^@ `CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(^`CJOJQJo(PP^P`CJOJQJo(^`OJPJQJ^Jo(- ^`OJQJo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo( ^`OJQJo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo( ^`OJQJo(o PP^P`OJQJo(_OEi).3icRdV]S 3VG)y.Zr7eEm*;[                  ;4TxD:ڄҾ ,         ,                  jbO(1^4S?ᘎ&0W.                                             x,’FL"څl)pk5v"?>dLJp        ) -^]0-y :r $~  pq|H(|oPQcvk!H)9u<$ 3 P |  }8 KK w OB ~ A *G8R<2{H2@O2}Nd=WSalT*@iis :Z8:CVeIgmTqe r#" yYIUg !!!\!|# $Q$ u$%#5%7% @%&CT& 'b(' ='Br'&(Y(rk(B)%+0+p+/,L,aP,K-X-f.2/Z/s,0oQ0l172O3 63a3G;4U5$6Xq6{z67("7\8<8w9G9 : ::h:l:v;<0<dU<j<g)=A=#>\J\Bx\^qO^^^~^'_ ``%`<`u~` a~aYb,cHcKckccX}c:d Vdemf~f#gHgVg\gtgh-(h6hXhiKiPiIj&k,klllflm1&mgmYnPno_@o_oLp3q9AqcSqbjqC5r(sCsVsZsM t;t8ct- uXuMvYwuxMy\yiy{(K{KT{Hz{- |2|5|S|7}:}\}V|}6~A~E {1$C<Z^;S]1HH=KHT6@|eS\9]}@-LnnCewSs9 :<6d"E] EHu+}}D%KNnZpY~-BGG c' 5K _flWYIhzO#>&[&E5)41y 6^FWS09W.EY9Vas@KK(>KKpZZZZZZZ Z ZZZZZZ] ]!]"]#]$]%]&](],]/]0]1]2]3]4]5]6]8]9]:];]<]B]C]E]F]G]J]L]M]O]P]T]U]V]Y][]\]]]^]_]`]a]b]c]d]e]f]g]h]i]j]k]l]m]n@@ @@@@@$@@@@@@@,@.@4@8@<@@@H@J@L@N@P@R@T@X@`@f@h@j@l@n@p@r@t@x@z@|@~@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@@zUnknown Gz Times New Roman5Symbol3& z Arial5MangalK@Palatino LinotypeO& k9?Lucida Sans UnicodeI& ??Arial Unicode MS?5 z Courier New;Wingdings"1hlԆ[fc$ht عo!4d 2qHP ? 2/Prolegomena dekonstrukciji leksi kih kategorija@leksi ke kategorije, vrsta rije i, kategorizacija, klasifikacijaKristina `ekrst`ekrst, KristinaD         Oh+'0H|     4Prolegomena dekonstrukciji leksičkih kategorijaKristina ŠekrstDleksičke kategorije, vrsta riječi, kategorizacija, klasifikacija,mentor: doc. dr. sc. Marin Andrijašević Normal.dotŠekrst, Kristina355Microsoft Office Word@L@`Q*@:՜.+,D՜.+,D px  % LingvistikaFilozofski fakultetth 1Prolegomena dekonstrukciji leksičkih kategorija Title 8@ _PID_HLINKSADx;t2_Toc228715094;n2_Toc228715093;h2_Toc228715092;b2_Toc228715091;\2_Toc228715090;V2_Toc228715089;P2_Toc228715088;J2_Toc228715087;D2_Toc228715086;>2_Toc228715085;82_Toc228715084;22_Toc228715083;,2_Toc228715082;&2_Toc228715081; 2_Toc228715080;2_Toc228715079;2_Toc228715078;2_Toc228715077;2_Toc228715076;2_Toc228715075  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_abcdefghiklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FHData `1TablejWordDocumentkSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q