Pregled bibliografske jedinice broj: 1133920
Spaciocepcija i spaciogramatika u logopedskoj teoriji i praksi
Spaciocepcija i spaciogramatika u logopedskoj teoriji i praksi // Inovativni pristupi u logoediji. / Labović, Nataša (ur.).
Beograd: Školski servis Gajić, 2017. str. 37-42 (predavanje, recenziran, cjeloviti rad (in extenso), ostalo)
CROSBI ID: 1133920 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Spaciocepcija i spaciogramatika u logopedskoj
teoriji i praksi
(Spatial perception and spatial grammar in speech
therapy - theory and practice)
Autori
Dulčić, Adinda ; Tadić, Iva
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), ostalo
Izvornik
Inovativni pristupi u logoediji.
/ Labović, Nataša - Beograd : Školski servis Gajić, 2017, 37-42
ISBN
978-86-915577-5-1
Skup
Inovativni pristupi u logopediji
Mjesto i datum
Beograd, Srbija, 26.05.2021. - 27.05.2021
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Recenziran
Ključne riječi
spaciocepcija, gramatika prostora, govorni jezik, vernotonalna metoda
(spatial perception, spatial grammar, spoken language, verbotonal method)
Sažetak
Prostor se percipira gledanjem, slušanjem, vestibularnim, taktilnim i propriceptivnim osjetilima. Percepciju prostora nazivamo spaciocepcijom. Pojam spaciocepcije u verbotonalnoj teoriji razvio je profesor Pansini 1972. godine. Slušanje je spaciocepcijska pojava. A bez slušanja nema govora. Spaciocepcija je prijeko potrebna za razvoj govora stoga što joj je primarna funkcija percepcija prostora, bez kojeg nema događaja i mišljenja. U razvoju govora kod čujućih osoba i osoba s gluhoćom jednak je put: od događaja preko spaciocepcije do predodžbe, mišljenja i govora. Povezanost pokreta i govora može se objasniti i temeljem identičnih elemenata koji ih sačinjavaju - ritam, intonacija, napetost, vrijeme, pauza i intenzitet, dok je frekvencija akustički element koja je rezultat kretanja, odnosno izgovora. Funkcija prostora u govoru ogleda se u brojnim jezičnim oblicima, korištenju istih riječi u različitim kontekstima, kulturalnoj i jezičnoj specifičnosti upotrebe prijetloga te uzgovornim gestama. S obziroma na to da u prostornim i verbalnim odnosima postoji ista osnova, ista pravila te ista gramatika, možemo zaključiti da se verbalni jezik razvio iz gramatike prostora. Preko spaciocepcijskih procesora kreće uspostavljanje slušanja i govora te prelazi put od gramatike prostora do gramatike govora. Verbotonalna metoa je na temelju ovih spoznaja utemeljila svoje dijagnostičke i rehabilitacijske postupke u području patologije govora.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Logopedija
