Naslov
Zaštita višnje od kozičavosti lista.(Blumeriella jaapii)
(Protection of Sour cherry against leaf spot (Blumeriella jaapii))

Autori
Cvjetković, Bogdan ; Ivić, Dario ; Miličević, Tihomir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), stručni

Izvornik
Zbornik sažetaka 6. znanstveno- stručno savjetovanje voćara s međunarodnim sudjelovanjem / Ivković, Frane - Zagreb : Hrvatska voćarska zajednica, 2011, 99-101

Skup
6. znanstveno- stručno savjetovanje voćara s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Ilok, Hrvatska, 04.03.2011. - 05.03.2011

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
višnja, kozičavost lista, .(Blumeriella jaapii) zaštita
(sour cherry, leaf spot, (Blumeriella jaapii) protection)

Sažetak
ZAŠTITA VIŠNJE OD KOZIČAVOSTI LISTA - Na višnji i trešnji u našem podneblju opisano je oko 15 uzročnika bolesti. Među njima od gospodarskog značaja je i kozičavost lista (Blumeriella jaapii), premda se u literaturi spominje kao parazit nekoliko vrsta iz roda Prunus. U nas znatne štete uzrokuje na višnji, a nešto manje na trešnji i rašeljki. Na drugim Prunus vrstama u nas bolest se rijetko javlja. Pojava te bolesti prvi put je zabilježena u okolici Požege 1956., a danas je u Hrvatskoj rasprostranjena u svim područjima uzgoja višnje, trešnje i rasta rašeljke. Gljiva prvenstveno parazitira list, zbog čega je smanjena lisna površina. Jake zaraze često su popraćene preranim otpadanjem listova i posljedicama koje ta pojava donosi. Na malim površinama u okućnicama bolest je često prisutna, ali i na većim površinama događaju se iznenađenja kao na pr. u području zaleđa Zadra 2008. Način prezimljenja parazita je važan podatak, jer o tome ovise primarne zaraze. Do pojave savršenog stadija u Europi i u nas, gljiva je očito prezimljavala, u formi micelija, odnosno strome u listovima na kojima su se u proljeće formirali acervuli, ili u lenticelama na kori grana u obliku acervula. Međutim, nakon pojave savršenog stadija zaraze su postale jače, ne samo u nas nego i u drugim europskim zemljama. Pojavom savršenog stadija ostvarena je još jedna mogućnost prezimljenja, a zaštita kompliciranija. Sakupljanje zaraženog lišća u okućnicama ili zaoravanje na većim površinama, uz obvezatnu zaštitu pred kretanje vegetacije s fungicidom na osnovi bakra, smanjuje se infektivni potencijal. Međutim, to nije dovoljno pa je potrebno provesti dodatna tretiranja tijekom vegetacije. Ona se mogu provoditi prema prognoznom modelu Eisensmith & Jones. Međutim, često se provode i empirijski na osnovi fenofaza. Uz ostale parametre (mogućnost prognoze) važne za zaštitu od kozičavosti prikazani će biti rezultati djelotvornosti fungicida na osnovi: bitertanola, dodina, mankozeba, karbendazima, prokloraza, iprodiona i strobilurina. U literaturi se spominje kao parazit biljaka iz roda Prunus (P. armeniaca, P. cerasifera, P. domestica, P. padus, P. pennsylvanica, P. serrulata, P. mahaleb), ali ne parazitira na breskvi i bajamu. U nas znatne štete uzrokuje na višnji, a nešto manje na trešnji i rašeljki. Na drugim spomenutim vrstama u nas bolest se rijetko javlja i čini štete. Na trešnji su zaraze uvijek slabije, jer je inkubacijsko razdoblje dulje, a broj konidija u acervulu manji nego na višnji. Napadi su osobito jaki u rasadnicima, gdje uzrokuje rano otpadanje listova, što nepovoljno utječe na prirast i opći razvoj. Na voćkama u rodu štete su velike zbog prijevremenog i masovnog otadanja lišća, a očituju se u nedovoljnom odrvenjavanju mladica, slabijem formiranju cvjetnih pupova, što nepovoljno utječe na rodnost u sljedećoj godini. Unatoč tome što su zabilježene zaraze ploda, one su praktično neznatne. Simptomi. Parazit napada prvenstveno list, a mnogo rjeđe plod, peteljku lista, stapku ploda te jednogodišnje izboje. Prve promjene mogu se pojaviti krajem svibnja, premda se pojavljuju i znatno kasnije. Na gornjoj strani plojke nastaju sitne malobrojne pjege. One su okruglastog do ovalnog oblika, promjera 1-3 mm, ljubičaste do zagasito ljubičaste boje. Vremenom se pjege neznatno povećavaju, ali zbog sekundarnih infekcija povećava se njihov broj. Neke se pjege spajaju i zahvaćaju veću površinu plojke. S naličja lista na mjestu pjega nastaju prljavo bijele nakupine, koje predstavljaju acervule gljive (slika 2.). Nakon pojave prvih pjega lišće poprima žućkastu boju. Požutjeli listovi ubrzo otpadaju. U uvjetima povećane vlažnosti (rose ili kiše) broj se acervula povećava, gotovo se dodiruju prekrivajući naličje lista po cijeloj površini. Ako je vrijeme kišno ili vladaju dugotrajne rose parazit se brzo umnaža pa za 15-20 dana otpadne veliki broj listova. Za jakih zaraza krošnje tijekom ljeta (srpanj i kolovoz) su potpuno ogoljele. Na stapci cvijeta i ploda nastaju 3-5 mm duguljaste lezije, koje više ili manje okružuju stapku. Na plodu nastaju nekrotične pjege s prljavobijelom prevlakom reproduktivnih organa parazita. Zaraženi dio stapke nekrotizira što ometa normalno sazrijevanje ploda. Mladice i grane mogu također biti zaražene. Na kori nastaju male pukotine unutar kojih se formiraju prljavobijele nakupine konidija, vidljive samo za vlažna vremena.Parazit. Gljiva je opisana pod brojnim sinonimima, a od 1961. prihvaćeni su nazivi navedeni u naslovu (Arx 1961). Na naličju lista nastaju smeđi kožasti apoteciji uronjeni u tkivo lista sa svijetložutim diskom, promjera 0, 2-0, 3 mm. U njima su zreli askusi (50-60 x 12-14 mym) na dugačkim drškama. U svakom askusu smješteno je 8 askospora (30-50 x 3, 5-4, 5 mym). Savršeni stadij u Hrvatskoj je nađen 1990., ali je vjerojatno postojao i prije. Askospore su najčešće jednostanične, poneka može imati septu. Prozirne su, eliptične, katkada stisnute i često na vrhu blago svinute. Acervuli nastaju u izobilju tijekom vegetacije na naličju lista, ali mogu nastati i na prezimljenim zaraženim listovima. U acervulima na konidioforima (45 pm i širokim 2, 5-3 mym) nastaju brojni bezbojni duguljasti dvostanični konidiji (60- 75x 3 mym), koji se vide kao dlakaste nakupine prljavo bijele boje na naličju lista (Jones 1955.). Životni ciklus i epidemiologija. Do pojave savršenog stadija u Europi i u nas gljiva je očito prezimljavala u formi micelija, odnosno strome, u listovima na kojima su se u proljeće formirali acervuli, ili u lenticelama na kori grana u obliku acervula (Milatović 1958.). Činjenica, da su se vrlo jake zaraze javljale i prije otkrića savršenog stadija, upućuje na to da i acervuli imaju ulogu u prenošenju zaraze iz godine u godinu. Međutim, nakon pojave savršenog stadija u Europi 1963. (Kaszonyi S. 1966.), zaraze su postale jače ne samo u nas nego i u drugim . europskim zemljama. Pojavom savršenog stadija ostvarena je još jedna mogućnost prezimljenja. Na zaraženim listovima tijekom zime formira se stroma u kojoj nastaju acervuli i apoteciji, katkada zajedno na istom listu. Na 1 centimetru površine lista može nastati 350 - 450 apotecija. U apoteciju nastaju askusi s askosporama. Optimalna temperatura za formiranje apotecija jest 13 °C, a askusa u njima 16, 5 °C. U Slavoniji apoteciji su zreli u prvoj do drugoj dekadi travnja. Nedugo nakon kiše, ali i za vrijeme duljih kišnih razdoblja, iz zrelih askusa oslobađaju se askospore. Oslobađanje askospora traje do kraja svibnja. Ako je svibanj bez kiša, odlaže se oslobađanje askospora pa uslijedi kasnije. Askospore klijaju na vlažnom listu u kličnu cijev, koja kroz puči obavi primarnu infekciju. Temperature obično nisu limitirajući čimbenik, jer se askospore počnu oslobađati već pri temperaturi između 4 do 8 °C, ali oslobađaju se u velikom broju i pri temperatura od 16 do 30 °C. Infekcija će nastupiti ako je list vlažan određeni broj sati pri srednjim dnevnim temperaturama, što se vidi u tablici 1. Listovi mogu biti zaraženi od izlaženja iz pupa pa dok ne otpadnu. Nakon završene inkubacije, koja traje, ovisno o temperaturi i vlazi zraka, od 5 do 15 dana, javljaju se prvi simptomi na listu, a zatim acervuli. Inkubacija je najkraća pri 16 do 19 °C i traje 5 dana. Optimalne temperature za pojavu simptoma kreću se od 15 do 20 °C. Pojavom acervula i konidija u njima stvoreni su preduvjeti za sekundarne infekcije. U acervulima se kontinuirano stvara veliki broj konidija, koje kiša i vjetar raznose, nakon čega nastaju sekundarne zaraze sve do otpadanja listova. Zaštita. Relativno otporne sorte (Bigaro, Borsi, Generalskaja, Vinka i dr.) ne zadovoljavaju s voćarskog gledišta pa ih ne preporučujemo kao mjeru zaštite. Skupljanje zaraženog lišća s okućnica uz obvezatno zimsko prskanje fungicidom na osnovi bakra, značajno smanjuje infektivni potencijal. Međutim, na većim površinama to ne zadovoljava pa je prijeko potrebna primjena fungicida. Prvo prskanje bakrom u kretanju vegetacije ima za cilj suzbijanje i drugih bolesti na trešnji i višnji, ali djeluje i na propagule tog uzročnika, osobito u lenticelama. Za sljedeća prskanja ne preporučuju se sredstva na osnovi bakra, jer za neke sorte u uvjetima hladnijeg proljeća mogu biti fitotoksična. Ipak se pripravci na osnovi bakra uspješno primjenjuju na višnji maraski u Dalmaciji. Sljedeća prskanja trebalo bi odrediti na osnovi prognoze. Za organizaciju prognoze treba pratiti oslobađanje askospora iz apotecija, a nakon toga, na osnovi temperatura i vlaženja lišća odrediti rokove za zaštitu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA