Naslov
Novine u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave: nedostatni odgovori na reformske izazove
(Changes in enforcement on the basis of a trustworthy document: insufficient responses to reform challenges)

Autori
Bratković, Marko

Izvornik
Zbornik Susret pravnika Zagreb, vol. 59, 2021. (2584-3044) 59 (2021); 183-211

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
ovrha na temelju vjerodostojne isprave, elektronifikacija postupka, javni bilježnici, troškovi postupka, zaštita potrošača
(enforcement on the basis of a trustworthy document, digitalisation of procedure, public notaries, costs of procedure, consumer protection)

Sažetak
Izdajući rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave hrvatski javni bilježnici ne mogu se smatrati sudom u smislu Uredbe br. 805/2004 ni Uredbe Bruxelles I bis. Takvo je tumačenje dao Sud EU-a 2017. godine u predmetima Zulfikarpašić i Pula parking u povodu dvaju zahtjeva za prethodnu odluku hrvatskih sudova. Postupak izdavanja javnobilježničkog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, naime, nije kontradiktoran, a načelo uzajamna povjerenja u sudovanje u Uniji iziskuje da odluke, čija se ovrha traži u drugoj državi članici, donosi neovisno i nepristrano tijelo u postupku inter partes. To znači da je javnobilježničko rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u granicama EU-a ovršivo samo u Republici Hrvatskoj. Međutim, čak i u situacijama koje isprva možda i nemaju prekogranični karakter, izdavanje takva rješenja za vjerovnika nije dobar izbor, jer za to rješenje ni naknadno neće moći pribaviti “europsku putovnicu” kojom bi bio ovlašten provesti ovrhu na dužnikovoj imovini u drugoj državi članici. Dodatno je to potaknulo nastojanja i na političkom planu da se ovrha na temelju vjerodostojne isprave, inače autohton plod bivšega jugoslavenskog prava, reorganizira ili posve izmijeni. Već se i ranije, naime, u dijelu stručne literature isticalo da bi za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, po uzoru na slovenski model, trebalo propisati jednostavne obrasce, cijeli postupak elekronificirati, a troškove postupka svesti na razumnu mjeru. Uza sve to, iz novije prakse Suda EU-a proizlazi da bi se javnobilježnička ovrha mogla dijelom smatrati neusklađenom s europskim pravilima o zaštiti potrošača o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Novelom Ovršnog zakona iz 2020. nisu dani zadovoljavajući odgovori na te reformske izazove. Postupak je, istina, dijelom elektronificiran, propisani su obrasci prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i nekih standardnih (javnobilježničkih) rješenja, te su propisani novi iznosi naknada za javne bilježnike koji su formalno postali povjerenici suda za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Uz to, ovršeniku se prije izdavanja rješenja o ovrsi šalje obavijest s podsjećanjem na obvezu, poučava se o pravima i upućuje na to da eventualni spor s ovrhovoditeljem može riješiti izvansudski. Propisana je i posebna procedura ako je riječ o ovršeniku s prebivalištem ili sjedištem izvan RH. Ipak, teško se oteti dojmu da cijeli postupak nije sustavno razrađen i domišljen. Vidljivo je da je u njegovu oblikovanju trebalo raditi teško ostvarive pravnopolitičke kompromise, zbog čega cijeli sustav čak ni na normativnoj razini ne izgleda kao koherentna cjelina. Za praktičnu pak primjenu nove procedure treba tek pričekati odluku ministra pravosuđa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA