Naslov
Dijete i njegov podatkovni dvojnik
(The child and his data double)

Autori
Somolanji Tokić, Ida

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
Dijete u središtu-vrtići i škole mjesta cjelovite promjene društva - zbornik sažetaka / Balić Šimrak, Antonija ; Višnjić Jevtić, Adrijana - Zagreb : Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2021, 20-20

ISBN
978-953-8115-85-1

Skup
Znanstveno-stručni skup Dijete u središtu; Vrtići i škole mjesta cjelovite promjene društva

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 15.06.2021. - 17.06.2021

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
formativno i sumativno procjenjivanje, polazak u školu, pedagoško dokumentiranje
(formative and summative assessment, starting school, pedagogical documentation)

Sažetak
Prijelaz djeteta iz dječjeg vrtića u osnovnu školu u zadnjih nekoliko godina svoje mjesto napokon pronalazi u stručnom i znanstvenom interesu pedagogije. To je svakako opravdano i poželjno jer je u razumijevanju prijelaza potrebno izaći iz okvira prevladavajuće pozitivističke paradigme. Samo je sustavnim proučavanjem tematike prijelaza iz pedagogijske perspektive moguće doći do novih spoznaja i načina promišljanja koji se oživotvoruju u pedagoškoj stvarnosti. Upravo se zato prijelaz djeteta iz dječjeg vrtića u osnovnu školu mora promotriti i iz same prakse jer „teorija je opravdana jedino ako se temelji na svakodnevnim problemima proizašlim iz odgojno-obrazovne prakse i vodi njihovu rješenju.“ (Malaguzzi, 1998, str. 86). Praksa prijelaza, pak, ukazuje da se pored prevladavajuće pozitivističke paradigme i težnje standardizaciji kroz diskurs jednog mogućeg odgovora (Robert-Holmes, 2016), ipak otvara novi prostor razumijevanja prijelaza kao zajedničkog konstrukta u čijoj osnovi leži poticanje multiplih diskursa i demokratske rasprave svih uključenih aktera (Vandenbroeck, 2020). Kao jedan od važnih alata za razvoj te suvremene prakse prepoznalo se pedagoško dokumentiranje. Pri tome se ne misli na dokumentiranje kao administrativnom ili normativnom postupku koji u osnovi ima, kako Krechevsky i sur. (2013) ističu, standardizirano testiranje i normalizaciju djece putem 'čeklista' i sumativne procjene, nego se pedagogija okreće dokumentiranju kao procesu poštivanja i uključenosti koji će učenje učiniti vidljivim te uvažiti različite perspektive. Međutim, s obzirom na to da pedagoško dokumentiranje podrazumijeva različite oblike “indirektne podrške dječjim aktivnostima i učenju koje nije moguće podvesti pod neki univerzalni i opće primjenjivi metodički ''recept''.“ (Slunjski, 2020, str.1), postoji bojazan da se ono koristi kao alat sukonstrukcije samo na deklarativnoj razini, a u stvarnosti služi i dalje kao alat jednokratne procjene i binarnog određenja djeteta i njegova razvoja. Pri tome se ponajprije misli na pitanje stvarnog suodlučivanja, odnosno promišljanja o djetetovu autorstvu i autonomiji u kontekstu stvaranja znanja i značenja, a posljedično se postavlja pitanje i dataficiranja (Robert- Holmes, 2016) i kvantificiranja djeteta tijekom prijelaza. Pedagoško dokumentiranje predstavlja multidimenzionalni narativ koji govori o cjelovitom djetetu i njegovu razvoju, odnosno o djetetovu učenju kao multidimenzionalnom, holističkom i duboko kontekstualno uronjenom procesu i ukoliko se ne koristi ili ne koristi na taj način, vrlo jednostavno - ono nije pedagoško dokumentiranje (Oliveria-Formosinho i de Sousa, 2019). U kojoj mjeri smo svjesni moguće zlouporabe pedagoškog dokumentiranja pod krinkom suvremenog pristupa i na koji način ta zlouporaba doprinosi stvaranju djetetova podatkovnog dvojnika tijekom procesa prijelaza iz dječjeg vrtića u osnovnu školu? Oliveria- Formosinho i de Sousa (2019) ističu kako se pedagoško dokumentiranje ne može naučiti 'činiti' bez razumijevanja procesa koji se dokumentira stoga je opravdano pitanje u kojoj mjeri razumijemo proces i dijete u njemu? Vidimo li tijekom prijelaza iz dječjeg vrtića u osnovnu školu stvarno dijete pred sobom kao i tragove njegovih 100 jezika (Malaguzzi, 1998) koje nam ostavlja ili ga svodimo na njegova podatkovnog dvojnika kojeg je lakše kontrolirati, mjeriti ga, predvidjeti i ukalupiti u očekivane normative i ishode (Moss, 2012)? Na koji način koristiti pedagošku dokumentaciju ne samo da prikazuje stvarno dijete, nego i da ta slika bude korisna u daljnjem procesu osiguravanja kontinuiteta?

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija, Obrazovne znanosti (psihologija odgoja i obrazovanja, sociologija obrazovanja, politologija obrazovanja, ekonomika obrazovanja, antropologija obrazovanja, neuroznanost i rano učenje, pedagoške discipline)

POVEZANOST RADA