Naslov
Epistemička demokracija, Lockeova “etika vjerovanja” i uloga stručnjaka u javnom odlučivanju
(Epistemic Democracy, Locke's Ethics of Belief and the Role of Experts in Public Decision-Making)

Autori
Cerovac, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Godišnja konferencija Udruge za promicanje filozofije: John Locke i suvremenost

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 12.11.2020

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Locke, Etika vjerovanja, Podjela epistemičkog rada, Epistemička demokracija
(Locke, Ethics of Belief, Division of epistemic labor, Epistemic Democracy)

Sažetak
Izlaganje analizira mogućnosti primjene Lockeove “etike vjerovanja” na suvremene političke i filozofske rasprave iz područja epistemičke demokracije. Slijedeći ideje Marie Paole Ferreti, Lockeova se aletička obveza, prema kojoj epistemički agenti imaju dužnost vjerovati ono što je istinito, primjenjuje na pragmatičku verziju episte-mičke demokracije koju zastupaju Robert Talisse i Cheryl Misak. Aletička obaveza tako povlači epistemičku dužnost da javno pružamo razloge za svoja vjerovanja, te da ulazimo u deliberaciju s drugima koji nude svoje razloge ili propituju ispravnost na-ših. Međutim, može li pragmatična verzija epistemičke demokracije, koja se oslanja na Lockeovu “etiku vjerovanja”, opravdati nejednaku raspodjelu političkog utjecaja u procesima donošenja javnih odluka? Mogu li neki razlozi (npr. oni koji dolaze od znanstvenika i drugih stručnjaka) imati presudnu ulogu u javnom odlučivanju, iako ih većina građana ne razumije ili (zbog ograničenosti resursa, vremena i sl.) ne može razumjeti? Mogu li građani imati dužnosti da slijede zakone čak i kad ne razumiju njihovo substantivno opravdanje? Drugi dio izlaganja daje potvrdan odgovor na ova pitanja (za razliku od Lockea, koji smatra da građani znaju svoju moralnu dužnost samo kad su sami svjesni svih substantivnih razloga koji podupiru neko djelovanje), uočavajući razliku između više razina političkog odlučivanja. Dok najvažniji djelovi ustava i pitanja temeljne pravednosti moraju biti opravdani razlozima koji su razu-mljivi i prihvatljivi svim razložnim građanima, opravdanje većine zakona i javnih politika ne mora biti takvo da ga substantivno mogu prihvatiti svi (razložni) građani ( John Rawls i Fabienne Peter). Zakoni i javne politike tako mogu imati autoritet čak i kada razložni građani ne razumiju njihovo substantivno opravdanje, pod uvjetom da su doneseni svima prihvatljivom epistemičkom procedurom i da su u skladu s osnovama ustava koje svi razložni građani mogu prihvatiti. Ovo otvara mogućnost pripisivanja posebne uloge znanstvenicima i stručnjacima u procesima javnog odlu-čivanja u demokratskim sustavima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA