Naslov
Bog Stvoritelj i njegovo stvorenje kod Franje Asiškoga i Bonaventure Banjoređijskoga
(God the Creator and His Creation according to Francis of Assisi and Bonaventure of Bagnoregio)

Autori
Kovač, Nedjeljka Valerija ; Patafta, Daniel

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Međunarodna znanstvena konferencija "Laudato si - prema klimatskoj i društvenoj pravdi" : 4 - 5. lipnja 2021. : Hrvatsko katoličko sveučilište

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 04.06.2021. - 05.06.2021

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Stvaranje ; Bog Stvoritelj ; Priroda ; Franjo Asiški ; Bonaventura iz Banjoređija ; Egzemplarizam ; Bratstvo svih stvorenja ; Trojstvo u stvaranju
(Creation ; God the Creator ; Nature ; Francis of Assisi ; Bonaventure of Bagnoregio ; Exemplarism ; Fraternity of all Created World ; Trinity in Creation)

Sažetak
Koliko je franjevačka teologija stvaranja smjerokazna za današnje vrijeme s njegovom ekološkom krizom pokazuje papa Franjo u svojoj enciklici „Laudato si“. Franjevačka tradicija njeguje duboku svijest povezanosti Boga Stvoritelja, čovjeka i svega stvorenoga te zahvalnosti i hvale stvorenja upućenih svome Stvoritelju. O toj temeljnoj ideji na svoj način govori sv. Franjo Asiški, a par desetljeća kasnije sustavnije je razrađuje sv. Bonaventura Banjoređijski. U spisima Franje Asiškog nalaze se razmatranja o otajstvu Boga Stvoritelja, koji u svojoj svemoći, svetosti, pravednosti, dobroti i istinitosti daje početak svemu stvorenju. Za Franju stvaranje kozmosa, svijeta, duhovnih i tjelesnih bića, samoga čovjeka jest djelo trojstvenoga Boga, unutar kojega svaka božanska osoba ima svoju specifičnu ulogu. Osim toga Bog nije samo onaj koji daje početak svome stvorenju, nego ga vodi k njegovu dovršenju. Tako asiški svetac stvoreni svijet i čovjeka razumijeva kao dinamično kretanje od Božjega stvaralačkoga čina na početku prema Božjemu spasenju i dovršenju na kraju. Unutar trojstvenoga određenja stvaranja, kod Franje Asiškoga je posebno istaknuta kristološka dimenzija: po Kristu je svijet stvoren i u Kristu je svijet otkupljen. Iz teocentrične prespektive Franjo promatra i stvoreni svijet kao takav: Stvorenje je Božji dar ; Sve što je Bog stvorio – i duhovno i tjelesno – je dobro ; Stvoreni svijet je „prirodni“ sakrament Boga – u njemu je Bog transparentan. Novost Franjina vrednovanja stvorenoga svijeta je u tome što svako stvorenje naziva bratom ili sestrom te na taj način biblijski koncept brat proširuje na kozmičku dimenziju. Franjina ideja bratstva i sestrinstva ne temelji se na sentimentalnom odnosu prema stvorenjima, nego na njegovoj svijesti o zajedničkom nebeskom Ocu od kojega sve potječe i zajedničkom bratu Kristu koji je sve otkupio. Srednjevjekovni čovjek Franjo Asiški aktualan je i danas iz više razloga: iskustvo vjere kao polazište odnosa prema stvorenjima ; optimističan pogled na svijet ; teocentrično utemeljenje pogleda na prirodu ; univerzalno bratstvo i sestrinstvo shvaćeno kao živa mreža odnosa među stvorenjima utemeljena u Božjemu naumu stvaranja i otkupljenja. Bonaventura iz Banjoređija je na sustavniji način izradio teološku viziju stvaranja. Polazi od toga kako Bog nema unutarnju potrebu za stvaranjem svijeta i da nije motiviran ničim drugim osim samom ljubavlju kao temeljnim izražajem otajstva njegove stvaralačke snage. Prema njemu sve stvoreno nosi neki trag svoga božanskog izvora. Bonaventura je u svojim promišljanjima na tragu antropocentričnog govora prema kojemu sve stvoreno treba služiti čovjeku. Materijalni svijet stoji na raspolaganju čovjeku jer je čovjek onaj koji je pozvan da realizira dovršenje Božje stvarateljske aktivnosti budeći time u sebi ljubav i zahvalnost za Darovatelja darova svega stvorenog. Bonaventura je iz svoje trinitarne teologije razvio filozofsko-teološki nauk o egzemplarizmu: Stvorena priroda je značajna po tome što je svjedočanstvo o Božjim tragovima i kao takva čovjeka upućuje prema njegovoj praslici - prema Bogu Stvoritelju. Bonaventura u svom nauku o božanskom egzemplarizmu polazi od toga da je Bog uzrok svog stvorenja, on je njegov tvorni i završni uzrok. Prema tome sve stvoreno je obilježeno božanskim pa u njemu čovjek može otkrivati sliku, sličnost i trag Stvoritelja. Kod Bonaventure je egzemplarizam nauk o izražajnim odnosima koji postoje između Boga i stvorenja, odnosno o onome po čemu se sam po sebi nespoznatljivi i nedokučivi Bog izražava u svojem stvorenju i obrnuto - njegovo stvorenje izražava svoga Stvoritelja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA