Pregled bibliografske jedinice broj: 1130609
Hrvatski jezik u teoriji i primjeni
Hrvatski jezik u teoriji i primjeni. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2019 (monografija)
CROSBI ID: 1130609 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Hrvatski jezik u teoriji i primjeni
(Croatian language in theory and application)
Autori
Ćužić, Tomislav
Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena
Izdavač
Hrvatska sveučilišna naklada
Grad
Zagreb
Godina
2019
Stranica
251
ISBN
978-953-169-365-3
Ključne riječi
pravopis, jezične „ortonorme“, standardni jezik, funkcionalni stilovi, prevođenje, hrvatski i južnoslavenski jezici
(orthography, linguistic „ortho-norms“, standard language, functional styles, Croatian and South Slavic languages)
Sažetak
Knjiga je dobrim dijelom nastala na temelju znanstvenih ili stručnih radova koji su u rasponu od nekoliko godina objavljivani u jezikoslovnim časopisima i zbornicima, a neki su od njih zahtijevali i manju ili veću prilagodbu odnosno dopunu ili preradbu. S druge strane, otprilike trećinu knjige čine tekstovi koji se prvi put objelodanjuju. Naslovi su tih radova odnosno poglavlja: Jezik u kontrastu, teoriji i primjeni – polazišna razmatranja, (Mor)fonologija i pravopisna norma, Determinante i modusi funkcionalnih/funkcijskih stilova te Mali translatološki (p)ogled na primjeru jednoga makedonskoga prijevoda jedne antologijske hrvatske prič(ic)e. Unatoč tomu što prvotno dakle nisu zamišljeni kao dijelovi knjige, ranije objavljeni radovi posloženi su, sada kao poglavlja, tako da stvaraju određenu kompaktnu cjelinu, kojoj su, valja se nadati, pridonijela i navedena četiri poglavlja. Tako, poglavlje Jezik u kontrastu, teoriji i primjeni – polazišna razmatranja nudi svojevrstan teorijsko-metodološki okvir cijeloj knjizi. U njemu se, između ostaloga, afirmira ustroj svojevrsne poddiscipline primijenjeno- normativne lingvistike koja je nazvana ortografologijom. U poglavlju (Mor)fonologija i pravopisna norma kroz prikaz glasovnih promjena progovara se o fonološkoj normi, kako bi prva cjelina tematski bila upotpunjena svim temeljnim jezičnim razinama. Najopsežnije je od navedenih poglavlje Determinante i modusi funkcionalnih/funkcijskih stilova, u kojemu se raspravlja o teorijsko-metodološkim aspektima jezične uporabe, ali i problemima njezina opisa, „prirodno” se, u neku ruku, nastavljajući na poglavlje Funkcionalni stilovi u pravopisnome kontekstu (tekstu) iz prve cjeline. Poglavlje Mali translatološki (p)ogled na primjeru jednoga makedonskoga prijevoda jedne antologijske hrvatske prič(ic)e bazira se na izlaganju održanome na znanstvenome skupu Denovi na Blagoja Korubin u Skopju 2016. godine. U prvome dijelu (tj. cjelini) knjige, koji se u određenome smislu nadovezuje na Pravopisnu normu, jezično-pravopisna standardologija, kao dio normativne lingvistike, motrena je kroz prizmu temeljnih razina, od fonološke preko sintaktičke i tekstne pa do funkcijske/stilističke razine pri čemu je primijenjenojezična perspektiva imala ključnu ulogu služeći kao poveznica i s drugim i trećim dijelom knjige. Dva poglavlja trećega dijela (cjeline) knjige proizlaze iz autorova lektorskoga iskustva koje se tiče održavanja nastave hrvatskoga kao inoga jezika, koja je djelovala poticajno za nastanak kontrastivnih radova, dok posljednje poglavlje ima veze s hrvatskom nastavom u inozemstvu, tj. u njemu se predstavljaju rezultati istraživanja hrvatskoga jezika kao manjinskoga. Upravo svojevrsna povezanost navedenih područja (sociolingvistika, normativna lingvistika. funkcionalnostilska i tekstna lingvistika, translatologija, kontrastivna lingvistika, glotodidaktika) čini kakvu-takvu koncentraciju uporabnih i namjenskih ili primjenskih modela, što nas nužno dovodi do paradoksalnoga zaključka o spektralnoj „kvintesenciji” lingvističkoga područja kojemu je tradicionalno uvriježen naziv primijenjena lingvistika. Drugim riječima, ako primijenjenu lingvistiku definiramo kao širok spektar uporabnih modela interdiscplinarnoga tipa, onda je jasno da joj je teško ustanoviti autonomnost i vlastitu strukturu u klasičnome smislu, jer se nadaje tek kao interdisciplinaran sklop već interdisciplinarnih vidova.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija, Interdisciplinarne humanističke znanosti, Književnost