Naslov
Dorine glazbene vrste: pogled unaprijed i unatrag
(Dora's Musical Genres: A Glance Back and Forth)

Autori
Kiš Žuvela, Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Izazovi baštine Dore Pejačević - program skupa i knjižica sažetaka / - Našice : Udruga za hrvatsku povjesnicu u Našicama, 2020, 23-23

Skup
Izazovi baštine Dore Pejačević

Mjesto i datum
Našice, Hrvatska, 18.09.2020. - 19.09.2020

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
glazbena vrsta, ; klasično ; norma ; individuacija ; hrvatska glazba
(Musical genre ; classical ; norm ; individuation ; Croatian music)

Sažetak
Skladateljski opus Dore Pejačević nastaje usporedo no sa sazrijevanjem još uvijek aktualnoga poimanja glazbene vrste kao „tradirane norme koju skladatelj mora usvojiti, kako bi od nje mogao odstupiti ili je prekršiti“, ovisne o „normativno učvršćenim odnosima između izvanglazbene funkcije i glazbeno-tehničkih postupaka, norme koja pritom određuje međuovisnost između kriterija različitih dimenzija“ (Dahlhaus 1974). U kratkom, ali iznimno plodnom četvrtstoljetnom razdoblju skladanja Pejačević je, iskazujući izrazitu naklonost autonomnim, instrumentalnim glazbenim vrstama, mnogima od njih postavila lokalnu referentnu normu djelima koja se ubrajaju među hrvatske prvijence (Koncert za glasovir i orkestar u g-molu, op. 33, 1913., Simfonija u fis-molu, op. 41, 1916./17.) te afirmacijom dotad zapostavljenih vrsta komorne i instrumentalne glazbe (Kos 2015). U toj pionirskoj ulozi skladateljica je unutar vlastitog opusa morala riješiti problem nepostojeće lokalne tradirane norme, ali i zadovoljiti samopostavljene kriterije opće relevantnosti u nastojanju da ispoštuje zahtjeve glazbenih vrsta svojega vremena u širemu europskom kontekstu, istih onih vrsta koje su, tek što su fiksirale pojam klasičnosti, počele zapadati u sve veću krizu identiteta. To usložnjava problem skladateljske odgovornosti Dore Pejačević koja, neposredno po uspostavljanju pojedine glazbene vrste na hrvatskome tlu, osobnim pismom nastoji korespondirati s ključnim pitanjima krize razvojnoga kontinuiteta glazbene moderne. Podijelivši Dorine glazbene vrste u dvije skupine, one koje je imala prilike kroz duže razdoblje spontano razvijati (vokalne, komorne) i one u kojima je na zadane izazove odgovorila tek pojedinačnim opusima (simfonijske, koncertantne), u radu se prate odnosi između norme i individuacije te nastoje prepoznati tendencije koje bi obilježile njezin daljnji, neostvareni skladateljski put.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti, Glazbena umjetnost

POVEZANOST RADA