ࡱ> -0*+,0Lbjbj;D,FhBBBVVV8"<VKn^^tttOOOJILILILILILILI$ MOpIBOOOOOpIBBttYK#F#F#FO&BtBtJI#FOJI#F#FHHt`I\Sx"VQ?>H6IoK0KH]PD]PH]PBHpOO#FOOOOOpIpI;EOOOKOOOO]POOOOOOOOO : Znanje u Bibliji: pojam, zna enje, uloga i granice Prof. dr. sc. Bo~o Luji Katoli ki bogoslovni fakultet Sveu iliata u Zagrebu blujic@globalnet.hr Sa~etak Ishodiate ovoga rada utemeljeno je u injenici da je hebrejski glagolski jezik i da kao takav viae ozna ava radnju nego stanje. Ta je spoznaja uzeta u obzir i za sam pojam znati, spoznavati koji ima svoje uobi ajeno zna enje, ali kojemu je takoer pridodano i ono teoloako, osobito u izvedenim konjugacijama glagola jd (znati, spoznati). Znanje (daat) vezano je uz subjekt: bilo samoga Boga bilo ovjeka, i u tom smislu ima antropoloaku, odnosno teoloaku dimenziju. Sintagma  znanje o Bogu koju susreemo u proro kim spisima govori o potrebi spoznaje Boga vezanoga uz dekalog kao iskaz Bo~je volje. Istodobno ona upuuje na va~nost Bo~je rije i, Bo~jih djela i shvaanja Bo~jega djelovanja. Ta se sintagma redovito ve~e uz istinu i ljubav i s njima ini va~nu ~ivotnu trijadu. Osim toga, tu je takoer i zna ajna biblijska sintagma spoznati dobro i zlo ato upuuje na postojanje temeljne vertikale ~ivota koju ovjek treba uva~avati da bi ostao ovjek. ovjeku je dana sloboda i on svojom slobodom mo~e prekora iti postavljene granice, ali tada ruai ~ivot i njegove zakone. Opasno je ako ovjek postane apsolutnim kriterijem dobra i zla. U zadnjem stupnju, u mudrosnoj literaturi, znanje je povezano s mudroau ato ukazuje na va~nost i ulogu znanja u shvaanju i izgradnji istinskoga ~ivota. Na koncu mudrost je personificirana i vezana uz samoga Boga koji djeluje iz te mudrosti. Znanje u Bibliji mo~e biti korisno i za suvremenoga ovjeka da shvati kako je opasno odvojiti znanje od ovjeka i iz njega isklju iti teoloaku dimenziju, odnosno kako je pogubno stvoriti od znanja sredstvo za ovladavanjem i iskoriatavanjem prirode i drugih ljudi stvarajui svijet idola. Klju ne rije i: znanje, spoznaja, spoznaja Boga, spoznaja dobra i zla, mudrost. Da bi se izbjegli prebrzi, nedostatni i isklju ujui zaklju ci o ovako airoko postavljenoj temi, valjalo bi navesti nekoliko ograda koje bi mogle usmjeravati pozornost itatelja na ono bitno ato e biti izneseno u ovome lanku. Kao prvu nu~nu pretpostavku neophodno je uzeti u obzir da je Stari zavjet nastajao kroz tisuugodianje razdoblje bilo u usmenoj predaji bilo u pismenom bilje~enju kao i aarolikost predaja u razli itim povijesnim, kulturoloakim, druatvenim pa i vjerskim okolnostima, te da se o biblijskim spisima ne mo~e govoriti kao usklaenim i do u detalje harmoniziranim porukama nego o injenici da su mnogi njegovi temeljni pojmovi dobivali tijekom te duge povijesti posebna zna enja i tuma enja. Drugo, trebalo bi se othrvati fundamentalisti kom tuma enju i shvaanju biblijskih tekstova kao receptualnih modela ponaaanja i tuma enja navedenih injenica u povijesno-odreujuem smislu uske fakti nosti. Tree, biblijski  a osobito starozavjetni biblijski govor  neizostavno je kontekstualni govor koji uva~ava povijesne, druatvene i vjerske odrednice pojedinoga vremenskog razdoblja. etvrto, starozavjetni biblijski govor nije nipoato apstraktan na in izra~avanja i na njega se ne mogu ni u kojem slu aju primijeniti detaljno izgraeni opi pojmovi suvremenoga jezika i znanosti, jer su biblijski tekstovi nastali u posve druk ijoj kulturi i imali su pred sobom posve druk ije sluaatelje. Peto, biblijska spoznaja je integrativna ato zna i da obuhvaa stvarnost u njezinim svekolikim odnosima, a nije usmjerena samo na jedan njezin dio, pa je stoga u danaanjim okvirima rascjepkanosti spoznaje i njezina posredovanja potrebno imati upravo to u vidu i iz toga izvla iti konkretne posljedice. Sve je ovo va~no imati pred o ima kad se bude govorilo o znanju u starozavjetnoj poruci, o njegovu zna enju za ljude biblijskoga vremena, o njegovoj ulozi u ljudskome ~ivotu, ali i o granicama koje su jasno postavljene svakoj ljudskoj spoznaji, kao uostalom i svakome ljudskome biu. Biblijsko-antropoloako znanje: glagol  (jd): spoznati , znati Hebrejski jezik je glagolski jezik, ato prakti no zna i da je dinami an i da prvenstveno izra~ava djelovanje koje je vezano uvijek uz odreene subjekte: Boga ili ljude ili pak njih u obostranoj sinergiji, pri emu su ljudi nositelji tog djelovanja, a Bog je prvenstveno inicijator, podupiratelj i pogonska snaga svekolikoga ljudskoga nastojanja. U tom smislu i hebrejski glagol (jd) koji je terminus technicus za spoznati, znati ima s jedne strane antropoloako, a s druge i antropoloako-teoloako zna enje. Njegovom semanti kom analizom, kao i analizom njegova airega semanti kog polja, moi e se lakae doi do onoga ato se podrazumijevalo pod znanjem ili znati u SZ, te na taj na in doprijeti do dubljih korijena danaanjega znanja, njegove uloge i zna enja. Redovito se u znanstvenim krugovima isti e da glagol ima ope semitske korijene, jer je poglavito prisutan u korijenu jezik semitskoga jezi noga podru ja. Ne mo~e se ipak sa sigurnoau zaklju iti koje bi se zna enje krilo iza danaanjega oblika tog glagola. Neki autori nagaaju da bi to bio glagol mirisati, namirisati, dok drugi vide smislenu povezanost s pojmom jd  ruka. Glagol se s izvedenicama u starozavjetnim tekstovima vrlo esto rabi: 1119 (od ega u aramejskom tekstu 51); naj eae u proro kim knjigama (Ez, Jr, Iz ) i Psalmima, te Knjizi Postanka. Njegovo prvotno zna enje vezano je uz ovjekovo opa~anje pojedinih predmeta i sadr~aja u svijetu u kojem se kretao i do kojih je dolazio vlastitim osjetilima ili iz iskustva posredovana osjetilima drugih. Na toj osnovnoj razini jd je nosio temeljno zna enje: opaziti, primijetiti, osjetiti, iskusiti (Post 8,11; 9,24; Jr 38,24; 50,24; Ez 25,14; Hoa 7,9) Pri tom predmet se trebao nalaziti u dosegu ovjekovih osjetila opa~anja. Drugo va~no zna enje usko je povezano s njegovom uporabom za ozna avanje, istra~ivanje, ispitivanje i provjeravanje onoga do ega se doalo neposrednim zapa~anjem te za spoznaju do koje se doalo razmialjanjem o svemu tomu. Na toj razini jd proairuje zna enje dodatnim zna enjskim nijansama, pa on sada zna i spoznati, shvatiti, razumjeti, uvidjeti (usp. Post 42,33; Su 18,14; Jr 2,3). Tree zna enje hebrejskoga glagola jd sadr~i znanje nastalo iz opa~anja, iskustva i spoznaje, to je znanje koje se mo~e nau iti i dalje se posredovati drugima, pa na toj razini jd zna i znati, poznavati (Post 4,9; 12,11). Biblijski glagol jd posjeduje i semanti ku nijansu moi razlikovanja  dobra i zla i u moralnom smislu, donoaenja odluka utemeljenih na ovjekovoj slobodi, kao i izra~avanja spolnoga iskustva muakarca i ~ene, te sveobuhvatne spoznaje koja se odnosi na ljudsku kulturnu djelatnost. Isto tako, glagol odaje manje semanti ke nijanse i razlikovanja, a znatno viae obuhvaa totalitet ljudske spoznaje. U podru ju spoznaje srce ima ulogu glavnoga spoznajnoga organa i to u razli itim funkcijama: produbljivanje vanjskih opa~anja i donoaenje odluka; srce uva ovjekovu mo sjeanja, ali isto tako u srcu se nalazi i srediate ovjekovih odnosa. S obzirom na stjecanje odreenih spoznaja, biblijski ih ovjek mora tra~iti (Jr 5,1) ili mukotrpno tragati za njima (Prop 7,25) i tra~iti ih dok ih ne nae (Job 23,10). Na taj na in spoznaja u starozavjetnoj biblijskoj predaji dobiva obilje~je proizvoda sustavnoga istra~ivanja (Ps 139,1), propitivanja (Jr 6,27), truda (Prop 8,17), pokuaaja i odmjerenih prosudbi. Imajui pred sobom upravo te razloge G. J. Botterweck zaklju uje:  Svi ti dokazi pokazuju da jd nosi mnoatvo implikacija koje se ne mogu utemeljiti niti na senzitivnom a niti na noeti kom podru ju.  Osim svega dosada iznesenoga jd ima i prakti no, emocionalno i voljno zna enje: upoznavanje, poznanstvo, sudjelovanje ili ak odreenu skrb za neato ili za nekoga. (Jr 8,7). U tom semanti kom polju glagol zna i i upoznavanje i ljubav u uzajamnim seksualnim odnosima mu~a i ~ene (Post 4,1; 1 Sam 1,19) ili ~ene i mu~a (Post 19,8; Su 11,39). ini se najvjerojatnijim da je jd slu~io za to da iska~e kako se u seksualnom sjedinjavanju dogaalo dublje  upoznavanje dviju osoba koje su ulazile u odnos ljubavi i meusobne odanosti. Neka druga mialjenja koja se pojavljuju u vezi s ovim zna enjem ne ine se tako relevantnim. Ne bi se nipoato smjelo  a osobito s naaega glediata  zanemariti injenica da ovaj glagol u osnovnoj, ali joa viae i u svojim izvedenim konjugacijama, ima i duboko teoloako zna enje, koje se nalazi katkad na razini metafore a katkad i na razini realnoga zna enja. Time glagol jd dobiva puninu i nadiskustvenu vrijednost. Teoloako zna enje glagola  (jd) Ve u predizraelskoj uporabi ovaj glagol jd koristio se u religioznoj uporabi za ozna avanje Bo~je brige za pojedine osobe. U okviru takve uporabe glagola valja ukazati na teofori na imena koja su upravo izra~avala navedene tvrdnje: (Eljada  Bog je spoznao; Jehojada  Gospodin je spoznao). Religiozna uporaba ovoga glagola prisutna je osobito u ostacima religioznoga pjesniatva (Ps 31,8s; 144,3). Sam se pak glagol osobito rabi za ozna ivanje odnosa izmeu Gospodina i Izraela kojim se izra~ava intimno meusobno poznavanje i poseban meuodnos. U tim kontekstima glagol jd blizak je jednom drugom hebrejskom glagolu bhr  izabrati. Evo jednoga takvoga primjera:  Meu svim plemenima zemaljskim samo vas poznah  (jdat) zato u vas kazniti za sve grijehe vaae (Am 3,2). Osim za ozna ivanja meusobnih odnosa izmeu Gospodina i naroda glagol se takoer susree i kod izra~avanja Gospodinova osobnoga poznavanja pojedinih ljudi koje on jednostavno zove  po imenu (jd beam), kao ato su Abraham, Mojsije, David i Jeremija (Post18,19; Izl 33,12; Pnz 34,10; 2 Sam 7,20), pri emu jd esto dolazi uz glagol qda  posvetiti (usp. Jr 1,5). U Aninu hvalospjevu 1 Sam 2,3 nalazi se teoloaki jezi ni izri aj:  Bog znanja    (l dt).  Ne govorite mnogo hvastavih rije i, neka ne izlazi drskost iz usta vaaih, jer Jahve je sveznajui Bog, pravo on prosuuje djela. Povezivanjem spoznaje s drugim glagolima u istome semanti kom polju, kao ato su prosuivati djela i ispitivati, pridodaje se glagolu jd i zna ajno prakti no zna enje. S druge strane, brojni tekstovi isti u da Bog poznaje srce ovjeka i sve njegove tajne:  Zar Bog toga ne bi saznao? T on poznaje tajne srdaca! (Ps 44,22). Tako Bogu nisu nepoznate ni ovjekove misli (Izr 24,12), a ni ovjekovi grijesi (Izl 32,22). S tim spoznajama pred o ima molitelj psalma moli:  Pronikni me svega, Bo~e, srce mi upoznaj, iskuaaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vje nim! (Ps139,23-24). U svemu tomu zna ajno je da starozavjetni ovjek u Bo~jem znanju, sudu ili prosudbi pronalazi Bo~je djelovanje:  Jahve, spomeni me se i pohodi me i kazni progonitelje moje. Ne daj da propadnem zbog sporosti srd~be tvoje! Spomeni se da tebe radi podnosim sramotu (Jr 15,15). Teoloako zna enje ovoga glagola ogleda se i u injenici ato Bog stavlja i ovjeka pojedinca i narod na kuanju kako bi uvidio voli li narod Gospodina. Tako u Pnz 13, 4  a to je tipi na tema deuteronomijsko-deuteronomisti ke predaje  stoji:  Nemoj sluaati rije i toga proroka ni sne toga sanja a: t to vas iskuaava Jahve, Bog vaa; hoe da dozna ljubite li zbilja Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim i svom duaom svojom. Biblijski tekstovi pokazuju da Bog mo~e staviti narod na kuanju, ali isto tako i da narod mo~e staviti Boga na kuanju. Meusobni odnos upravo je odreen meusobnim poznavanjem u kojemu opet glagol jd igra zna ajnu ulogu. U izvedenim konjugacijama jd dobiva osobito va~nu ulogu u objavi Boga. Tako nifal ima zna enje: dati se spoznati ili objaviti se, a hifilna konjugacija specificira zna enje kauzativa: u initi da netko neato spozna ili zna ili pak otkriti, objaviti. Takva objava Boga ve~e se kako uz podru je kulta tako i uz podru je povijesti u kojemu se Bog pokazuje kao onaj koji sudi i spaaava:  Jahve se iskaza (nda od jd) i sud odr~a; greanik se spleo u djela svoja (Ps9,17). Bo~je objavljivanje esto je prikazano i u antropomorfnom ruhu:  Kad to vidite, srce e vam se radovati i procvast e vam kosti k'o mlada trava. O itovat e (jd) se ruka Jahvina na njegovim slugama i gnjev nad neprijateljima njegovim (Iz 66,14). U podru ju u kojem se Bog objavljuje va~an je jezi ni izri aj jd k an Jhvh   i znat ete da sam ja Gospodin . Tom jezi nom izri aju redovito prethodi opis ili izjava o Bo~jem djelovanju, pri emu se tra~i od naroda i pojedinaca da ta djela spoznaju kao Bo~ja djela, a samoga Boga kao onoga koji je sposoban i moan u initi takva djela. Nazna eni jezi ni izri aj osobito je est kod proroka, a kod Ezekiela pro~ima cjelokupni tekst, ak 71 puta. Bog se objavljuje da bi ga ljudi spoznali: spoznavali njegovu volju, njegovo ime, njegove rije i i njegova djela kojima Bog pokazuje svoju mo i snagu (Ez 25,5; 26,6;29,6.9). Dobar je primjer u Jr 16,21:  U init u, evo, da osjete (mdm, hif.), da ovaj put zaista oute (dam, hif.) moju ruku i snagu moju, i znat (jde, qal) e da mi je ime Jahve. U ovoj Jeremijinoj re enici nailazi se ak tri puta na glagol jd kojega prevoditelji razli ito prevode: osjetiti, outjeti, znati. Spoznaja Boga ili znanje o Bogu kao temelj ~ivotne vertikale U uskoj vezi s glagolom jd je teoloaka sintagma spoznaja Boga ili znanje o Bogu: daat elMhm. U toj sintagmi se nalazi imenica daat, koja je izvedenica (inf. konstr. qala) od glagola jd  znati, spoznavati, a ozna ava znanje ili spoznaju. Ve njezina struktura, u kojoj se nalazi imenica elMhm  Bog, pokazuje da ona ima prvenstveno teoloako zna enje. O tomu ato bi zna ilo znanje o Bogu ili spoznaja Boga postoje razli ita mialjenja. Hoa 6,6 jasno stavlja pred o i svojim sunarodnjacima ove rije i:  Jer ljubav mi je mila, ne ~rtve, poznavanje Boga (daat elMhm), ne paljenice. U navedenoj Hoaeinoj tvrdnji isti e se da je nedostatak spoznaje Boga ili znanja o Bogu povezan s nesreom i propasti kako u sadaanjosti tako i u budunosti. Na istom tragu stoji i Izaijina tvrdnja o nedostatku spoznaje:  Stoga e u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti (daat), odli nici njegovi od gladi e umirati, puk njegov od ~ei e gorjeti. (5,13). Osobito je dojmljiva slika koju donosi Hoa 4,1-2, gdje se znanje o Bogu ve~e uz dekalog:  Nema viae vjernosti ( emet), nema ljubavi (hesed), nema znanja Bo~jega (daat elMhm) u zemlji, ve proklinjanje i la~, ubijanje i kraa, preljub i nasilje, jedna krv drugu sti~e. Hoaein tekst pokazuje da nepostojanje istine/vjernosti i ljubavi vodi pomanjkanju znanja o Bogu. Daat elMhm (znanje o Bogu) uklju uje dakle u svoje aire semanti ko polje sposobnost sluaanja Bo~je rije i koja dolazi preko proroka, gledanje Bo~jih vienja koje takoer posreduju proroci. Nedostatak duha spoznaje Boga i straha Bo~jega upuuje na to da ovjekovo srce nije otvoreno prema Bo~joj objavi i Bo~joj rije i kao istinskoj uputi za ~ivot. Ina e dublji sadr~aj ove sintagme odnosi se na nutarnje poznavanje Bo~jih odredaba koje su bile va~ne za konkretni put naroda i pojedinaca kroz ~ivot. Jednako kao i u drugim religijama, tako su i u ~idovstvu sveenici bili najodgovorniji za to da narod spozna Gospodina i usvoji njegove odredbe i zakone. No u Hoaeino vrijeme o ito to nije bio slu aj, jer je  prema prorokovoj tvrdnji   duh bluda zarobio njihovo srce (4,9-11) pa nisu bili u stanju obavljati pravilno svoju ulogu u narodu. Umjesto da pokazuju narodu put u pravi ~ivot, oni se klanjaju drvetu govorei mu  o e i kamenu  majko . U kona nici u eshatoloakom vremenu prava e da at  elMhm (spoznaja Boga) biti isti Bo~ji dar svim ljudima, tako da u novome savezu nee biti viae potrebna bilo kakva poduka (Iz 11,9; 33,6; Jr 31,34) jer e u ovjekovo srce biti upisana Bo~ja volja. U izri ajni jezi ni sklop spoznaja Boga uklju eno je sljedee: sluaanje Gospodinove rije i upuene preko proroka, gledanje njegovih vienja, duh spoznaje i strah Bo~ji. S antropoloakoga glediata da at  elMhm bi zna io otvorenost ovjekova srca i uma Bo~joj objavi i Bo~joj volji. Primjerice, prorok Hoaea (4,1) kroz svoju sintagmu znanje o Bogu podrazumijeva da narod a ni pojedinci u njemu ne prepoznaju Bo~je djelovanje niti u stvorenju, niti u povijesti, a niti u Bo~joj rije i. Oni ne znaju da istina i ljubav dolaze prvenstveno od Gospodina i da je potrebno na takva konkretna Bo~ja djela pozitivno i konkretno odgovoriti. Ako pak postanu nesposobni za spoznaju da istina ( emet) i ljubav (hesed) dolaze od Boga kao konkretni darovi ljudima i zemlji, onda oni te vrijednosti ve~u uz postvarene darove, koji bez povezanosti sa svojim darovateljem i stvoriteljem predstavljaju prave idole. Prema Hoaei bez ispravnoga znanja o Bogu narod je osuen na lutanje svijetom idola i na injenje neshvatljivih stvari tako ato e se klanjati ne emu ato je puno manje i nevrjednije od ovjeka. Samo na tragu ovih tvrdnji mogue je razumjeti da Izrael tra~i savjet od drveta govorei da mu je ono otac, a kamenu da ga je rodio:  Kao ato se lupe~ zastidi kad ga uhvate, tako e se zastidjeti sinovi - dom Izraelov, oni, kraljevi, knezovi, sveenici i proroci njihovi koji govore drvetu: 'Ti si otac moj!' a kamenu: 'Ti si me rodio!' jer mi lea okreu, a ne lice, ali u nevolji svojoj zapoma~u: 'Ustani, spasi nas!' (Jr2,26-27). Na taj je na in nestala i vrijednost Izraela budui da je svedena na razinu ispod vrijednosti drveta i kamena, ato zvu i apsurdno i posve nerazumno. Nedostatak istinskih vrijednosti koji ine temelj ~ivota dovodi do prijestupa prema bli~njemu, a provoenje agresivnoga ~ivota prema drugome ne mo~e ostati bez posljedica i na vlastiti ~ivot, ak i na okolia u kojemu ovjek ~ivi. Na tom tragu H. W. Wolff dobro zamjeuje da u najavljenom sudu u proro koj poruci vezanome uz nedostatak ~ivotnih vrijednosti ne istupa Bo~je ja nego neke vrste red koji povezuje ponovno sve konce ~ivota i stavlja ga ponovno pred Boga. I priroda i povijest i ovjek pojedinac i narodi trebaju se dr~ati tog reda koji je u biti Bo~ji red i koji atiti ovjeka i daje mu mogunost istinskoga ostvarenja na zemlji. Spoznavanje dobra i zla ili uvanje ~ivotne vertikale U biblijskim tekstovima nalazi se ve dobro poznata sintagma o spoznaji i razlikovanju dobra i zla ato djeci nedostaje, ali odrasli ih mogu stei kroz sposobnosti za njihovu spoznaju. U tom smislu redovito se spominje tekst 1 Kr 3,9 u kojemu kralj Salomon moli za mudro i razborito srce kako bi mogao vladati kraljevstvom:  Podaj svome sluzi pronicavo srce da mo~e suditi tvom narodu, razlikovati dobro od zla, jer tko bi mogao upravljati tvojim narodom koji je tako velik! U tom kontekstu govora o spoznaji dobra i zla ne mo~e se zaobii zacijelo ni tekst Post 2,9.17 u kojem se govori o  drvetu spoznaje dobra i zla (s haddaat tb vr) koje predstavlja vertikalu u samome vrtu, odnosno vertikalu u ovjekovu ~ivotu. Gramati ki rije  je o konstruktnom stanju u kojem je infinitiv konstruktni od glagola (jd)  spoznavati vezan uz dva objekta:  dobro i  zlo . J. A. Soggin upozorava da bi bilo posve krivo tra~iti zna enje biti drveta dobra i zla u moralnim, pedagoakim ili seksualnim pojaanjenjima, iako od svakoga od njih ima poneato u toj sintagmi. Po njegovu mialjenju naglasak treba staviti upravo na glagol jd  spoznati, znati koji bi u ovome kontekstu zna io imati vlast, posjedovati, raspolagati ne im.  Merizam, koji tvori objekt, izra~ava ono ato je sadr~ano izmeu dviju krajnosti, ovdje dakle 'sve', tj. ato se nalazi izmeu dobra i zla.  Ipak, upozorava J. A. Soggin, glagol jd mogao bi imati takoer neke veze i s postojeim mialjenjem u kanaanskom okru~enju u kojem je zmija mogla osposobiti ovjeka da bi u seksualnom kultu ovjek, makar i ograni eno, mogao prodrijeti u bo~ansko. Ako bi to bilo tako, onda bi takvo ponaaanje doista zna ilo smrt za onoga koji je vjerovao u Izraelova Boga.  Drvo spoznaje dobra i zla predstavlja u svakom pogledu ishodiate ovjekove slobode. Od samoga po etka ovjek je u potpunosti slobodno bie koje mo~e vlastitom odlukom i htijenjem prijei postavljene mu granice. Cijeli izri aj ima takoer i svoju funkciju u odnosu na samoga ovjeka, jer ovdje nije posrijedi spoznaja dobra i zla po sebi. S pravom upozorava C. Westermann da se spoznaja ne odnosi na ovjeka pojedinca jer pojam (dm) ne ozna uje pojedinca nego kolektiv, ovje anstvo. Prema tomu, ovdje je rije   prema mialjenju navedenoga autora  o spoznaji onoga ato je atetno, a ato korisno za zajednicu i za zajedni ki ~ivot. Ina e ovaj jezi ni sklop ima va~no zna enje u izvjeataju Post 2 3, jer ga se susree na svim zna ajnijim mjestima u tom tekstu: 2,9: 2,17; 3,5; 3,22. Sva se navedena mjesta sla~u u jednome da jedenje plodova s drveta u vrtu proizvodi spoznaju dobra i zla te da ne zna i ni u kojem slu aju jednakost s Bogom nego na in postojanja koji se ostvaruje spoznajom dobra i zla. Ve je re eno da poznati komentator Knjige Postanka C. Westermann, zajedno s drugim biblijskim stru njacima, upozorava da je, tuma ei ovaj jezi ni sklop, potrebno uva~iti dvije va~ne injenice koje e usmjeriti istra~ivanje u pravome smjeru i omoguiti dublju spoznaju sintagme  spoznaja dobra i zla . Prvo, izri aj  spoznati dobro i zlo trebalo bi prema C. Westermannu shvaati kao zasebnu jezi nu i sadr~ajnu cjelinu i ne izdvajati pojedine dijelove iz te cjeline. Ovaj jezi ni sklop bilo bi nu~no razumijevati i interpretirati u njegovu funkcionalnom zna enju. Naime, pod izrazom  dobro i zlo ne misli se ni u kojem smislu na dobro i zlo po sebi  to je za ono vrijeme i onoga ovjeka bilo doista nedoku ivo  nego na ono ato je za ovjeka dobro i zlo, zapravo ato je za ovjeka korisno a ato atetno. Ako bi se doista tako shvaao ovaj jef * . 0 > @ B F  F  DD۹yeeeeeWeyh)HCJOJQJ^JaJ&h?h)H6CJOJQJ]^JaJh2mCJOJQJ^JaJ h?h)HCJOJQJ^JaJh)H5CJOJQJ^JaJ#h?h)H5CJOJQJ^JaJh)HCJOJQJ^JaJ&h?h)H5CJOJQJ\^JaJ h)H5CJOJQJ\^JaJ&h?h)H5CJOJQJ\^JaJfh * , . 0 @ B D F b8^` $ 1+a$gd)H $`a$gd2m $ 1+a$gd2m $`a$gd2m`gd2mgd2mD\^`|4L@68 $ H t >!R!!! ""2#4#x##$f$$$$$% %,%.%|%%\&ӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜӜ h-h)HCJOJQJ^JaJ&h?h)H6CJOJQJ]^JaJ#h?h)H5CJOJQJ^JaJh)HCJOJQJ^JaJ h?h)HCJOJQJ^JaJhF,CJOJQJ^JaJ=8"j$&&,'.'(- 0479>&CHJJJJ(MQS $`a$gd)H$a$gd2m $ & Fa$gd2m $`a$gd2m\&n&&&&&&&&' '*','r't'''((L(((()))) *&*ͮzz^7h-h)HCJOJQJZ^J_H aJmH nHsH tH,h=h)H56CJOJQJ\]^JaJ9h=h)H5CJOJQJZ\_H aJmH nHsH tH=h=h)H5CJOJQJZ\^J_H aJmH nHsH tH&h=h)H5CJOJQJ\^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJh)HCJOJQJ^JaJ&*(***,*2*F*j*r***+,+v++B,P,Z,d,n,p,@-p---. .v...(/~///00000 040R0001122,3Z3`333ƲƲƲƛƇƇƲƲƛײƲ&h!h)H6CJOJQJ]^JaJ-jh-h)H0JCJOJQJU^JaJ&h-h)H6CJOJQJ]^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJh)HCJOJQJ^JaJ3h-h)HCJOJQJZ_H aJmH nHsH tH2333444466666V777777888:8@8^8n888"9X9^9`9l99999999;;;<j<l<ʼʼʼۼʼʑʼʼʼʼʼʼʀoۼʼʼʼ h2h)HCJOJQJ^JaJ h)H6CJOJQJ]^JaJ-jh-h)H0JCJOJQJU^JaJ&h2h)H6CJOJQJ]^JaJh)HCJOJQJ^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJ&h-h)H6CJOJQJ]^JaJ h2m6CJOJQJ]^JaJ+l<=*=x>|>>>?(?~@@@@@@AALBRB"C$C0C`CfCXD^DDDEF FFFFG2G4GGGHH4HtHHHHHHI4I6I@IDItIvIIIJ2J8J:JJJh$kCJOJQJ^JaJ&h-h)H6CJOJQJ]^JaJ-jh-h)H0JCJOJQJU^JaJh)HCJOJQJ^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJ>JJJJJJJ.K4K0L6LLLLL&M(MMMMMN NNͰtffffffXh$kCJOJQJ^JaJh)HCJOJQJ^JaJ&h-h)H6CJOJQJ]^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJ,h=h)H56CJOJQJ\]^JaJ9h=h)H5CJOJQJZ\_H aJmH nHsH tH=h=h)H5CJOJQJZ\^J_H aJmH nHsH tH&h=h)H5CJOJQJ\^JaJNNN$O*OJOXO^O`OnOtOOOOOOOOPpP̧̻̓|̧bḨ2hZyh)H6CJOJQJ]^J_H aJnHtH2h-h)H6CJOJQJ]^J_H aJnHtH,h-h$kCJOJQJ^J_H aJnHtH&h-h)H6CJOJQJ]^JaJ&h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH h-h)HCJOJQJ^JaJ,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH7h-h)HCJOJQJZ^J_H aJmH nHsH tHpPzPPPPP QQQQQQQQQRRRRRRRjSpSSSS߽{m{m{m{m{m{m{YDY{Y{Y{)h-h)H6CJH*OJQJ]^JaJ&h-h)H6CJOJQJ]^JaJh)HCJOJQJ^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJ2h-h)H6CJOJQJ]^J_H aJnHtH,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtHCh)Hh)HB*CJOJQJZ^J_H aJmH nHo(phsH tH@h)Hh)HB*CJOJQJZ^J_H aJmH nHphsH tHSSTTTTTTTTTTUUVLV۸fN7))h)HCJOJQJ^JaJ-jh-h)H0JCJOJQJU^JaJ/h)Hh)H6B*CJOJQJ]^JaJph6h)Hh)H6B*CJOJQJZ]^J_H aJph)h)Hh)HB*CJOJQJ^JaJph@h)Hh)HB*CJOJPJQJZ_H aJmH nHphsH tHDh)Hh)HB*CJOJPJQJZ^J_H aJmH nHphsH tH h-h)HCJOJQJ^JaJ&h-h)H6CJOJQJ]^JaJLVRV`VbVxV|VVVVVVVVWW4WjWWPXZXnYZZZZZ[\\\\]] `ﶛﶛzf&h$kCJOJQJ^J_H aJnHtHAjh-h)H0JCJOJQJU^J_H aJmHnHsHtH4h-h)HCJOJQJ^J_H aJmHnHsHtH,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH&h-h)H6CJOJQJ]^JaJh)HCJOJQJ^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJ!SW\agnnbodo:rv}>BDF$d7$8$H$`a$gd2m$ & Fd7$8$H$a$gd2m$d7$8$H$a$gd2m$a$gd2m $`a$gd2m $`a$gd)H `^```,a.aBaaaaaabbbbbbRcrctc~cccccccdզՕs__KK__&hh)H6CJOJQJ]^JaJ&h-h)H6CJOJQJ]^JaJ'jh)H0JCJOJQJU^JaJh)HCJOJQJ^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJ2h-h)H6CJOJQJ]^J_H aJnHtH(h-h)HCJOJQJ_H aJnHtH,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH&h)HCJOJQJ^J_H aJnHtHdde eee e"eeeeeefffffgggg hhҸҸқҀoaoMҸMoFo h-h)H&h)HCJOJQJ^J_H aJnHtHh)HCJOJQJ^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJ4h-h)HCJOJQJ^J_H aJmH nHsH tH9jh-h)H0JCJOJQJU^J_H aJnHtH2h-h)H6CJOJQJ]^J_H aJnHtH,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtHhhh*h8jLjlll4mDmmmmmm$n2nZn`nnnndoooo´h´TC h)H6CJOJQJ]^JaJ&h=h)H6CJOJQJ]^JaJ5h-h)H6CJH*OJQJ]^J_H aJnHtH2h-h)H6CJOJQJ]^J_H aJnHtH,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtHh)HCJOJQJ^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJ0h-h)H6CJOJQJZ]^J_H aJo(&h-h)H6CJOJQJ]^JaJoooooopp"p*p2pfprptpppPqqqqqqqq:r\f(| npr|(ۍۍy&ho8h)H6CJOJQJ]^JaJ)h-h)H6CJH*OJQJ]^JaJh)HCJOJQJ^JaJ&h9 h)H6CJOJQJ]^JaJ-jh-h)H0JCJOJQJU^JaJ&h-h)H6CJOJQJ]^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJ/(^hvx\^f|~H J h     v ~     tێێ```&h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH2h-h)H6CJOJQJ]^J_H aJnHtH,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH-jh-h)H0JCJOJQJU^JaJ h)H6CJOJQJ]^JaJh)HCJOJQJ^JaJ&h-h)H6CJOJQJ]^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJ#     * 4 $  >JN`j$DFHJTVnѺlUl,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH)h-h)H6CJH*OJQJ]^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJ&h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH&h-h)H6CJOJQJ]^JaJ,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH5h"Nh"NB*CJOJQJ^J_H aJnHphtH&h"NCJOJQJ^J_H aJnHtH  0T  V$X$$$d)-r1*6<hAGtKNQU$ 1+`a$gd$ 1+`a$gd2m$d7$8$H$a$gd2m$d7$8$H$`a$gd2mnprT"(DF|~Rn.djt,.ϸmm9jh-h)H0JCJOJQJU^J_H aJnHtH2h-h)H6CJOJQJ]^J_H aJnHtH&h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH(h-h)HCJOJQJ_H aJnHtH5jh-h)H0JCJOJQJU_H aJnHtH*.   H"T"`""""V$$$$%%R%%&&"&<&0'R'T'''v(((( )\)^)`)b)sbb h-h)HCJOJQJ^JaJ&h-h)H6CJOJQJ]^JaJ2h-h)H6CJOJQJ]^J_H aJnHtH2h h)H6CJOJQJ]^J_H aJnHtH2h=h)H5CJOJQJ\^J_H aJnHtH&h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH&b)z)**+ +@+J+n+p+++,(,T,`,b,h,t,,j---..X.Z...0000001*2\2b222͹ᢈw͢f h h)HCJOJQJ^JaJ h)H6CJOJQJ]^JaJ2h-h)H6CJOJQJ]^J_H aJnHtH,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH&h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH&h-h)H6CJOJQJ]^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJh)HCJOJQJ^JaJ(243H3f333333D4V444D5V5*6\6b6d6t6v6x6666666666777x88888999 :$:f:::::;;;;&<陈 h-h)HCJOJQJ^JaJh)HCJOJQJ^JaJ2h8h)H6CJOJQJ]^J_H aJnHtH&h-h)H6CJOJQJ]^JaJ&h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH5&<<<*=,=<=====>>Z>>>>>??`?b?p?r?@@hAB^BBBCCDDDDEE"E$EPE^EEF(FFF GHGGGHHIIDIXIJJJK&K4KKKLLĶĨĨĨĨĨĨĨĨĨĶĨĨĨĨĨĨĨĨĨh)HCJOJQJ^JaJh DCJOJQJ^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJ&h)HCJOJQJ^J_H aJnHtH,h-h)HCJOJQJ^J_H aJnHtHBLLMMMBNDNNNNNN O6PPPPQQRRRRSSSSSST6TPTbTdTTTTUU@UUUU.VVVWWWHWZWdW~WWWWW:XX(Y.Y0Y@YBYdYhY﷬h)Hh Dh D5>*\ h D5\)hh)HB*CJOJQJ^JaJphh DCJOJQJ^JaJh)HCJOJQJ^JaJ h-h)HCJOJQJ^JaJAU.Y@YBYRYTYjYaffhhl2nfqrswww:xxgd)H$a$gd)Hgd D$3^`3a$gd D$a$gd D $ 1+a$gd2m$ 1+`a$gd2mhYjYlYzYYYYYYYYYYYYYYZZZZ*Z,Z.Z0ZǹǥǑǹ|k|k|k|k|kS?S?&hx_hF,6CJOJQJ]^JaJ.hx_hF,6CJOJQJ]^JaJmHsH hx_hF,CJOJQJ^JaJ(hx_hF,CJOJQJ^JaJmHsH&h+hF,6CJOJQJ]^JaJ'h:=hF,CJOJQJZ^J_H aJhF,CJOJQJ^JaJ h:=hF,CJOJQJ^JaJ-jh:=hF,0JCJOJQJU^JaJ h)HhCJOJQJ^JaJ0Z@ZBZHZJZTZVZjZlZnZrZvZxZzZZZZZZZZZZZZZZ[Ԯîîà~jYY hoghF,CJOJQJ^JaJ&hoghF,6CJOJQJ]^JaJ hF,6CJOJQJ]^JaJ h:=hF,CJOJQJ^JaJhF,CJOJQJ^JaJ(hx_hF,CJOJQJ^JaJmHsH hx_hF,CJOJQJ^JaJ&hx_hF,6CJOJQJ]^JaJ.hx_hF,6CJOJQJ]^JaJmHsH[[.[0[<[>[N[P[d[f[r[t[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[[\\ \&\(\*\.\4\ŷŦŦŦŦyeyeyeyeyeyeŦŦŦŦŦ&hx_hF,6CJOJQJ]^JaJ.hx_hF,6CJOJQJ]^JaJmHsH(hx_hF,CJOJQJ^JaJmHsH hx_hF,CJOJQJ^JaJhF,CJOJQJ^JaJ(hx_hF,CJOJQJ^JaJmHsH h:=hF,CJOJQJ^JaJ'h:=hF,CJOJQJZ^J_H aJ'4\>\N\R\`\b\l\n\\\R]]]&^.^0^n^p^aaa bnb c&cffff&f(f0fɵkkXQ h3hF,%jh3hF,0JOJQJU^J&hhF,6CJOJQJ]^JaJ-jh:=hF,0JCJOJQJU^JaJ h:=hF,CJOJQJ^JaJhF,CJOJQJ^JaJ&h:=hF,6CJOJQJ]^JaJ hF,6CJOJQJ]^JaJ hx_hF,CJOJQJ^JaJ(hx_hF,CJOJQJ^JaJmHsH0fHfJfLfRfTfVfnfvfxffffffffffffgggg&ghh͹~jaJ﹘j-jhoghF,0JCJOJQJU^JaJhx_hF,^J&h:=hF,6CJOJQJ]^JaJ hF,^J&h+hF,6CJOJQJ]^JaJ h:=hF,CJOJQJ^JaJhF,CJOJQJ^J_H aJ'h:=hF,CJOJQJZ^J_H aJhF,CJOJQJ^JaJ'h0hF,CJOJQJZ^J_H aJ hoghF,CJOJQJ^JaJhhhh"h2hJhPhfhxhzhhhhhhhhhhhhhhhhhllɸɸɓפo[JɓJ hF,6CJOJQJ]^JaJ&h+hF,6CJOJQJ]^JaJhF,CJOJQJ^J_H aJ&h:=hF,6CJOJQJ]^JaJ h:=hF,CJOJQJ^JaJ'h:=hF,CJOJQJZ^J_H aJ hoghF,CJOJQJ^JaJhF,CJOJQJ^JaJ hQhF,CJOJQJ^JaJ-jhQhF,0JCJOJQJU^JaJll>lNlRl\lllllfmmmmmnn.n2n4n6nNn`nnonooppdqױםױױױױ{׏׏gSg&hRhF,6CJOJQJ]^JaJ&h#hF,6CJOJQJ]^JaJ&hhF,6CJOJQJ]^JaJhF,CJOJQJ^JaJ'hz.hF,CJOJQJZ^J_H aJ&hz.hF,6CJOJQJ]^JaJ#hz.hF,CJOJQJZ^JaJ hz.hF,CJOJQJ^JaJ-jhz.hF,0JCJOJQJU^JaJdqfqhqqqq@rrrrrrr"s.sFsLsdsssssdzdzǜwwcwwL>hF,CJOJQJ^JaJ-jh\GhF,0JCJOJQJU^JaJ&hhF,6CJOJQJ]^JaJ&h!HhF,6CJOJQJ]^JaJ h!HhF,CJOJQJ^JaJ-jh!HhF,0JCJOJQJU^JaJ&hXhF,6CJOJQJ]^JaJ hXhF,CJOJQJ^JaJ-jhXhF,0JCJOJQJU^JaJ hRhF,CJOJQJ^JaJssssstt:tBtDtFtNt^tdtftptztttt~uuuuu vvv6vVvZvvvxvvvvHwJww猪t hF,6CJOJQJ]^JaJ h=fhF,CJOJQJ^JaJ"hF,CJOJQJ^JaJmHsH hx_hF,CJOJQJ^JaJhF,CJOJQJ^JaJ&h\GhF,6CJOJQJ]^JaJ'h\GhF,CJOJQJZ^J_H aJ h\GhF,CJOJQJ^JaJ&wwwwwwxx x"x:xTfhtvxпubUK>K1hD)hF,OJQJ^JhoghF,OJQJ^JhF,OJQJ^Jh.hF,OJQJ^J%jh.hF,0JOJQJU^J h.hF,CJOJQJ^JaJ&h:=hF,6CJOJQJ]^JaJ h:=hF,CJOJQJ^JaJ'h:=hF,CJOJQJZ^J_H aJ hD)hF,CJOJQJ^JaJhF,CJOJQJ^JaJ hoghF,CJOJQJ^JaJ huChF,CJOJQJ^JaJЍ  :<@BHJLŸ h)HhCJOJQJ^JaJhmHnHuhF,jhF,UjhYUhYh.hF,OJQJ^JhD)hF,OJQJ^Jh:=hF,6OJQJ]^Jh:=hF,OJQJ^Jh:=hF,OJQJZ^J_H 9 0&P 1h:p)H. A!"#$% ^ 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_H mHnHsHtHZ`Z )HNormal d(CJOJPJQJ^J_HaJmHsHtH >A`> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k . Bez popisa Z`Z )H Bez proreda(CJOJPJQJ^J_HaJmHsHtH >@> )H Tekst fusnoteCJaJ\\ )HTekst fusnote Char OJPJQJ^J_HmHsHtH >&@!> )HReferenca fusnoteH*:@2: )H Zaglavlje  p#\A\ )HZaglavlje Char(CJOJPJQJ^J_HaJmHsHtH 8 R8 )HPodno~je  p#ZaZ )H Podno~je Char(CJOJPJQJ^J_HaJmHsHtH PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!r]@Otheme/theme/theme1.xmlYMoE#F{oc'vGuرHF[xw;jf7q7J\ʯ AxgfwIFPA}H1^3tHA HwDI31МC`A]#Tv@=!<İT[ڸ3"Жe)Q!ol y\?Z]<z'Yٯ󼻵fKWtnu:f+25 1_66Y|slvހ,~u߿ZmxM:~ƽ9ۮ|g(Ȇ"1OԢ\=.@Md}H.Gb-\zc|9e! a f^=??|xGȡIXzg>2>ϫP>3u^|gO^|=o <*Ç4&$Gh`9Q #LI(q =9S̲8zt;G䞣 E+$DuŽUrpŤJv'N|{f݈8j1((B*K] .Xu0tɐlm2fpVe9tPU(?$quⵒfqy$JyϢD9\,AGm\nziÙ)D]|%lڟZ̦gl冹EPk 9> ljWY DK/7ebe _膖W`VcJD1#4b!:UJ0A?=y6ʷWg1K#[]y%[BTRlw~SL_)4)X t|zm{\CJ# w@],d_C֜a|jHP؏T$كdfl,YdTI]ZG䐰zoPnI dYB=!kk|l1Qn6MBŊ]|-_ƬF^ Mιڎ5gr3W8o1,Q =H zC}~h m /iG08ELum6:iO֚%tv1ZHggv|m"{DaidL`/Z_z 'LIL0zL@[t/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!r]@Otheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK]  Z [&f*-.94E+L PQRZa'bWegkLnfo WLX d # h)a<x.CF +++++.D\&&*3l<JNpPSLV `dhodszę`(~*( n.b)2&<LhY0Z[4\0fhldqswfyZˆ LY[]^_`abcdeghijklmopqSUxLZ\fn $'.!8@0(  B S  ?249:ABLMjkTV`a.0>@~   ! m o   K L     ! #     $ % : ; M N    35Z[klPSyz}  bd56HI()2379/0vw {}mnEFvwfg  !57<=>?Z\YZde)+,-/0  bc    : ; i k ! !!!!!F!H!e!h!k!n!!!E"F"X"Y"""""""""#### # ############9$=$E$L$$$$$$$$%% % %L%O%%%%%%%%%%@&G&J&L&Q&R&T&U&Z&_&&& ' ')'*'0'1'<'>'C'D'P'R'j'k'''''''''(()(-(.(((S)T)Z*\*f*i*c,d,,,,,- -q-s-----------n.p...........f/h/k/n///0 00000T2V2x2z222222233330313q3t3333333334444344494=4r4u4444455n5p5555555*6V6Z6[66666!7$7777778#8%88888889999;;L<M<<<<<<<======>>@>g>h>j>k>q>r>>>>>>>T?U?h?i?C@E@T@V@iAjAlAmAAAAAAAAAzC}CCCCCEEEEEEFFFFFFkGlGpGqGGGGGHHHHHHHHHH]I_IIIJJJ J JJJ?KBKQKRK~KKKKKK+L-L1L3L=L>LJLLLVLWL\L]L_L`LeLfLrLsL$M%MAMBMMMMMMMNNNN(N)NFNGNNNNNNNEOGOOOOOOO PPPP&P'POPQPPPPPPPPP/Q0QQQQQQQQQQRRRsRtRRRRRRRRRTTUT[T\TmTnTTTTTTTUUUUUUVV V VVV'V)VXVYVVVpqEFRT͎Ύ2hpqyzŏƏЏҏԏ؏ "#'*CDLM\]nowxǐɐ̐ΐאڐ  t cޕ  ,-56EFY[cdmn̖͖ϖӖߖ  !02>AHJܘߘ038:љҙPQ"$KLghvwȜɜ͜Ϝ FG۝ݝ tuΞО  !)-78KLӟ՟ťǥΥϥ !$&./68@BCFKLVWYZbcjlrsz|Ħئ٦ܦݦ &':<ADIJRS\]lmӧԧLMVWuv~VWopéǩɩ˩̩Ωϩѩҩԩթ24LMjk.0K L     45PSvw[\  F!H!l!n!""$$%%''g*i*,,//r3t33355s7t7::?>@>AADDFFFFHHfNgN PPQQRRXVYVXX[[]]]]aaXeYeiiYlZlmmgoiorrsstt+u.uwwyy{{}}EF‹Ëfhoqxz؏ەޕ ЖӖܘߘ!$)-DFĦ@Dǩɩ˩̩Ωϩѩҩԩթ !H!%^&D)T)]]qzݘĝ&ɩ˩̩Ωϩѩҩԩթ""=$=$>$>$$$@&I&J&N&Q&R&C6D6YhZh44LRɩɩ˩̩̩Ωϩѩҩԩթz,d"|,^,`o(.,^,`o(.0^`0o(..0^`0o(... ^`o( .... ^`o( ..... d`^d``o( ...... d`^d``o(.......  ^ `o(........z,d$kM*$B&F,q5)H2m$x( D1q"NY`s|)H[@||h|| !#$%&'(*+-345689;<?HIKOQRT  $*.04<BJNPRTVX\^bnprtxz~UnknownG*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx Arial=oJ @!SBL Hebrew7.{ @CalibriA BCambria Math"q8kz Ikz I24<< 3qHX ?)H2!xx2Znanje u Bibliji: pojam, zna enje, uloga i granice Ruzica RazumBozo Oh+'0hx  $ 0 <HPX`4Znanje u Bibliji: pojam, znaenje, uloga i graniceRuzica Razum Normal.dotmBozo2Microsoft Office Word@P@Qx"@Qx" kz՜.+,0l hp  6HOMEI< 3Znanje u Bibliji: pojam, znaenje, uloga i granice3Znanje u Bibliji: pojam, znaenje, uloga i granice NaslovTitle  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !#$%&'()./2Root Entry F@NcSx"1@Data 1TablemPWordDocument ;SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8"MsoDataStore@CSx"`I\Sx"N4XQWI2UQ==2@CSx"`I\Sx"Item  PropertiesUCompObj    F0Dokument programa Microsoft Office Word 97-2003 MSWordDocWord.Document.89q