Naslov
Pred Bogom koji dolazi. Fenomenologija liturgije Jean-Yves Lacostea
(In the Face of the Appearing God. Phenomenology of Liturgy of Jean-Yves Lacoste)

Autori
Žižić, Ivica

Izvornik
Služba Božja : liturgijsko-pastoralna revija (0037-7074) 61 (2021), 1; 5-45

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Jean-Yves Lacoste ; fenomenologija liturgije ; svijest ; iskustvo ; bitak ; vrijeme ; mjesto ; tijelo ; znanje ; osjećaj
(Jean-Yves Lacoste ; phenomenology of the liturgy ; consciousness ; experience ; essence ; time ; place ; body ; knowledge ; feeling)

Sažetak
Suvremena teološka misao razmatra gotovo sva bitna pitanja s gledišta ili barem pod utjecajem neke filozofijske perspektive nerijetko fenomenološkog karaktera. U tom ozračju, pojavu liturgije u filozofijskome mišljenju, ali i u filozofijski orijentiranoj teologiji, uvjetovao je 'fenomenološki obrat' teologije. No posljednjih desetljeća bilježi se također i 'teološki obrat' fenomenologije koja se sve snažnije povezuje uz izvorne modalitete religioznoga života – Pismo i liturgiju. Filozofsko-teološki susret na području liturgije i Pisma ukazuje na obnovljeni pristup 'samim stvarima' vjere koje ponovno postaju izvor razumijevanja kršćanskoga religioznog života. U ovom radu kritički analiziramo jedan takav primjer domišljanja liturgije kao mjesta 'dvostrukog obrata'. Riječ je o projektu 'fenomenologiji liturgije' francuskog filozofa i teologa Jean-Yvesa Lacostea. U obradi fundamentalno-teoloških tema, on se vodi fenomenologijskim pristupom pitajući se o antropološkoj poziciji i eshatološkom identitetu liturgijskog bivstvovanja 'pred Bogom koji dolazi'. Prvi dio ovoga rada obrađuje teorijska polazišta Lacosteove 'fenomenologije liturgije', izdvajajući neke bitne odrednice koje formiraju njegov specifični pristup liturgiji. Fenomenološka ontologija prostora ('mjesto') i vremena ('interval'), u tome tematskom krugu, imaju ključnu ulogu. Drugi dio propituje fenomenološki i antropologijski profil Lacosteove fenomenologije liturgije koji se razvija polazeći od analitike iskustvenih stanja bivanja coram Deo. U tom okviru, kritika čuvstvene svijesti i kenotička izloženost subjekta, nalažu se kao dva stožerna teorijska trenutka preko kojih Lacoste razlaže artikulaciju čovjekove humanosti u okrilju obrednoga bogoslužja. Na koncu, autor ovoga članka vrjednuje cjelokupni Lacosteov teorijski sklop u odnosu na suvremeno filozofsko- teološko mišljenje liturgije, te kritički propituje pojedina ograničenja ovoga fenomenološkog nacrta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA