Naslov
Kišpatić,Josip,fitopatolog
(Kišpatić,Josip,phytopathologist)

Autori
Cvjetković, Bogdan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, ostalo

Knjiga
Hrvatski biografski leksikon

Urednik/ci
Macan, Hrvoje

Izdavač
Leksikografski zavod Miroslav Krleža

Grad
Zagreb

Godina
2009

Raspon stranica
332-333

ISBN
978-953-268-009-6

Ključne riječi
Kišpatić, Josip, fitopatolog
(Kišpatić, Josip, phytopathologist)

Sažetak
KIŠPATIĆ, Josip, fitopatolog (Osijek, 19. II. 1917 — Zagreb, 1. II. 1994). Sin Dragutina, klasičnoga filologa i lovnoga stručnjaka. U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1935, diplomirao poljoprivredne znanosti 1939. i 1946. doktorirao tezom Prilog poznavanju biologije i suzbijanja bobove rđe – Uromyces fabae (Pers.) de By. f. sp. Viciae fabae de By. na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu (PŠF). Na njem je nakon studija stažirao u V. Škorića u Zavodu za fitopatologiju, u kojem je 1941. izabran za asistenta. Usavršivao se 1942–43. u Institut für Phytopathologie u Magdeburgu. God. 1945. premješten je na Poljoprivredno dobro Novi Dvori kraj Zaprešića te 1946. u Zavod za zaštitu bilja u Zagrebu. Od 1947. predavao honorarno na PŠF. Habilitiravši se 1949. za poljoprivrednu, a 1951. i šumarsku fitopatologiju, izabran je 1952. za docenta ; izvanrednim profesorom postao 1955. i redovitim 1959. Od 1952. do umirovljenja 1987. bio je predstojnik Zavoda za fitopatologiju na PŠF (poslije Poljoprivredni fakultet). Na njem i na Šumarskom fakultetu predavao je u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi. Područje njegova znanstvenoga rada bila je fitopatologija, a bavio se i biologijom mikoza te kemizmom i djelovanjem fungicida i herbicida. Prvi je u nas sustavno proučavao uzročnike bolesti što se prenose sjemenjem biljaka, uveo Gassnerovu metodu testiranja fungicida za tretiranje sjemena i potaknuo njihovu proizvodnju. Ubrzo nakon otkrića organskih herbicida uočio im je značenje za unapređenje poljodjelstva, provjerio djelotvornost i započeo s primjenom. Uveo je suvremene metode testiranja sorti pšenice na otpornost prema gljivičnim bolestima, zaslužan je za primjenu Müllerove metode prognoze za plamenjaču vinove loze, a bavio se i bolestima drveća, osobito topole, bukve i jasena. Razradio je i vlastitu metodu proizvodnje micelija šampinjona. Kao ekspert FAO za bolesti vinove loze boravio je 1971. u Afganistanu. Bavio se i lovstvom, proučavao utjecaj sredstava za zaštitu bilja na divljač te se zauzimao za zaštitu divljači i drugih životinja. Radove je objavljivao u časopisima Hrvatski list (1939–40), Naš vrt (1939–41), Gospodarski list (1941, 1947–92), Voćnjak, vrt i vinograd (1941–42, 1944), Agronomski glasnik (1943, 1953–55, 1961–62, 1968, 1974, 1992), Gospodarski glasnik (1943), Phytopathologische Zeitschrift (Berlin—Hamburg 1943–44), Priroda (1944), Lovački vjesnik (1947–48, 1952, 1954–68, 1976, 1979–81, 1983), Arhiv za poljoprivredne nauke i tehniku (Zagreb—Beograd 1948–49), Biljna proizvodnja (1948, 1950, 1952, 1955–56), Glasnik Biološke sekcije Hrvatskog prirodoslovnog društva (1948, 1950), Šumarski list (1950, 1953, 1955, 1958, 1960–63, 1979, 1982), Zaštita bilja (Beograd 1950, 1952, 1954–57, 1976, 1979, 1981, 1983), Bilten Poljodobra (1954, 1957–64, 1966–70, 1972–81, 1983–89), Kemija u industriji (1955, 1957–58), Topola (Beograd 1957–59), Acta botanica Croatica (1958), Bilten Saveza veterinarskih stanica (1958), Biljna zaštita (poslije Glasnik zaštite bilja, 1958, 1963–64, 1967, 1969–70, 1974–77, 1979–86, 1988, 1993), Kemija u poljoprivredi (1958–59, 1962), Fragmenta herbologica Croatica (1971–72), Krmiva (1973), Poljoprivredna znanstvena smotra (1976–77, 1984). Napisao je više skripata, priručnika i udžbenika iz fitopatologije i zaštite bilja za studente agronomije i šumarstva, a bavio se i prevođenjem ; među ostalim, s engleskoga je preveo knjigu P. de Kruifa Borci protiv gladi (Zagreb 1955), a s njemačkoga knjigu S. Behrenta i M. Hanfa Trave – korovi na oranicama (1979). Surađivao je u Šumarskoj enciklopediji i Poljoprivrednoj enciklopediji LZ. DJELA (izbor): Proizvodnja i raskuživanje sjemena (suautor J. Potočanec). Zagreb 1948. — Sredstva za zaštitu bilja. Zagreb 1948, Sarajevo 1954. — Zaštita bilja (suautor). Zagreb 1949. — Bolesti u vrtu. Zagreb 1951. — Bolesti i štetnici ratarskog bilja (suautor). Zagreb 1952, 19682. — Priručnik za poznavanje i suzbijanje korovske flore u našim hidromelioracionim sistemima (suautori J. Kovačević i V. Seiwerth). Zagreb 1973. — Zaštita voćaka i vinove loze (suautor M. Maceljski). Zagreb 1976 (4 izd. do 1984, 5. izd. 1989. pod naslovom Zaštita voćaka i 1991. pod naslovom Zaštita vinove loze). — Opća fitopatologija. Zagreb 1985, 19882, 19923. — Poljoprivredni savjetnik (suautor). Zagreb 1985. — Zaštita povrća (suautor M. Maceljski). Zagreb 1987. LIT.: Spomenica povodom 40-godišnjice Poljoprivrednog fakulteta 1919/20–1959/60. Zagreb 1960, 79, 223–224. — Šumarska nastava u Hrvatskoj 1860–1960. Zagreb 1963, 434–436. — 60-godišnjica Fakulteta poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 1969/70–1979/80. Zagreb 1980, 200–201. — S. Keglević: U povodu 70-te godišnjice plodonosnog života prof. dr. Josipa Kišpatića. Bilten Poljodobra, 36(1988) 5/6, str. 133–135. — Spomenica Fakulteta poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu 1979/80 – 1989/90. Zagreb 1990, 215, 225–226. — Lj. Vasiljević: Bibliografija zaštite bilja Jugoslavije od 1763. do 1989. Beograd 1991. — A. Frković: Bibliografija Lovačko-ribarskog vjesnika 1892–1991. Zagreb 1993. — (Nekrolozi): B. Cvjetković, Glasnik zaštite bilja (s bibliografijom), 16(1993) 11/ /12, str. 303, 333–339. — Gospodarski list, 152(1994) 3, str. 2. — A. Šarić, Acta botanica Croatica, 53(1994) str. 181–182 ; Agronomski glasnik, 57(1995) 1/2, str. 125–126 ; Pomologia Croatica, 1(1995) 1/2, str. 132–133.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija), Šumarstvo, Povijest

POVEZANOST RADA