Naslov
Nonsensno pjesništvo u kontekstu hrvatskog dječjeg pjesništva
(Nonsense poetry in the context of Croatian children 's poetry)

Autori
Pauk, Lucija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Filozofski fakultet/Odsjek za učiteljski studij

Mjesto
Split

Datum
25.09

Godina
2020

Stranica
44

Mentor
Ivana Odža

Ključne riječi
dječja književnost, hrvatsko dječje pjesništvo, nonsens, ludizam, recepcija dječje poezije
(children's literature, Croatian children's poetry, nonsense, ludism, reception of children's poetry)

Sažetak
Nonsens i jezični ludizam, odnosno poigravanje smislom i jezikom, temeljne su odrednice suvremenoga dječjega pjesništva. Cilj je rada ukazati na važnost upoznavanja djeteta sa suvremenim, drugačijim stihom, koji mu je, iako zahtijeva složeniju metodičku obradu, u svojoj vedrini, zaigranosti i nepredvidivosti blizak i privlačan. Prvo poglavlje autorica započinje određivanjem pojma dječje književnosti. Osvrće se zatim na namjenu i žanrovsku podjelu, ukazujući pritom na razilaženja u klasifikacijama različitih autora. Drugo je poglavlje posvećeno pojmu i osnovnim odrednicama dječjega pjesništva, a slijedi ih povijesni pregled dječjega pjesništva. Nadalje, u kontekstu suvremenoga dječjega pjesništva autorica definira pojam nonsensa, smještajući ga u povijesni kontekst na primjerima opusa Edwarda Leera i Lewisa Carrola. Prikaz nonsensnoga pjesništva u kontekstu hrvatskoga dječjega pjesništva započinje pregledom primjera iz opusa Grigora Viteza i Zvonimira Baloga, a nastavlja ukazujući na značajke jezičnoga i misaonog ludizma u pjesništvu njihovih suvremenika i nasljednika ; Paje Kanižaja, Luke Paljetka, Stanislava Femenića, Branka Hribara te Josipa Ivankovića. Ukazuje pritom na sličnosti i razlike njihove poetike i pjesništva njihovih prethodnika. Sljedeće poglavlje rada usmjereno je na odnos poezije i djeteta, odnosno na problem recepcije i interesa djeteta za poeziju. Autorica upućuje na aktivnu ulogu djeteta pri recepciji, naglašavajući važnost upoznavanja djeteta s poezijom koja mu je bliska i za koju pokazuje interes. Zaključuje kako nonsensno pjesništvo zahtijeva više interesa i angažmana kako književnih teoretičara, tako i učitelja te nastavnika, naglašavajući pritom potrebu za što većom zastupljenošću suvremenih poetskih obrazaca u odgojno-obrazovnom procesu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA