Pregled bibliografske jedinice broj: 1124188
Bosanskohercegovačka teatrologija nakon Drugoga svjetskog rata
Bosanskohercegovačka teatrologija nakon Drugoga svjetskog rata, 2019., doktorska disertacija, Filozofski fakultet u Zagrebu /Odsjek za komparativnu književnost, Zagreb
CROSBI ID: 1124188 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Bosanskohercegovačka teatrologija nakon Drugoga
svjetskog rata
(Bosnian-Herzegowian Theatrology after the Second
World War)
Autori
Tina Laco
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Filozofski fakultet u Zagrebu /Odsjek za komparativnu književnost
Mjesto
Zagreb
Datum
14.10
Godina
2019
Stranica
178
Mentor
Peričić, Helena
Ključne riječi
Kontinuitet, sveukupnost dramskog iskustva, teatrologija, autonomizacija teatarske umjetnosti, suvremenost, teatarske publikacije, eksperimentalni teatar, kritika, mediji, dramsko pismo
(Key-words: Continuity, Dramatic experience totality, Theatrology, Theatre independence, Contemporary, Theatrical publications, Experiments in theatre, Criticism, Media, Plays)
Sažetak
S obzirom da u Bosni i Hercegovini ne postoji sustavan pregled onoga što se, tijekom stoljećā, o drami (dramskome tekstu ili izvedbenosti) pisalo, istraživalo i zaključivalo, ovim se radom pokušava stvoriti jasnija slika sveukupnosti dramskoga iskustva spomenutoga područja: postavlja se i opisuje pregled svih bitnih elemenata (časopisa, festivala, teatarskih ustanova, publikacija, znanstvenika, kritičara) koji su obilježili određena razdoblja bosanskohercegovačke kulturne povijesti. Povezujući osobitosti srednjovjekovnoga razdoblja, a osobito razdoblja nakon Drugoga svjetskog rata sa suvremenošću, u radu se želi dokazati i istaknuti kontinuitet dramskoga iskustva od XIII. stoljeća pa naovamo, uputiti na osobitosti određenih faza, ukazati na razvojnu liniju bosanskohercegovačke teatrološke – znanstvene i kritičke – misli, te procijeniti kakav je utjecaj iskustva prošlosti na suvremeno stanje u tome smislu. Pokazalo se da se u razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata teatar razumijeva ponajprije na razini makroznaka – prenositelja ideološke poruke, a kasnije se javlja potreba za autonomizacijom teatarske umjetnosti. Utvrđuje se da istraživanje i razumijevanje ranijih teatroloških specifičnosti i pojavnosti može biti itekako korisno za objektivizaciju, racionalizaciju i rješavanje određenih problema uočenih u recentnijem bosanskohercegovačkome dramskom iskustvu. Zbog specifičnosti materijala (uglavnom periodičke i monografske građe) u radu su kombinirane različite metode: metoda klasifikacije, induktivna i dijalektička metoda, te deskriptivna i eksplikativna analiza.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kazališna umjetnost (scenske i medijske umjetnosti), Književnost