Naslov
Putopis kao modus vivendi portugalske i (luzo-)brazilske književnosti kroz stoljeća
(The travel narrative as a modus vivendi of Portuguese and (Luso)-Brazilian literature through centuries)

Autori
Talan, Nikica

Izvornik
Književna smotra : Časopis za svjetsku književnost (0455-0463) 51 (2019), 194(4); 61-81

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
putopis ; portugalska književnost ; brazilska književnost ; povijest književnosti
(travel narrative ; generic hybridity ; Portugal ; Brazil ; history)

Sažetak
Članak je koncipiran kao sustavan pregled svih važnijih portugalskih putopisnih tekstova, kojemu je na kraju (zbog snažne povijesne isprepletnosti dviju velikih luzofonih književnosti) pridodan i sažetak brazilske (književno)putopisne baštine. Luzo-brazilski putopis kao književni žanr (odnosno žanr s književnm pretenzijama) odlikuje izrazita hibridnost (prožimanje dnevničkih, autobiografskih i memoarskih zapisa, primjerice) te raznolika (praktična) namjena (nautička, etnografska, turistička, hodočasnička, politička, diplomatska…), koja je nerijetko uvjetovala i samu njegovu strukturu. Sam Portugal (odnosno njegova kultura i civilizacija) pritom je, zbog povijesno- zemljopisnih prilika, bio gotovo neprestano upućen na putopisnu literaturu kao conditio sine qua non ne samo svoje književne i općekulturne, nego i nacionalno-političke opstojnosti. Stoga se s pravom može reći kako putopis predstavlja modus vivendi cjelokupne portugalske, a najvećim dijelom i brazilske (dakle: luzo-brazilske) književnosti kroz stoljeća, budući da se luzitanski identitet (igrom povijesne sudbine) uvelike oblikovao upravo kroz sučeljavanje s drugim i drukčijim, kroz upornu potragu za „vlastitošću“, uočljivu jedino u srazu s njezinom (prividnom) negacijom – srazu koji svoju književnu afirmaciju (i „dramatizaciju“) doživljava baš u putopisnoj literaturi. Stoga uopće nije neobično da su i Portugalci i Brazilci (kao njihovi kulturološki baštinici) pojačano posezali za putopisom kad god bi im (nerijetko gotovo „prepotentna“) identitetska samouvjerenost došla u (povijesnu) kušnju. Štoviše, ponajbolji luzo-brazilski putopisni tekstovi (pri čemu se, naravno, ne misli na turističke vodiče, već na kompleksnu hibridnu književnu vrstu eminentno esejističkih obilježja) nastali su upravo u trenutcima ozbiljnih društvenih potresa i kriza. Zašto je tome tako, to bi, međutim, tek valjalo istražiti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA