Naslov
Miroslav Šutej – nepoznati i rijetko izlagani radovi iz privatnih i javnih zbirki
(Miroslav Šutej - unknown and rarely exhibited works from private and public collections)

Autori
Grubić, Dario

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
12.12

Godina
2014

Stranica
57

Mentor
Dulibić, Frano

Ključne riječi
Šutej, Miroslav ; nepoznati radovi ; rijetko izlagana djela
(Šutej, Miroslav ; unknown works ; rarely exhibited works)

Sažetak
1. Uvod „Sve je igra, igra je sve.“ Miroslav Šutej, 1993. Analizom odabranih radova koji se nalaze u privatnim zbirkama te u fundusu Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, želim prikazati izuzetno maštoviti svijet Miroslava Šuteja kroz djela koja su vrlo rijetko ili nikada predstavljena širokoj publici. Pisanje ovog rada poklopilo se s realizacijom retrospektivne izložbe Miroslava Šuteja u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Ta izložba Miroslava Šuteja s više od četiristo radova, najveća i najopsežnija umjetnikova retrospektiva, u kronološko-tematskom slijedu nastojala je obuhvatiti sve faze njegova stvaralaštva. Do tada je Šutej bio prezentiran na manjim izložbama, u pojedinim segmentima, ali nikad u svojoj cjelovitosti. Tko je zapravo Miroslav Šutej? Umjetnik paradoksa ili nestašni homoludens ? Homoludens zbog razigranosti svojih crteža, grafika, kolaža, slika-objekata. Šutej je sam rekao: „Sve je igra, igra je sve. Kasnih 60-ih to je bila misao vodilja nekih kritičara.“ Prepoznatljiv po svojoj “estetskoj senzaciji“ djelovao je i stvarao više od četrdeset godina i iza sebe ostavio ogroman broj radova. Šutej je bio izuzetno predan umjetničkom stvaranju. Crtao je svakodnevno. Široj publici Šutej je poznat po nekad vrlo popularnom televizijskom kvisku, po dizajnu hrvatskog grba te po zastavi Predsjednika Republike. Jedan od najvažnijih elemenataŠutejeva izraza jest to da „golemom asimilacijskom snagom oblikuje i aktualne likovne struje i pravce, tendencije i smjerove u vlastiti likovni jezik s prepoznatljivim autorskim obilježjima i čvrstom ukorijenjenošću u stvarnom svijetu i vlastitom biću“. Zvonko Maković je 1981. godine napisao kako „bilo da preuzima elemente iz svijeta fizike i kibernetike, bilo da crta pupoljak cvijeta i krilo leptira, Miroslav Šutej uvijek viđenom daje svoju mjeru u kojoj je prisutno iracionalno i alogično“. Pišući o Šutejevom radu Milan Bešlić je zabilježio: „Kada bismo jednom riječju izrazili djelo Miroslava Šuteja u njegovoj pojmovnoj sveobuhvatnosti i stvaralačkoj biti, tada bi ta riječ bila ludizam. Naime, to je točka iz koje je velikim praskom počelo stvaranje Šutejeva likovnog svemira, čije se širenje nastavilo inventivnim morfološkim mutacijama gotovo pola stoljeća“. Na specifičan način povezao je naslijeđe geometrijske apstrakcije s optičkim efektima (opart) i kinetičkom umjetnošću. Gotovo da nema umjetničkog medija, žanra, materijala i tehnike u kojima nije ostavio svoj prepoznatljivi idejni trag. U ciklusu Aure (1986–88) koristi se nasljeđem op arta i novih tendencija. Pokušao sam protumačiti jedan mali dio te senzacije. U ovom radu su zastupljeni radovi iz svih umjetnikovih faza: radovi s početka 60-ih godina, rađeni u duhu op arta i istraživanju crno-bijelih kontrasta pa sve do “Kaosa“ iz 1992. godine.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA