Naslov
Bakterijske i virusne bolesti soje
(Bacterial and Viral Diseases of Soybean)

Autori
Halupetski Edyta ; Cvjetković, Bogdan

Izvornik
Glasnik zaštite bilja (0350-9664) 21 (1998), 5; 263-265

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
soja, bakterije, virusi
(soybean, bacteria, virus)

Sažetak
BAKTERIJSKE I VIRUSNE BOLESTI SOJE- BAKTERIJSKE BOLESTI-Bakterijska ospičavost lišća soje Xanthomonas campestris pv. glycines (sin. X. glycines). Štete od ove bakterije u SAD iznose od 8 -11%. Smanjena je veličina zrna a i količina proteina u zrnu. Krasanova navodi gubitak od 50 % kada je soja bila zaražena ovom bakterijom. Ova se bakterija nalazi širom svijeta, gotovo svuda gdje se uzgaja soja. Najraniji simptomi razvijaju se već na rubu kotiledona u vidu nekroza. Na lišću se javljaju sitne žutozelene pjege s ispupčenjem u sredini. Česta je pojava žutog klorotičnog prstena oko nekroze. Pjege se šire i spajaju te tako odumire sve veća površina lista poprimajući crvenosmedu boju. Jače zaraženo lišće odumire. X. glycines nešto rjeđe napada mahune. Na njima se pojavljuju udubljene tamne pjege popraćene eksudatom. Ako bakterije dospiju do sjemena na njemu se također uočavaju tamne pjege. Glavni izvor zaraze je zaraženo sjeme. U njemu bakterije zadržavaju infektivnost i duže od jedne godine. Osim soje ova bakterija može zaraziti i grah, ali se simptomi razlikuju od onih na soji. Kod graha ova bakterija ne izaziva nastanak karakterističnog ispupčenja u sredini pjega. X. campestis je vrlo važan patogen soje jer izaziva štete ali i omogućava ostvarenje infekcije drugim bakterijama, npr. Pseudomonas tabaci kroz rane uzrokovane X. glycinea. Bakterijska pjegavost ili palež soje Pseudomonas syringae pv. glycinea (sin P. glycinea). Ova bolest je najrasprostranjenija i ekonomski najznačajnija bakterioza soje. Najveće štete prouzrokuje u SAD i Rusiji (5 -19%). U proljeće, naročito u vrijeme čestih kiša bolest se lako uočava po mnogobrojnim sitnim pjegama na lišću. U početku su pjege sitne, okruglaste s tamnom točkom u sredini. Na površini pjega pojavljuju se svijetle uljaste kapljice eksudata pomoću kojeg se bakterija prenosi za kišnog i vjetrovitog vremena. S razvojem bolesti one se povećavaju i dobivaju nepravilan oblik. Boja im se mijenja od svijetložute do tamnocrvene i potpuno crne. Spajanjem pjega nastaju nekroze veće lisne površine (palež). Ako bakterije dospiju na lisnu peteljku i stabljiku tu prouzrokuju nastanak dugih nekrotičnih, svijetlijih i tamnijih zona. U slučajevima jače zaraze lisne peteljke ona se osuši, što prouzrokuje otpadanje lišća. Na zaraženim mahunama razviju se male, vlažne pjege iz kojih kasnije izlazi eksudat. Pjege se povećavaju. Dolazi do truljenja dijela mahune ili čitave mahune. Sa zaraženih mahuna bakterija prelazi i na sjeme. Kod ranih zaraza, dok je sjeme malo, dolazi do njegovog truljenja. Kada se zarazi već formirano ali nedozrelo sjeme ono gubi sjaj i smežurava se. Takvo zaraženo sjeme ima smanjenu klijavost. Na lišću P. glycinea prouzrokuje nastanak nekroza s klorotičnim oreolom koje nalikuje simptomima zaraze bakterijom Pseudomonas tabaci. Osim ovih bakterija patogen soje je i izraziti polifag, bakterija Pseudomonas syringae pv. syringae.Uočeno je da se Pseudomonas syringae pv. glycinea javlja češće u proljeće, dok zaraza Xanthomonas campestris pv. glycines dominira ljeti (pogoduju joj visoke temperature). Domaćini ove bakterije su osim soje i neke druge vrste iz porodice Fabaceae. Različite sorte soje različito reagiraju na napad ovog patogena. Najznačajniji izvor zaraze bakterijom Pseudomonas glycinea je zaraženo sjeme gdje bakterije mogu zadržati infektivnost i do dvije godine. Primarna zaraza biljke uočava se već na kotiledonima odakle se bakterije prenose na druge dijelove biljke izazivajući sekundarne infekcije. Radi suzbijanja ove bolesti neophodno je upotrebljavati zdravo sjeme, pridržavati se plodoreda, te uništavati zaražene biljne ostatke. Uočeni su dobri rezultati primjene nekih antibiotika (npr. streptomicina) i preparata na osnovi bakra. Niti jedna od spomenutih djelotvornih tvari nema kod nas dozvolu za tu primjenu. Pregledom sjemenskih usjeva i odstranjivanjem zaraženih biljaka možemo doprinijeti boljem zdravstvenom stanju sjemena. Pravilnik o obaveznom zdravstvenom stanju usjeva dopušta svega 2% zaraze u usjevu, a na sjemenu 0%, što nije realno. Zaštita koja se odnosi na sve bakterioze soje obuhvaća sljedeće:na parcelama gdje je primijećena zaraza 3-4 godine ne treba sijati soju i ostale biljke, domaćine ovih bakterija: a)za sjetvu upotrebljavati zdravo sjeme ; b) sijati manje osjetljive kultivare ; c)kod sjemenki soje prilikom aprobacije postupiti prema Pravilniku. Iz svega navedenog proizlazi da je sjeme najvažniji izvor zaraze, pa je bitno proizvesti zdravo sjeme. VIROZE SOJE -Na soji parazitira nekoliko virusa i to: virus mozaika soje (SMV), TRSV, Tobacco streak, Bean yellow mosaic (BYMV) i drugi. Utvrđena je i jedna fitoplazma - Soybean bud proliferation. Među nabrojenim kod nas su najčešći SMV i BYMV.Virus mozaika soje (Soybean mosaic virus) Virus mozaika soje prouzrokuje znatne štete, naročito ako do zaraze dođe u razvoju biljke. U tom slučaju viroza može smanjiti urod i za 50 %. Jedini za sada poznati prirodni domaćin ovog virusa je soja (Glycine max), ali je eksperimentalno prenesen na oko 30 različitih biljnih vrsta, od kojih je većina iz porodice Fabaceae. Simptomi su blijeđenje žila, naročito na mladim listovima. Slijedi boranje (kovrčanje) listova, a rub liske se uvija prema dolje po čemu je ova viroza prepoznatljiva u usjevu. Listovi zaraženih biljaka su manji i krhkiji od onih zdravih biljaka. Zaražene biljke su kržljave i imaju manji broj mahuna, koje su često izobličene i bez sjemena. Kod nekih kultivara soje uočena je i pojava progresivnih nekroza. Razvoju jakih simptoma pogoduju temperature od 18 - 20°C. Zaraženo sjeme može biti manje od zdravog, a na površini se javlja crno ili smeđe mozaično šarenilo oko hiluma i širi se zrakasto na ostale dijelove sjemenke. Kod nekih sorti soje ova obojenost je posljedica djelomične inaktivacije gena za obojenost hiluma, a ne posljedica zaraze virusom. Virus se u prirodi prenosi sjemenom soje (do 30 ili čak do 75%). Stupanj zaraženosti sjemena ovisi o osjetljivosti kultivara. Ako do infekcije dođe puno ranije od cvatnje broj zaraženih sjemenki biti će veći. Sjeme biljaka zaraženih nakon cvatnje ostaje nezaraženo. Vektori virusa mozaika soje su lisne uši koje ga prenose na neperzistentan način. Poznato je više od 15 vrsta lisnih ušiju koje su prirodni vektori ovog virusa. Lisnim ušima potrebno je vrlo kratko vrijeme hranjenja na zaraženoj biljci da u svoj organizam unesu virus koji mogu prenijeti na zdravu biljku. Razdoblje u kojem lisna uš može zaraziti biljku je kod neperzistentnog načina prijenosa vrlo kratko (nekoliko minuta do nekoliko sati). Preporučljivo je uzgajati prvenstveno otpornije kultivare soje. Naročito su poznate japanske sorte. Preporuča se za sjetvu upotrijebiti sjeme dobiveno od biljaka bez simptoma.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA