Naslov
Općenito o rezistentnosti patogenih gljiva
(About antifungal resistance in pathogenic fungi)

Autori
Cvjetković, Bogdan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Glasnik zaštite bilja Sažeci 39. eminara za zaštitu bilja / Macelski, Milan - Zagreb : Zadružna štampa, 1995, 7-8

Skup
39.seminar za zaštitu bilja

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 14.02.1995. - 16.02.1995

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
rezistentnost, patogene gljivice
(resistance, pathogenic fungi)

Sažetak
OPĆENITO O REZISTENTNOSTI PATOGENIH GLJIVA - Živi organizam posjeduje obilježje da se prilagođava promjenama životne sredine i na taj način produžava svoju vrstu. To je ilustracija evolucije života na zemlji. Organizmi ili mikroorganizmi, koristeći razne mehanizme, prilagođavaju se kemoterapeuticima. Svima su nam poznati slučajevi rezistentnosti bakterija na antibiotike. Kod sredstva za zaštitu bilja primjećena je odavno rezistentnost insekata i grinja. Kod fitopatogenih gljiva taj fenomen se javio relativno kasno. Gotovo da možemo reći da se rezistentnost kao problem prakse javio nakon uvođenja sistemičnih fungicida, premda su zabilježeni slučajevi rezistentnosti kod gljiva i prije primjene sistemičnih fungicida (Ashida, 1965, Georgopulos & Zaracovitis, 1967). Gotovo na sve važnije skupine sistemičnih fungicida registrirana je pojava rezistentnosti u poljskim ili laboratorijskim uvjetima. Pojava rezistentnosti ne mora se u svim slučajevima odraziti na djelotvornost. Međutim, svakako o tome treba voditi računa, jer kada rezistentnost poprimi veće razmjere, onda nedvojbeno utječe na djelotvornost i urode. Benzimidazoli su bili prva skupina kod koje je uočen pad djelotvornosti i dokazana rezistentnost (Schroeder & Providenti 1969). Nešto kasnije registrirana je rezistentnost gljive Sphaerothece fuliginea na jedan od pirimidina (Bent 1971). Kod fenilamida registrirana je rezistentnost Pseudoperonospora cubensis na metalaksil u Izraelu i Kreti od 1979-80 (Staub & Schwin, 1980). Tih je godina zabilježena rezistentnost i na dikarboksimide, najprije kod gljive Botrytis cinerea na jagodama i vinovoj lozi (Davis & Dennis, 1979). Na fungicide iz skupine inhibitora sinteze ergosterola, od 1981. pa do sada, registrirana je rezistentnost u polju na veliki broj parazitskih gljiva. Praktične posljedice rezistentnosti očituju se: 1. Kod korisnika sredstava za zaštitu bilja (SZZB) - smanjenom djelotvornošću fungicida, a kao posljedica smanjene djelotvornosti manji su urodi. 2. Kod potrošača poljoprivrednih proizvoda - manjak proizvoda na tržištu zbog čega cijene mogu biti veće. 3. Kod korisnika SZZB - gubitak povjerenja u djelotvornost preparata. 4. Kod proizvođača SZZB - pitanje povratka uložene investicije u razvoj fungicida. 5. Kod savjetodavne službe kakvo rješenje ponuditi da se izbjegnu neželjene posljedice?

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

Napomena
OPĆENITO O REZISTENTNOSTI PATOGENIH GLJIVA - Živi organizam posjeduje obilježje da se prilagođava promjenama životne sredine i na taj način produžava svoju vrstu. To je ilustracija evolucije života na zemlji. Organizmi ili mikroorganizmi, koristeći razne mehanizme, prilagođavaju se kemoterapeuticima. Svima su nam poznati slučajevi rezistentnosti bakterija na antibiotike. Kod sredstva za zaštitu bilja primjećena je odavno rezistentnost insekata i grinja. Kod fitopatogenih gljiva taj fenomen se javio relativno kasno. Gotovo da možemo reći da se rezistentnost kao problem prakse javio nakon uvođenja sistemičnih fungicida, premda su zabilježeni slučajevi rezistentnosti kod gljiva i prije primjene sistemičnih fungicida (Ashida, 1965, Georgopulos & Zaracovitis, 1967). Gotovo na sve važnije skupine sistemičnih fungicida registrirana je pojava rezistentnosti u poljskim ili laboratorijskim uvjetima. Pojava rezistentnosti ne mora se u svim slučajevima odraziti na djelotvornost. Međutim, svakako o tome treba voditi računa, jer kada rezistentnost poprimi veće razmjere, onda nedvojbeno utječe na djelotvornost i urode. Benzimidazoli su bili prva skupina kod koje je uočen pad djelotvornosti i dokazana rezistentnost (Schroeder & Providenti 1969). Nešto kasnije registrirana je rezistentnost gljive Sphaerothece fuliginea na jedan od pirimidina (Bent 1971). Kod fenilamida registrirana je rezistentnost Pseudoperonospora cubensis na metalaksil u Izraelu i Kreti od 1979-80 (Staub & Schwin, 1980). Tih je godina zabilježena rezistentnost i na dikarboksimide, najprije kod gljive Botrytis cinerea na jagodama i vinovoj lozi (Davis & Dennis, 1979). Na fungicide iz skupine inhibitora sinteze ergosterola, od 1981. pa do sada, registrirana je rezistentnost u polju na veliki broj parazitskih gljiva.
Praktične posljedice rezistentnosti očituju se:
1. Kod korisnika sredstava za zaštitu bilja (SZZB) - smanjenom djelotvornošću fungicida, a kao posljedica smanjene djelotvornosti manji su urodi.
2. Kod potrošača poljoprivrednih proizvoda - manjak proizvoda na tržištu zbog čega cijene mogu biti veće.
3. Kod korisnika SZZB - gubitak povjerenja u djelotvornost preparata.
4. Kod proizvođača SZZB - pitanje povratka uložene investicije u razvoj fungicida.
5. Kod savjetodavne službe kakvo rješenje ponuditi da se izbjegnu neželjene posljedice?

POVEZANOST RADA