Naslov
Zastupljenost filozofskih disciplina u opusu Stjepana Matičevića
(The Representation of Philosophical Disciplines in Stjepan Matičević’s Opus)

Autori
Potlimbrzović, Hrvoje

Izvornik
Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (0350-2791) 46 (2020), 2(92); 377-437

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Stjepan Matičević, logika, etika, estetika, filozofija politike, filozofija egzistencije, filozofija odgoja, filozofija kulture, filozofija filma, povijest europske i hrvatske filozofije
(Stjepan Matičević, logic, ethics, aesthetics, political philosophy, existentialism, philosophy of education, philosophy of culture, philosophy of film, history of philosophy, history of Croatian philosophy)

Sažetak
Filozof i pedagog Stjepan Matičević (1880–1940) ostvario je veoma razgranat filozofski opus, ali je dosad određivan tek kao logičar, filozof odgoja i filozof kulture. Stoga je prikladno istražiti kojim se sve filozofskim disciplinama bavio. Kada je riječ o logici, filozofiji odgoja i filozofiji kulture, u članku je dokazano da su teme iz tih triju filozofskih disciplina prisutne u još barem deset Matičevićevih djela koja dosadašnji istraživači nisu spominjali prilikom ukazivanja na njegova filozofska promišljanja. Matičević je logiku određivao kao znanost koja potpomaže spoznaju, pri čemu se oslanjao na tradicionalnu logiku, a promišljao je i o odnosu između logike i psihologije. Kao filozof odgoja razmatrao je bît odgoja, dok je kao filozof kulture naglasio da filozofija ima presudnu ulogu u određivanju kulturnih vrijednosti. Međutim Matičević se iskazao i kao etičar, estetičar, filozof politike, filozof egzistencije te filozof filma. Njegovu etičku misao obilježava uspostavljanje vrhovnih etičkih vrijednosti (dobro i pravednost), kao i stav da je društvo izvor moralnosti. Kada je riječ o estetici, Matičević je lijepo smatrao vrhovnim estetičkim načelom, no smatrao je također da umjetnika moraju krasiti produktivnost, izvornost i kreativnost. Matičevićevu zaokupljenost filozofijom politike dokazuju stavovi o ratu (događaj koji ima negativne, ali i pozitivne učinke), demokraciji (poželjno društveno uređenje), liberalizmu (poželjan svjetonazor) te o kozmopolitizmu i ekskluzivnom nacionalizmu (svjetonazori koje kritizira zato što ih razumijeva kao krajnosti). Zastupljenost filozofije egzistencije u Matičevićevu opusu dokazuju iskazi o smislu, kao i očitovanja o krizi modernog vremena, koju obilježavaju Ništa, tjeskoba i očaj, koje je zabilježio 1936. godine. Naposljetku, Matičević je 1926. godine nastupio kao filozof filma: promišljao je o bîti filma, pri čemu ga je sagledavao iz estetičke perspektive. Matičevićevu upućenost u povijest filozofije posvjedočuju njegovi stavovi o Sokratu, Platonu, Aristotelu, Baconu, Kantu, Hegelu, Herbartu, Kierkegaardu, Nietzscheu i Jodlu. No bio je upućen i u filozofski nauk svojih suvremenika, posebice Edmunda Husserla i Benedetta Crocea, zbog čega spada među hrvatske mislioce čiji opus sadrži jednu od ranijih recepcija te dvojice filozofa u Hrvatskoj. Osim toga, okušao se i u istraživanju hrvatske filozofske baštine, kao i u filozofskim promišljanjima svojih hrvatskih suvremenika. Naime, napisao je članke o Ruđeru Josipu Boškoviću i Gjuri (Đuri) Arnoldu, dok je u nekim drugim tekstovima izlagao prosudbe o Franji pl. Markoviću, Albertu Bazali i Pavlu Vuk-Pavloviću.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

Napomena
Stjepan Matičević (1880–1940), philosopher and pedagogue, has left a broad
philosophical opus, but until now he has been acknowledged mainly as a logician,
philosopher of education, and a philosopher of culture, which calls for a more
thorough
investigation of the philosophical disciplines he addressed.
With regard to logic, philosophy of education, and philosophy of culture, this
article has shown the presence of these three philosophical disciplines in at least
ten of Matičević’s works that have not been mentioned by previous researchers when
referring to his philosophical reflections. Matičević defines logic as a science
that
enhances cognition, and in so doing relies on traditional logic, also considering
the
relation of logic and psychology. As a philosopher of education, he has focused on
the
essence of education, while as a philosopher of culture, he emphasises that
philosophy
has a crucial role in defining cultural values.
However, Matičević was also an ethicist, aesthetician, political philosopher,
existential philosopher, and a philosopher of film. His ethical thought is marked
by
the establishment of the supreme ethical values (good and righteousness), as well
as
an attitude that society is the source of morality. Regarding aesthetics, Matičević
considered beautiful to be the supreme aesthetic principle, but he also maintainted
that an
artist had to be productive, original, and creative. Matičević’s immersion in
political
philosophy is evident in his opinions on war (an event with negative but also
positive
effects), democracy (a preferable social system), liberalism (a preferable
worldview),
and exclusive nationalism and cosmopolitism (the worldviews he criticises because
he sees them as extremes).
The presence of existential philosophy in Matičević’s work is demonstrated
by the statements on sense, as well as the observations on the modern time crisis,
characterised by Nothing, anxiety, and despair, which he recorded in 1936. Finally,
in 1926, Matičević emerges as a philosopher of film: he contemplated the essence of
film, viewing it from an aesthetic perspective.
Matičević’s knowledge of history of philosophy is confirmed by his opinions
on Socrates, Plato, Aristotle, Bacon, Kant, Hegel, Herbart, and Nietzsche.
Nevertheless, he was well acquainted with the philosophical views of his
contemporaries,
especially Edmund Husserl and Benedetto Croce, which is why he falls among the
Croatian thinkers whose work includes one of the earliest receptions of these two
philosophers in Croatia.
Furthermore, his philosophical interest also included Croatian philosophical
heritage, as well as the philosophical reflections of his Croatian contemporaries.
He
wrote articles on Ruđer Josip Bošković and Gjuro Arnold, while in some of his
texts,
he presented his views on Franjo pl. Marković, Albert Bazala, and Pavao Vuk-
Pavlović.

POVEZANOST RADA