Naslov
Zagreb nakon potresa od 9. studenoga 1880.- sanacija građevina i izgradnja grada 1881. godine
(Zagreb after the Earthquake of November 9, 1880: Rebuilding and New Constructions in 1881)

Autori
Damjanović, Dragan

Izvornik
Radovi Instituta za povijest umjetnosti (0350-3437) 44 (2020); 9-28

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Zagreb, potres 1880., arhitektura, urbanizam, Josip Juraj Strossmayer, Iso Kršnjavi, obitelj Vranyczany, Trg bana Jelačića, Rupert Melkus, Aleksander Seć, Herman Bollé
(Zagreb, Zagreb 1880 Earthquake, Architecture, Urbanism, Josip Juraj Strossmayer, Iso Kršnjavi, Family Vranyczany, Ban Jelačić Square, Rupert Melkus, Aleksander Seć, Herman Bollé)

Sažetak
Članak govori, kroz analizu vijesti iz onodobnog zagrebačkog tiska te arhivskih izvora (institucija hrvatske Zemaljske vlade i Grada Zagreba) kako se pristupilo saniranju oštećenih zgrada neposredno nakon potresa koji je pogodio Zagreb 9. 11. 1880. godine, a potom ukazuje na intenzitet građevinske aktivnosti i pitanja koja su se javila u izgradnji i urbanističkom planiranju grada neposredno nakon te prirodne katastrofe, tijekom 1881. godine. Kako se radilo o jakom potresu, jačine 6, 1-6, 3 stupnjeva prema Richterovoj ljestvici, u Zagrebu, koji je tada bio mali grad s 28.360 stanovnika, gotovo da niti jedna zgrada nije bila neoštećena, a niz građevina morao se djelomično ili potpuno ukloniti. Obzirom na bojazan da bi se potresi mogli ponavljati sanaciji stradalih građevina pristupilo se tako da ih se nastojalo učvrstiti. U zidove i krovove ugrađivane su željezne zatege, povećala se upotreba željeznih traverzi, a preporučena je i izvedba debljih vatroobranih i zabatnih zidova, učvršćenih pilonima. Osim veće upotrebe željeza, nakon potresa se započelo koristiti u većoj mjeri i beton u arhitekturi. Kao veliki krivac urušavanja dijelova zgrada u potresu proglašene su brojne pregradnje i dogradnje postojećih zgrada koje su bile učestalo i nekvalitetno izvedene odnosno zgrade su se dograđivale na strukturama koje nisu mogle izdržati težinu novoga kata. Kao veliki problem pokazale su se i slobodnostojeće stepenice koje su se u velikome broju urušile ili su bile opasne za korištenje, pa su nakon potresa učvršćivane raznim željeznim traverzama ili stupovima ili su potpuno iznova građene. Problematičnim su se pokazali i vertikalni ukrasi na krovovima zgrada, postamenti, skulpture i balustrade, osobito ako nisu bili čvrsto vezani željeznim sponama za ostatak vijenca zgrada. Iako je preporučeno da ih se manje koristi, oni će i dalje ostati karakteristični za zagrebačku arhitekturu u desetljećima koja slijede. Dio intelektualne elite Zagreba i Hrvatske, na prvom mjestu prvi hrvatski povjesničar umjetnosti Iso Kršnjavi i đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer, uvidjeli su da se u prirodnoj katastrofi koja je pogodila Zagreb krije izvanredna prilika za ne samo kvalitetnu obnovu već i budući uzlet grada. Na prvome mjestu smatrali su da je potres dodatno aktualizirao potrebu restauracije srednjovjekovnih spomenika grada. Kršnjavi je, nadalje, poticao upotrebu dekoracije vezane za konstrukciju, odnosno izvedbu pročelja od fasadne opeke i stropova u unutrašnjosti zgrada od drva, neprekrivenih žbukom, no njegovi su poticaji imali samo ograničeni uspjeh. Nakon što je završena osnovna sanacija grada, do kraja 1880. godine, tijekom 1881. nastavilo se s većim popravcima stradalih građevina, no i s daljnjom izgradnjom grada. Realiziran je velik broj reprezentativnih stambenih i stambeno-poslovnih građevina, od kojih se osobito ističu kuće Baumgärtner i Prister na Trgu bana Jelačića te Vranyczany na današnjem Strossmayerovom trgu. Gradnja kuće Baumgärtner aktualizirala je pitanje izgradnje sjeverne strane Trga bana Jelačića za koju je bilo predviđeno da se na njoj trebaju graditi dvokatnice i trokatnice s raznoliko riješenim pročeljima. Potres je aktualizirao i pitanje urbanističke transformacije starijega dijela grada, proširivanja ulica i trgova, te ispravljanja uličnih pravaca, no zbog nedostatka sredstava tek su manji zahvati (uklanjanje pojedinačnih građevina) izvedeni tijekom 1881. godine. Iako su mnogi planovi ostali nerealizirani potres od 9. 11. 1880. imao je ulogu katalizatora promjena u povijesti arhitekture i urbanoga planiranja u Zagrebu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA