Pregled bibliografske jedinice broj: 1118385
Dvoaspektni glagoli - razlike između (p)opisa u priručnicima i stanja u korpusu s posebnim osvrtom na uporabu izvornih govornika
Dvoaspektni glagoli - razlike između (p)opisa u priručnicima i stanja u korpusu s posebnim osvrtom na uporabu izvornih govornika, 2018., doktorska disertacija, Fakultet za jezikoslovlje, književnost i kulturologiju ; Filozofski fakultet, Regensburg, Njemačka
CROSBI ID: 1118385 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Dvoaspektni glagoli - razlike između (p)opisa u
priručnicima i stanja u korpusu s posebnim
osvrtom na uporabu izvornih govornika
(Biaspectual Verbs: The Difference between
Description, Prescription and Real Use)
Autori
Kolaković, Zrinka
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Fakultet za jezikoslovlje, književnost i kulturologiju ; Filozofski fakultet
Mjesto
Regensburg, Njemačka
Datum
08.07
Godina
2018
Stranica
333
Mentor
Hansen, Bjoern ; Jelaska, Zrinka
Ključne riječi
dvoaspektni glagoli, prefiksacija, sufiksacija, aksionalnost, korpusna lingvistika
(biaspectual verbs, prefixationa, sufixtion, actionality, orpus linguistics)
Sažetak
Doktorski rad Zrinke Kolaković analizira posebnu skupinu glagola u hrvatskomu jeziku, u gramatikama nazivanu dvovidnim glagolima, u okviru formalno-funkcionalne teorije glagolskoga aspekta. Rad je empirijski orijentiran, a pristupnica je s pomoću navedene teorije na deskriptivni način objasnila posebnosti dvoaspektnih glagola u hrvatskome jeziku. Opisala je stvarno jezično stanje niza obilježja i uloga dvoaspektnih glagola (leksičko-akcionalnih, morfoloških, sintaktičkih i tekstnolingvističkih). Nakon teorijskoga pregleda proučavanja aspekta i dvoaspektnih glagola u hrvatskome jeziku, ali i u ruskome i u drugim slavenskim jezicima, pristupnica je prikazala formalno-funkcionalnu teoriju glagolskoga aspekta njemačkoga slavista V. Lehmanna, koje se time prvi put primjenjuje na hrvatski jezik. Kako dosadašnji radovi koji su se bavili dvoaspektnim glagolima u hrvatskome nisu omogućili provjeru pouzdanosti jer ne daju uvid u jezična obilježja odabrane građe na temelju koje se iznose rezultati i zaključci, doktorandica je svoj istraživački dio utemeljila na načelima korpusne lingvistike, tražeći potvrde sufiksalnih i prefiksalnih izvedenica dvoaspektnih glagola u trima velikim korpusima i jednome potkorpusu suvremenoga hrvatskoga jezika, ali i drugoj građi jer su korpusnolingvističke metode izrazito prikladne za istraživanju jezičnoga usvajanja, obrade, varijacija i promjena pa su tako dobiveni rezultati objektivni i pouzdani, što znači da ih se može kvantificirati i ponoviti u sličnim istraživanjima. Osim kvantitativne analize bavila se i kvalitativnom analizom. Za hrvatsko su jezikoslovlje važni doprinosi spoznaje koje se odnose na broj i vrste dvoaspektnih glagola jer se njima ovako cjelovito, potanko i s različith strana dosada nitko nije bavio, a neke su se od tvrdnja pokazale neutemeljenima.Doktorandica je svojim istraživanjem pokazala da se među slavenskim jezicima uočava vrlo slična čestoće u potvrđenim domaćim prefiksima izvedenica od dvoaspektnih glagola stranoga podrijetla: u hrvatskome, slovenskome i bugarskome prefiks iz– pripada najplodnijim prefiksima. Među najčešćim su prefiksima izvedenica dvoaspektnih glagola u hrvatskomu i ruskomu s–, za–, pro–, ot–/od–, na–, o–. Kako se u srpskome domaći prefiksi nad–, pod– i uz– ne spajaju s dvoaspektnim glagolima stranoga podrijetla, prefiksacija od dvoaspektnih glagola stanoga podrijetla u hrvatskome drugačija je od srpske. Za opću su lingvistiku doprinosi rada mnogobrojne spoznaje dobivene empirijskim istraživanjem. Pokazalo se kako je prefiksacija dvoaspektnih glagola funkcionalno motiviran proces, na koji tječe niz raznolikih čimbenik. Autorica je empirijski dokazala teorijski zaključak da je teličnost ključno semantičko obilježje usko povezano s dvoaspektnošću: sama dvoaspektnost ovisi o teličnosti, a njezin stupanj ovisi o istim leksičko-akcionalnim obilježjima: glagoli koji se na morfološkoj razini ponašaju kao najstabilniji dvoaspektni glagoli jer ne tvore ni perfektivne ni imperfektivne aspektne korelate imaju gotovo beziznimno telične transformativne i konkluzivne leksičko-akcionalne funkcije, dok značenja glagola morfološki nestabilne dvoaspektnosti (skloni su izvođenju prefiksalnih i sufiksalnih aspektnih parova) nemaju samo telične transformativne i konkluzivne funkcije, nego i znatno više značenja s ateličnim funkcijama od stabilnih glagola. Novim su empirijskim rezultatima potvrđene teorijske tvrdnje da je afiksacija dvoaspektnih glagola funkcionalno motiviran proces, odnosno da se korijeni spomenutoga procesa nalaze u leksičko-akcionalnoj funkciji dvoaspektnih glagola.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
Napomena
International Dual Doctorate