Pregled bibliografske jedinice broj: 1118004
Provjera posredujuće uloge ranih neprilagođenih shema i kognitivnog suočavanja na odnos privrženosti i simptoma psihopatologije
Provjera posredujuće uloge ranih neprilagođenih shema i kognitivnog suočavanja na odnos privrženosti i simptoma psihopatologije, 2019., doktorska disertacija, Filozofski fakultet / Odsjek za psihologiju, Zagreb, Hrvatska
CROSBI ID: 1118004 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Provjera posredujuće uloge ranih neprilagođenih shema i kognitivnog suočavanja na odnos privrženosti i simptoma psihopatologije
(The mediating role of early maladaptive schemas and cognitive coping on relationship between attachment and symptoms of psychopathology)
Autori
Mišetić, Irena
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija
Fakultet
Filozofski fakultet / Odsjek za psihologiju
Mjesto
Zagreb, Hrvatska
Datum
05.02
Godina
2019
Stranica
165
Mentor
Kamenov, Željka
Ključne riječi
privrženost, rane neprilagođene sheme, kognitivna emocionalna regulacija, anksioznost, depresivnost
(attachment, early maladaptive schemas, cognitive emotional regulation, anxiety, depression)
Sažetak
Uvod: Nesigurna privrženost, prema kognitivnim modelima psihopatologije, opisuje se kao jedan od mogućih etioloških čimbenika. Poznato je da unutarnji radni modeli privrženosti, kao i kognitivne sheme, utječu na usmjeravanje pažnje, dosjećanje i interpretaciju informacija na pristran način, što podržava ideju da oba koncepta imaju zajedničke mehanizme i funkcioniraju na usporediv način. S obzirom na očekivanja prema kojima sheme nastaju iz specifičnosti odnosa roditelj-dijete, pretpostavlja se da one sadržavaju specifična vjerovanja, odnosno čine kognitivne obrasce radnog modela privrženosti, te posredstvom neadekvatnih strategije emocionalne regulacije, doprinose nastanku simptoma psiholoških poremećaja. Cilj i metodologija: Svrha ovoga istraživanja bila je proširiti razumijevanje mehanizma nastanka internaliziranih teškoća u kontekstu teorije privrženosti, te se u tu svrhu provjerila medijacijska uloga ranih neprilagođenih shema i kognitivne emocionalne regulacije u odnosu između privrženosti ljubavnom partneru te simptoma anksioznosti i depresivnosti. Istraživački uzorak sačinjavali su sudionici kliničke skupine s anksioznim poremećajima i poremećajima raspoloženja (N=270). Istraživački problemi provjereni su korelacijskim nacrtom u kojem je ispitan odnos privrženosti, ranih neprilagođenih shema, kognitivne emocionalne regulacije te depresivnosti i anksioznosti putem modela dvostruke medijacije. Rezultati: Rezultati istraživanja pokazuju pozitivnu povezanost dimenzija nesigurne privrženosti, ranih neprilagođenih shema, neadaptivnih strategija kognitivne emocionalne regulacije te simptoma depresivnosti i anksioznosti. Provjerom modela dvostruke medijacije utvrđen je parcijalni posredujući doprinos shema iz domena odvojenost i odbačenost i oštećena autonomija i izvedba, te strategija samookrivljavanje i katastrofizacija, u odnosu između dimenzije anksioznosti i simptoma depresivnosti. Odnos između dimenzije izbjegavanje i simptoma depresivnosti posredovan je parcijalnim doprinosom domena odvojenost i odbačenost, oštećena autonomija i izvedba te strategijom katastrofizacije. Odnos između dimenzije anksioznosti i simptoma anksioznosti, kao i odnos dimenzije izbjegavanje i simptoma anksioznosti, posredovan je parcijalnim doprinosom domene oštećena autonomija i izvedba, te strategijom katastrofizacije. Zaključak: Nesigurno privržene osobe koje se liječe zbog anksioznih ili depresivnih poremećaja, pokazuju značajnu izraženost brojnih neprilagođenih shema, te koriste neadaptivne strategije emocionalne regulacije u stresnim situacijama, uz povišenu anksioznost i depresivnost. Odnos između dimenzija anksioznost i izbjegavanje, te obje vrste internaliziranih poteškoća posredovan je pojačanim očekivanjima pojedinca da njegove potrebe za sigurnošću, stabilnošću, brigom i prihvaćanjem neće biti zadovoljene ; percipiranom nesposobnošću za samostalno i neovisno funkcioniranje i postizanje uspjeha, te prenaglašavanjem negativnih strana i posljedica nekog stresnog događaja, kao i samookrivljavanjem. Nalazi potvrđuju početnu pretpostavku prema kojoj se radni modeli privrženosti mogu ispitivati kao kognitivne sheme, te ukazuju na važnost strategija hiperaktivacije kod nesigurno privrženih pojedinaca u odnosu na psihološko funkcioniranje. U spoznajnome smislu, rezultati ističu važnost uloge kognitivnih faktora u psihopatologiji, a u praktičnom smislu mogu pridonijeti obogaćivanju psihoterapijskih pristupa spoznajama iz teorije privrženosti.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Psihologija