Naslov
Tranzitivnost u španjolskom i hrvatskom jeziku
(Transitivity in Spanish and Croatian)

Autori
Mikelenić, Bojana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Skup
Zadar Linguistic Forum 2017: Research Methods in Applied Linguistics

Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 09.06.2017. - 10.06.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
tranzitivnost ; španjolski jezik ; hrvatski jezik ; izravni objekt
(transitivity ; Spanish ; Croatian ; direct object)

Sažetak
Tradicionalni koncept tranzitivnosti koji se temelji na “prelasku” radnje sa subjekta na objekt, mnogi su lingvisti kritizirali kao neprecizan i nejasan te se tranzitivnost sve više objašnjava nekom vrstom povezanosti između sintaktičke i semantičke strukture (v. npr. García-Miguel, 1995 ; Cano Aguilar, 1981). Kako primjećuje Cano Aguilar (1981/1987: 46) osnovni je problem što se koncept tranzitivnosti često ne može svesti samo na jednu semantičku ulogu, pa je on u svojoj klasifikaciji prijelaznih glagola uzeo u obzir različita sintaktička i semantička obilježja kako glagola tako i subjekta i objekta. Slično tome, ali mnogo razrađenije, govore Hopper i Thompson (1980: 253) o tranzitivnosti podijeljenoj na svoje sastavne djelove i raspoređenoj na pojedine rečenične elemente, koji zajedno čine rečenicu u većem ili manjem stupnju tranzitivnom (tzv. transitivity hypothesis). S druge strane, Alarcos Llorach (1968) navodi kako većina glagola može biti i prijelazna i neprijelazna, pa treba govoriti o prijelaznom ili neprijelaznom predikatu, što će se odrediti isključivo prema njegovu značenju i potrebi za semantičkim razgraničenjem u konkretnoj situaciji. Tranzitivnost je važna i za temu glagolskih dopuna, često obrađivanu u španjolskome, gdje i dalje postoji niz neslaganja među lingvistima (v. npr. Alarcos Llorach, 1968 ; Cano Aguilar, 1981 ; Martínez García, 1986 ; Campos, 1999). Jedna je od takvih nedoumica i dvostruka tranzitivnost (v. npr. Cano Aguilar, 1981 ; Santiago Guervós, 2007 ; Candalija Reina, 2013), pri čemu se misli na glagolsku rekciju, kako izravnoga objekta tako i obvezatne prijedložne dopune (španj. complemento de régimen preposicional). Tako se, uz izravnu tranzitivnost, govori i o prijedložnoj ili neizravnoj tranzitivnosti. S druge strane, u hrvatskome se prijelaznim glagolom smatra onaj koji u rečenici otvara mjesto objektu u akuzativu (Katičić, 2002), pri čemu bogata fleksija koju hrvatski jezik čuva olakšava formalno razlikovanje glagolskih dopuna. Pitanje značenja ekvivalentno je onomu u španjolskome, pa će se u ovome radu kontrastivnom analizom glagola iz obaju jezika pokušati doći do njihove semantičke podjele. Ispitat će se tranzitivnost u španjolskome i hrvatskome te u kojoj se mjeri podjela glagola prema prijelaznosti podudara. Na temelju već spomenute semantičke perspektive kod ovoga pitanja, očekuje se visoka razina podudarnosti. Usporedit će se najčešći glagoli u španjolskome i njihovi prijevodi na hrvatski, kao i glagoli iz vlastitoga testnog paralelnog korpusa. Nakon što se popis sto najčešćih glagola iz španjolskoga referentnog korpusa podijeli prema prijelaznosti (pri čemu glagoli mogu biti prijelazni, neprijelazni ili oboje), ona će se prevesti na hrvatski i učiniti ista podjela. Postupak će se ponoviti i za testni korpus. Zatim će se na testnome korpusu nasumice odabrati po dvadeset primjera za svaki glagol te će se u obama jezicima utvrditi radi li se o prijelaznoj ili neprijelaznoj uporabi. Obratit će se pozornost i na vrstu glagolske dopune u španjolskome, koji je ovdje ciljni jezik, kako bi se pokušali ustvrditi kriteriji za njihovo raspoznavanje. Ovim se istraživanjem nastoji povećati malen broj radova koji uspoređuju španjolski i hrvatski uopće te postaviti temelje za daljnja kontrastivna istraživanja glagola i glagolskih dopuna.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA