Naslov
Doprinos iskustava iz primarnih obitelji obaju partnera kvaliteti intimne veze u mlađoj odrasloj dobi
(Effect of the both partners' experiences from families of origin on the quality of their intimate relationship in the young adulthood)

Autori
Batinić, Lana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet / Odsjek za psihologiju

Mjesto
Zagreb

Datum
29.10

Godina
2019

Stranica
142

Mentor
Kamenov, Željka

Ključne riječi
međugeneracijski prijenos ; samoefikasnost u vezi ; komunikacija u vezi ; dijadna metodologija ; učinci aktera i partnera
(intergenerational transmission ; relationship sef-efficacy ; partner communication ; dyadic analysis ; actor and partner effects)

Sažetak
Cilj ovoga istraživanja bio je, polazeći od postavki teorije socijalnoga učenja, ispitati učinak koji percepcija (dis)funkcionalnosti roditeljskog odnosa tijekom odrastanja ima na kvalitetu intimnih veza potomaka u mlađoj odrasloj dobi (20 – 40 godina). Budući da su roditelji prvi modeli iz čije međusobne interakcije djeca uče o tome kako partnerski odnos izgleda, brojna istraživanja pokazala su da potomci mnoge obrasce ponašanja koje su opažali kod svojih roditelja prenose i na svoje intimne veze u odrasloj dobi. Ipak, točan mehanizam preko kojega se taj međugeneracijski prijenos obrazaca partnerskih odnosa odvija još nije utvrđen. Ti odnosi postaju još složeniji kada uzmemo u obzir da svaku intimnu vezu čini interakcija dvoje ljudi koji u nju ulaze s različitim iskustvima, karakteristikama i vještinama te međusobno neprestano utječu jedno na drugo. Stoga smo, koristeći dijadnu metodologiju, odlučili provjeriti ulogu samoefikasnosti u vezi i komunikacije kao potencijalnih posredujućih varijabli u međugeneracijskom prijenosu partnerskih obrazaca. Na uzorku od 309 parova mlađe odrasle dobi od kojih je većina bila u braku, a tek manji broj njih je kohabitirao, provjerili smo dva odvojena proširena modela međusobne zavisnosti aktera i partnera (APIMeM). Dobiveni rezultati upućuju na zaključak da ne postoji izravan učinak percepcije roditeljskoga odnosa na kvalitetu intimne veze u mlađoj odrasloj dobi, niti kod žena, ni kod muškaraca. Medijatorska uloga samoefikasnosti u vezi i komunikacije potvrđena je samo kod muškaraca. Odnosno, percepcija muškaraca da je odnos između njihovih roditelja više disfunkcionalan, smanjuje njihovu samoučinkovitost i vještine komunikacije u vezi, što onda pak ima učinak na njihovu nižu procjenu kvalitete trenutne veze. Kod žena se uloga medijatora nije pokazala značajnom niti u jednom od modela. U oba modela pokazalo se da kod muškaraca postoji dijadni obrazac ˝samo akter˝, odnosno rezultati partnerice nemaju učinak na njihove ishode. S druge strane, kod žena je nađen značajan učinak partnera u oba modela, na način da partnerova percepcija veće disfunkcionalnosti primarne obitelji smanjuje njegovu samoučinkovitost i komunikaciju u vezi, što onda djeluje i na smanjenje ženinog doživljaja kvalitete veze. Dobiveni nalazi, osim znanstvenog aspekta, u smislu teorijskog i metodološkog doprinosa ovom području, imaju i važne praktične implikacije te su razmatrani u kontekstu unapređenja kvalitete partnerskih odnosa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA