Naslov
Prognostički čimbenici uspjeha različitih barijatrijskih zahvata
(Prognostic factors of various bariatric procedures)

Autori
Gorana Mirošević

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Stomatološki fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
11.11

Godina
2015

Stranica
153

Mentor
Ljubičić, Neven

Ključne riječi
debljina ; intragastrični balon ; barijatrijska kirurgija ; leptin ; grelin ; hormon rasta ; inzulinska rezistencija ; prognostički čimbenici
(obesity ; intragastric balloon ; bariatric surgery ; leptin ; ghrelin ; growth hormone ; insulin resistance ; prognostic factors)

Sažetak
Debljina je kronična endokrino-metabolička bolest karakterizirana prekomjernim nakupljanjem masti u organizmu i povećanjem tjelesne težine. To je bolest koja se treba liječiti jer ako se ne liječi napreduje i sa sobom nosi rizik nastanka različitih kliničkih komplikacija. U slučajevima ekstremne debljine u obzir dolazi liječenje intragastričnim balonom ili barijatrijskim kirurškim zahvatom. Liječenje intragastričnim balonom (BIB) provodi se u periodu od šest mjeseci. Barijatrijsko kirurško liječenje debljine je metoda za dugotrajnu kontrolu tjelesne mase kod ekstremno debelih ljudi. Cilj ovog istraživanja bilo je analizirati promjene u koncentracijama grelina, leptina, inzulina i hormona rasta, HOMA- IR i HOMA β nakon pojedinog barijatrijskog zahvata, te utvrditi povezanost koncentracije grelina, leptina i hormona rasta nakon pojedinog barijatrijskog zahvata s gubitkom tjelesne mase 12 mjeseci nakon zahvata, te pokušati pronaći prognostičke čimbenike uspjeha pojedine barijatrijske metode. U istraživanje je uključeno 102 ispitanika, od kojih je sedam odustalo iz osobnih razloga. Dob ispitanika kretala se od 18- 60 godina, ITM > 35 kg/m2. Ispitivanje je trajalo 12 mjeseci i bilo je prospektivnog tipa. Kod 21 ispitanika laparoskopski je postavljen LAGB, kod 15 bolesnika učinjena je LSG, a kod 15 RYGB. Kod 44 ispitanika gastroskopski je postavljen BIB. Istraživanjem smo zaključili da su ispitanici u LSG skupini imali značajno veći ITM u odnosu na preostale skupine, a ITM se značajno smanjio u svim skupinama. Inzulin i HOMA-IR su se značajno smanjili, a HOMAβ značajno porastao LSG skupini. Iz navedenog se indirektno može zaključiti da je LSG metoda liječenja, kojom se postiže najpovoljniji učinak na funkciju beta-stanice i metabolizam glukoze. Značajan porast HR zabilježen je u svim skupinama, najveći u RYGB skupini. U ispitanika u BIB skupini, HOMAβ u prvom mjesecu negativno korelirala s EWL u šestom mjesecu, a HOMAβ u trećem negativno korelirala s uspjehom nakon 12 mjeseci. HOMAβ jest prognostički čimbenik uspjeha liječenja BIB-om uz osjetljivost 75, 8% i specifičnost 100, 0%. HR je pozitivno korelirao s EWL, a leptin negativno u BIB skupini. Porast HR ovisi o padu inzulinske rezistencije, a pad leptina o gubitku na tjelesnoj masi. NaĎena je snažna pozitivna korelacija grelina prije početka liječenja i EWL nakon 6 mjeseci i 12 mjeseci liječenja. Istraživanjem smo dokazali da su bazalne vrijednosti grelina neovisni prognostički čimbenik ishoda u ispitanika liječenih LSG metodom uz osjetljivost 81, 8% i specifičnost 100, 0%. Pacijenti s koncentracijom grelina većom od 664 pg/ml trebali bi se liječiti LSG metodom, pošto će većina tih pacijenata postići uspjeh. Nismo našli značajne povezanosti metaboličkih hormona i uspjeha liječenja u RYGB skupini.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA