ࡱ> "$ !bjbjqq >ee,88{{{{{84<3%%%YYY1111111$,57~1{YYYYY1{{%%42,,,YR{%{%1,Y1,,,%W'5]',1 30<3,L8+vL8,L8{,YY,YYYYY11!,YYY<3YYYYL8YYYYYYYYY8 A:RAZVOJ POLITI KIH USTANOVA Borislav Grgin U kasnom srednjem vijeku razvoj politi kih ustanova na hrvatskom povijesnom prostoru nastavljao se na razli itim osnovama, postavljenima ve u ranijem razdoblju. Srednjovjekovna Hrvatska i Slavonija te preostali dijelovi savsko-dravskog meurje ja, podru ja u sklopu zemalja krune svetog Stjepana, slijedili su obrasce karakteristi ne za Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo. Dalmatinska i istarska komunalna druatva uvala su svoje specifi nosti, ali su u ovom razdoblju bila pod sve ja im uplivom mleta kih politi kih, upravnih i organizacijskih oblika koji su bivali sve viae ograni avajui za njihov razvoj. Sredozemnu komunalnu baatinu naslijedio je i Dubrovnik, ali se njegov razvoj postupno profilirao nakon 1358. u pravcu potpune izgradnje zasebnih komunalnih institucija. Politi ke ustanove Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva mogu se analizirati na nekoliko razina. Po evai od onih u ~upanijama, preko posebnih i eventualno zajedni kih ustanova kraljevstava Slavonije i Hrvatske, sve do ustanova sredianje kraljevske vlasti, vezanih uz dvor i dvorski krug. Hrvatska je historiografija, poglavito starija, posveivala dosta pozornosti razvoju politi kih ustanova na prostoru srednjovjekovne Slavonije i Hrvatske, ali su se pri analizama gotovo redovito izostavljale ustanove sredianje vlasti. Time je naj eae izostajala potpunija i primjerenija kontekstualizacija razvoja lokalnih politi kih ustanova. Stoga e se ovdje krenuti upravo s toga mjesta, u pokuaaju da se prati razvoj i promjene sredianjih politi kih institucija Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva u promatranom razdoblju i njihov utjecaj na promjene u hrvatskim povijesnim zemljama. Valja po eti od osobe i funkcije samoga kralja. Vladar je nu~no morao posjedovati dinasti ki legitimitet te u skladu s njime legitimno pravo na prijestolje. I, naravno, morao je biti muakarac, osim u iznimnim slu ajevima. Koliko god sve ovo na prvi pogled djelovalo samorazumljivo, takve uvjete nije uvijek bilo mogue ili lako ostvariti. Vladavina kraljica Elizabete i Marije, nakon 1382., zorno je pokazala koliko je osjetljiva i problemati na postajala pozicija dvora i vladara u takvim okolnostima. S jedne strane, pojavili su se temeljem dinasti kog legitimiteta napuljski protukandidati, a njihovi protivnici su kao odgovor potra~ili i u }igmundu Luksemburakom pronaali adekvatnog ~enika za mladu kraljicu, ako ve ne s nasljednim legitimitetom onda neprijeporno s dinasti kim presti~em kue koja je davala careve. Sve nevolje i sukobi koji su iz ovih previranja proistekli od 1382. do 1409. jasno govore koliko su kasnosrednjovjekovno Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo i njegove glavne politi ke institucije, makar je ono postalo centraliziranije i ureenije tijekom 14. stoljea, i dalje bili vrlo osjetljivi na strukturne poremeaje. Trebalo je mnogo vremena dok se novi vladar do kraja u vrstio na prijestolju, ime su se privremeno vratili politi ka stabilnost i ustaljeni red u kraljevstvu. Tijekom tri desetljea neupitne vladavine u prvoj polovici 15. stoljea kralj }igmund proveo je brojne upravne i politi ke reforme u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu, iako je znatan dio toga razdoblja boravio izvan kraljevstva i bio zabavljen svojim poslovima i statusom u Njema kom Carstvu. Struktura sredianje vlasti, unato  promjenama, ostala je u biti ista kao i ranije  radilo se o neformalnom vijeu vodeih velikaaa i prelata kraljevstva. No kralj ga je vremenom po eo airiti, kooptirajui u njega kao "posebne savjetnike" vojne i financijske stru njake, zatim akolovane pravnike, a ak i neke sitnije plemie i graane. Doalo je i do veeg stupnja profesionalizacije na sredianjim kraljevskim sudovima. Tako su, primjerice, prisjednici iz redova graanstva popunili redove suda kraljevskog rizni ara (magister tavarnicorum), s nadle~noau nad sedam najva~nijih gradova u kraljevstvu. Takoer, unato  tomu ato su baruni zadr~ali vodee du~nosti, akolovani pravnici bivali su sve brojniji i u sudovima "osobne" i "posebne kraljeve prisutnosti" koji su izricali pravdu u kraljevo ime, poglavito protiv nasilnih plemia i uzurpatora zemljianih posjeda. Privremeno zarobljeniatvo u koje je pao kralj }igmund tijekom prijestolnih borbi 1401. za posljedicu je imalo i po etak razvoja jedne va~ne politi ke koncepcije domaega plemstva. Ona je u ovo vrijeme imala tek periferan zna aj, ali je postupno u kasnijem razdoblju stjecala sve veu va~nost u kraljevstvu. Umjesto kralja, velikaako vijee kraljevih protivnika upravljalo je kratkotrajno zemljom u ime "svete krune kraljevstva", a ne viae "svete kraljeve krune" (corona regni umjesto corona regis). Rije  je o vidljivom iskazu aspiracija pobunjenoga plemstva za vrhovnim suverenitetom. }igmundova je vladavina za kraljevstvo imala politi ke posljedice i na meunarodnom planu. Ugarska i Hrvatska postale su u pravom smislu rije i dio tadaanje europske politike, putem istaknutih pojedinaca s dvora i iz velikaakih krugova koji su ravnopravno sudjelovali u odlu ivanju o velikim europskim politi kim pitanjima. Dio njih je, primjerice, sudjelovao na zasjedanjima crkvenoga koncila u Konstanci (1414-1418), dok je drugi dio njih stjecao vojni ka iskustva u Italiji. Za kratke vladavine }igmundova nasljednika Alberta Habsburakog (1437-1439) glavni je politi ki novum u dr~avnom srediatu ozna ilo zasjedanje stale~a, 1439. godine. Ono je stajalo na po etku procesa budueg politi kog uspona ni~eg, ~upanijskog plemstva. Tada je takoer doalo do promjene brojnih odredaba krunidbenog sporazuma s kraljem, zbog njegove este izo nosti iz kraljevstva, a s druge strane sve veih troakova obrane od Osmanlija koji su padali na teret ~upanija i opeg nezadovoljstva plemstva ponaaanjem kraljevskog vijea. Naravno, te su razne promjene ponajviae iale u korist plemstva po ~upanijama. Odredbe prema kojima se do tada zahtijevala suglasnost kraljevskog vijea ili su ukinute, ili su ih zamijenile one prema kojima se suglasnost tra~ila od plemstva, odnosno od stale~a. No kraljeva rana i iznenadna smrt sprije ila je njihovu neposrednu primjenu. Krunidbu novog kralja Vladislava I. Varnen ika (1440-1444) ote~ala je injenica da je krunu svetog Stjepana zajedno s malodobnim sinom Ladislavom V. Posmr etom odnijela Albertova udovica Elizabeta. Taj prakti an problem rodio je novu politi ku ideju, nastavak i razradu ranijih inovativnih koncepcija. Naime, okupljeno plemstvo na krunidbi ustvrdilo je da upravo njima, koji predstavljaju itavo kraljevstvo, pripada pravo krunidbe. Nakon pogibije kralja Vladislava u bitki kod Varne (1444.), kraljevstvom je do 1453. kao regent upravljao Janko Hunjadi. Nova politi ka situacija rezultirala je, izmeu ostalog, i redovitim sazivanjem staleakih skupatina plemstva svake godine. Postalo je uobi ajeno da se plemii koji su imali deset i viae podlo~nika okupe jednom godianje u velikom broju i pod naoru~anjem na Rakoakom polju kraj Peate. Tijekom 1440-ih godina pozivali su pri donoaenju va~nih odluka i predstavnike gradova na ta zasjedanja, meutim kako glas potonjih na skupatinama nije mnogo zna io oni su nakon odreenog vremena prestali slati svoje izaslanike. Tih se godina sve sna~nije po ela afirmirati zamisao da plemstvo kolektivno tvori "tijelo svete krune ugarske". Oni su, u stvari, bili jedan i jedini stale~ te su time tvorili i ugarski "politi ki narod", bez obzira na ina e vrlo razli ito bogatstvo i druatveni status pojedinaca meu njima, od plemia jednoselaca do najbogatijih i najmonijih velikaaa. Stale~ima su pripadali i prelati, dok su ni~i kler i gradovi ostali izvan toga kruga. Narasla je u ovom razdoblju i politi ka uloga ~upanija. Ona se iskazivala u veoj mogunosti kontroliranja nasilnosti monih velikaaa, ruaenja ilegalno podignutih utvrda i sli no. Regentu Janku Hunjadiju je, pak, od presudne va~nosti bila potpora plemstva po ~upanijama, meu kojima je bilo mnogo njegovih slu~benika, sve dok nije uspio u zna ajnijoj mjeri osigurati podraku velikaaa. Kada je Ladislav V. Posmr e 1453. kona no preuzeo prijestolje, zapo eo je postupan proces ja anja sredianje vlasti koji je puni zamah dobio za vladavine njegova nasljednika. Iako je plemstvu potvrdio povlastice, kralj nije viae davao klju nu va~nost stale~ima. Nakon dugo vremena doalo je i do obnove sredianjih kraljevskih sudova i kancelarija. Nakon Ladislavove smrti, izbor Matijaaa Korvina 1458. za kralja, iako je bio prije svega odluka velikaaa i prelata uz potporu papinstva, protekao je i uz zna ajno sudjelovanje ostalog plemstva koje je na Rakoakom polju takoer potvrdilo Hunjadijeva sina za svog "narodnog" vladara. Unutarnjopoliti ke promjene koje je kralj Matijaa proveo u naredna tri desetljea iale su u nekoliko pravaca. Tako je, primjerice, do kraja vladavine kralj zamijenio gotovo polovicu lanova kraljevskog vijea novim ljudima, iz redova svojih osobnih favorita. Matijaa je stvorio i novo, u~e kraljevsko vijee, u kojem je sam sa svojim tajnicima vodio glavnu rije . Uvedeni su novi kraljevski pe ati za va~ne odluke, ato takoer ukazuje na te~nju ja anja kraljevskih, a ograni avanja nadle~nosti baruna kraljevstva. Iako je zamjena starih baruna novim ljudima u sredianjim tijelima vlasti bila ubrzana nakon 1471.-1472. i neuspjele urote dijela ugarskih i hrvatskih velikaaa i prelata protiv kralja, sve do njegove smrti stara aristokracija ipak nije nikada izgubila prevlast u gospodarstvu i druatvu. Dapa e, pomnija analiza sastava kraljevskih vijenika ukazuje da su se dulje i uspjeanije odr~ali samo oni meu novim ljudima koji su se, bilo ~enidbenim vezama ili stjecanjem zemljoposjeda, vremenom priklju ili sloju veleposjedni ke aristokracije, a posljedi no i njenim politi kim i druatvenim interesima. Kralj Matijaa nesumnjivo je bio zaslu~an za modernizaciju dr~avnog i vojnog ustrojstva Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva. Mnoge od njegovih politi kih i upravnih mjera mogu se podvesti pod zajedni ki nazivnik centralizacije. On je uspio kasnosrednjovjekovni dualizam kralja i stale~a okrenuti u svoju korist. Tijekom drugog desetljea vladavine uveo je promjene u radu kraljevske kancelarije. Ona je prakti ki postala ured neovisan o kraljevskom vijeu, a njeni elnici bili su osobno odgovorni kralju. Zna ajno je nakon 1471. porasla i uloga kraljevske kancelarije u vanjskoj politici. lanovi kancelarije odlazili su u poslanstva u inozemstvo, izraivali su i potvrivali meunarodne ugovore, primali strane poslanike, a vrhovni kancelar i njegov pomonik bili su ujedno glavni kraljevi vanjskopoliti ki savjetnici. U staleakim zasjedanjima za Matijaaeve vladavine zapa~a se neato vea uloga gradova i ni~ega plemstva negoli ranije, zbog njihove sve vee gospodarske va~nosti. No njihovi predstavnici nisu joa tra~ili nikakvu neovisnu politi ku ulogu. U vraenjem staleakog sustava rastao je i politi ki utjecaj broj ano zna ajnog sloja ni~eg plemstva. No upravo u Matijaaevo vrijeme se, izgleda nakon 1474., oblikovao i stale~ nasljednih velikaaa (barones naturales). Kao rezultat o ito duljeg procesa, od 1463. do 1487. je i viae od 20 velikaakih obitelji dobilo titule nasljednih velikaaa (meu njima, primjerice, Zapolje, Vitovci i Gerebi). Izbor kralja Vladislava II. Jagelovia za kralja (okrunjen je u rujnu 1490.) ozna io je pobjedu velikaakih nastojanja za ograni avanjem moi sredianjih vlasti i poniatavanjem centralizatorskih mjera kralja Matijaaa. No to, ipak, nije zna ilo da su sve promjene u upravi i dr~avnim financijama a limine odba ene. One su sada trebale poslu~iti u druge svrhe negoli ranije  za ja anje moi i polo~aja baruna i prelata u kraljevskom vijeu na atetu krune. Od mjera koje je kralj proglasio pod pritiskom velikaaa posebno je teake posljedice imalo privremeno ukidanje izvanrednih poreza, ime je odmah bitno oslabljena obrana ju~nih granica kraljevstva od Osmanlija. Promjene u obrani ju~nih granica, u kojoj su sve veu va~nost i ulogu postupno stjecali velikaaki banderiji, imale su i politi ke posljedice. Velikaai s banderijima sve su se viae stvarno i pravno odvajali od ostatka plemstva, ato je bilo u suprotnosti s na elima ugarskog obi ajnog prava. Kako bi primirio srednje i sitno plemstvo, kralj Vladislav je dopustio da aesnaestorica njihovih predstavnika sudjeluju u radu sredianjeg kraljevskog suda, a od 1500. isti su stekli pristup i u kraljevsko vijee. Sve vea politizacija koja je zahvatila sitno plemstvo u kraljevstvu vodila je i do njihova svrstavanja po ~upanijama uz pojedine barunske grupe, a na staleakim zasjedanjima po eli su se pojavljivati naoru~ani. U tomu su svoju priliku vidjeli oni velikaai koji se nisu uspjeli izdii u rang baruna s vlastitim banderijima. Uobi ajeno je postalo da su takvi po pojedinim ~upanijama po eli figurirati kao svojevrsni glasnogovornici lokalnog stanovniatva i okupljati ~upanijsko plemstvo oko sebe. Na prelasku 15. u 16. stoljee u estale su i promjene strana i savezniatava u slo~enim odnosima izmeu kralja, velikaaa i ~upanijskoga plemstva, ato je ostalo karakteristikom kraljevstva sve do njegove propasti nakon Moha ke bitke, 1526. godine. Anarhija u koju je time kraljevstvo postupno zapadalo jasno se uo ava iz injenice sve eaeg paralelnog sazivanja staleakih skupatina i od strane kralja i od strane plemstva, kao i estih promjena pa ponovnog postavljanja vodeih kraljevskih slu~benika na du~nost. Razvoj politi kih ustanova na podru ju kasnosrednjovjekovne Dalmacije, Slavonije i Hrvatske, hrvatskih zemalja stvarno ili nominalno pod vlaau krune svetog Stjepana, nastavljao se na ranije razdoblje, uz odreene promjene koje su nastupile prete~ito u drugoj polovici 15. i prvoj etvrtini 16. stoljea. Teritorijalno-politi ka dezintegracija Hrvatskoga Kraljevstva koja je zapo ela joa 1409., prodajom dijelova Dalmacije Mle anima, nastavila se i produbila tijekom prve polovice 15. stoljea. Nakon pada srednjovjekovnog Bosanskog Kraljevstva pod Osmanlije (1463.) oni su se postupno profilirali kao nov, ali joa va~niji i po posljedicama te~i i dugotrajniji dezintegrirajui imbenik za hrvatske zemlje, iako su tek tijekom posljednjeg desetljea i pol prije Moha a zapo eli zna ajnija teritorijalna osvajanja hrvatskih zemalja. Sve vei teritorijalni gubici, ve od ranije i ~ivotna nesigurnost te gospodarsko propadanje kao posljedice osmanskih plja ki i pustoaenja, a dijelom i mleta kih osvajanja, doprinosili su sve izra~enijoj periferizaciji hrvatskih zemalja, posebice Hrvatske ju~no od Gvozda, unutar Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva. S obzirom na sve ovo, ne udi da su ugarski i hrvatski kraljevi u razdoblju od Ludovikove smrti do Moha ke bitke (1382.-1526.) vrlo rijetko osobno boravili na podru ju hrvatskih zemalja. No za to su postojali i drugi politi ki razlozi. Kraljevi iz dinastija Luksemburgovaca, Jagelovia i Habsburgovaca vladali su i drugim zemljama u bli~em ili daljem susjedstvu. Na tim podru jima su dobrim dijelom i boravili te u njih ulagali zna ajne resurse, energiju i vrijeme, nerijetko i znatno viae negoli u zemlje krune svetog Stjepana. Dobrim dijelom svoje vladavine i "domai" kralj Matijaa Korvin okrenuo se ja anju svoje vlasti u susjednim srednjoeuropskim zemljama. Kralj }igmund je, primjerice, u razdoblju od 1412. do 1434. svega godinu dana uope boravio u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu, a u njegovoj je odsutnosti kao upravitelj i vrhovni zamjenik fingirao primas Ugarske, ostrogonski nadbiskup. Od 1444. do 1457., pak, kralj Ladislav V. bio je maloljetan. U njegovo ime upravljao je poglavito gubernator Janko Hunjadi, dok je u Hrvatskom Kraljevstvu bio postavljen vicegubernator. Naravno, razdoblja interregnum-a, odsutnosti ili maloljetnosti vladara uvijek su iala u korist centrifugalnih tendencija u druatvu i politici. Sve dok kraljevstvu nije zaprijetila vea vanjska opasnost takvo se stanje donekle moglo tolerirati. No kada se nad zemlje krune svetog Stjepana nadvila osmanska opasnost, isto je moglo postati vrlo opasno i rezultirati teakim posljedicama. Tijekom kasnoga srednjeg vijeka jedina osoba koja je, slijedei tradiciju iz vremena Arpadovia i An~uvinaca, obnaaala du~nost slavonskog hercega bio je Ivania Korvin (1490-1493), izvanbra ni sin kralja Matijaaa Korvina. No dok su ranije tu du~nost redovito dobivala vladareva braa ili legitimni sinovi, kako bi se de facto pripremali za budue obnaaanje kraljevske vlasti, to kod hercega Ivaniaa nije bio slu aj. Njemu se, kao izvanbra nom kraljevu sinu, herceakom titulom u stvari kompenziralo to ato je izgubio borbu za krunu od Vladislava II. Jagelovia. Nasuprot ranijem vremenu, herceaka titula i vlast tada viae nisu nosili onakav presti~ i stvarnu mo kao ranije, a i Ivania je bio na du~nosti prekratko da bi to ostavilo zna ajnije posljedice na politi ki razvoj Slavonije. Za razliku od funkcije hercega, tijekom kasnoga srednjega vijeka u Dalmaciji, Slavoniji i Hrvatskoj postupno su se sve viae afirmirale banska du~nost i titula. Viae je moguih uzroka tomu. S jedne strane, banovi su postupno sve viae preuzimali ulogu i ovlasti ranijih hercega. Vjerojatno je i visok druatveni status pojedinih obnaaatelja banske du~nosti tijekom kasnog srednjeg vijeka takoer igrao odreenu ulogu u ja anju banske pozicije, jer se u viae navrata tijekom promatranog razdoblja radilo o pripadnicima najuglednijih i najmonijih slavonskih i hrvatskih velikaakih kua (primjerice Frankapanima, Talovcima ili Kurjakoviima). Ali ipak su, izgleda, vojno-obrambeni i organizacijski razlozi bili od presudne va~nosti. Ve je u prvoj polovici 15. stoljea (1436-1444) po prvi puta u osobi Matka Talovca bila objedinjena banska ast Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. No radilo se tek o izuzetku od na elne odvojenosti tih funkcija tijekom razdoblja do 1463. godine. No nakon pada srednjovjekovne Bosne pod osmansku vlast te iste godine, razli ite banske du~nosti u svim ili u dijelu hrvatskih zemalja bivale su do 1476. relativno esto na dulje ili krae vrijeme objedinjavane u rukama jedne osobe. Imenovanjem Andrije Bnffyja Lendavskog za bana Dalmacije, Hrvatske i itave Slavonije (regnorum Dalmacie, Croacie et tocius Sclavonie banus), u kolovozu 1476., otvoreno je polustoljetno razdoblje, do Moha ke bitke, prakse imenovanja zajedni kih banova za sva tri kasnosrednjovjekovna hrvatska regna. U hrvatskoj historiografiji esto se isticalo kako je to bio va~an element u ja anju svijesti o posebnosti hrvatskih zemalja, kao i o njihovoj meusobnoj povezanosti u airem sklopu zemalja krune svetog Stjepana. Integracija na razini osobe obnaaatelja najviae politi ke, upravne, suda ke i vojne asti svakako je imala odreenog utjecaja u tom pravcu. No domete i dalekose~nost te injenice ne bi, ipak, valjalo precijeniti. Radilo se prije svega o provoenju obrambene i administrativne politike sredianje vlasti. Objedinjavanju se pristupilo iz prakti nih razloga  zbog uatede resursa, bolje koordinacije ratnih napora na jugoisto noj bojianici, jedinstvenog zapovjedniatva i sli no. injenica da se provedeno objedinjavanje poklapalo s onim ato mi iz danaanje perspektive mo~emo percipirati kao "okupljanje hrvatstva" ne zna i da je to bila namjera sredianje vlasti, niti uzrok objedinjavanja, ve njegova posljedica i to ograni enog dometa. Imena banova tijekom spomenutih pola stoljea jasno govore da etni ki kriteriji nisu igrali pri njihovu postavljanju nikakvu ulogu. Meu banovima bilo je i Maara i Hrvata, podrijetlom iz raznih krajeva kraljevstva (Maari su bili brojniji!). No temeljni kriterij bio je banova pripadnost domaem "politi kom narodu", odnosno slavonskom ili hrvatskom plemstvu, a to je prije svega zna ilo istaknuti zemljoposjedni ki status u jednom od hrvatskih regna. Bitno viae od povezivanja banskih funkcija na ja anje integracijskih procesa u hrvatskim zemljama, uz kulturni utjecaj latinisti ke i hrvatske knji~evnosti renesansnih dalmatinskih gradova i Dubrovnika (ato je velika zasebna tema), utjecala je ~ivotna svakodnevica hrvatskih zemalja i upuenost iz nu~de na zajedni ku protuosmansku borbu i meusobni oslonac, prema 1526. sve viae radi pukog pre~ivljavanja na starim ognjiatima. Starija hrvatska historiografija, primjerice Vjekoslav Klai, isticala je kako je s motriata domae druatvene elite u hrvatskim zemljama joa va~nija bila funkcija banovca (podbana, vicebana, vicebanus) te su plemii, navodno, pazili da se na tu ast redovito biraju "domai ljudi". Veinom su u promatranom razdoblju za Slavoniju imenovana po dvojica banovaca, a za Dalmaciju i Hrvatsku po jedan. No Klai je odmah zatim naveo kako su banovce imenovali sami banovi. Time se u stvari, iako to nije bila Klaieva namjera, ukazuje da se i funkciju banovca treba prije svega promatrati u kontekstu upravnog aparata Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva u cjelini. Prosvjede slavonskoga plemstva 1495. protiv imenovanja Ivana ulaja (de Gywla) za slavonskoga banovca, od strane Ivaniaa Korvina, Klai je naveo kao argument da su Slavonci jako pazili na imenovanje domaih ljudi. No iz teksta dokumenta vidi se da su prosvjedovali poglavito protiv imenovanja osobe koja u Slavoniji nije imala posjede i imanja. Dakle, argumentacija slavonskog plemstva iala je u pravcu osiguranja obrane zajedni kih materijalnih, posjedovnih i staleakih interesa slavonskoga plemstva, bez obzira na njihov etnicitet ili regiju podrijetla. Lista slavonskih banovaca iz posljednjih pola stoljea prije Moha a to potvruje. Velik dio slavonskih banovaca, kao i banova, bili su Maari, a dio njih bio je roenjem i podrijetlom iz krajeva izvan Slavonije. No to nije bilo presudno. Znatno je va~nije bilo da su naslijedili ili prije stupanja na du~nost banovca stekli zemljoposjede u Slavoniji. I kralj Vladislav II. je krajem 1496. slavonskom plemstvu potvrdio ovakav na in postavljanja banovaca, a 1503. isto je na elo proairio na pod~upane i plemike suce po ~upanijama koji su obvezatno morali biti posjednici na njenom podru ju. Potpuno je isto na elo biranja i postavljanja banovaca vrijedilo i u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Zbog znatno vee etni ke kompaktnosti toga prostora meu hrvatskim banovcima su u velikoj veini bili Hrvati, ali ni to nije bilo bez iznimaka. U kasnom srednjem vijeku sve vee zna enje meu politi kim ustanovama u hrvatskim zemljama pod vlaau krune svetog Stjepana stjecao je sabor plemstva (congregatio generalis, diaeta, diaeta generalis, conventus generalis). Postojala su dva sabora, zaseban za Slavoniju i zaseban za Dalmaciju i Hrvatsku. Slavonski je sabor prete~ito zasjedao u Kri~evcima ili Zagrebu, a dalmatinski i hrvatski prete~ito u Kninu ili Bihau. Banovi su sazivali sabor na zasjedanja i na njemu su u ime kralja rjeaavali sudske parnice. U nadle~nosti sabora bila je obrambena politika koja je prema kraju ovog razdoblja postajala sve zna ajniji i eai predmet rasprava i odlu ivanja, razmjerno rastu opasnosti od Osmanlija. Osim obrambenih pitanja, u nadle~nosti sabora nalazila su se i pitanja raspisivanja redovitih i izvanrednih poreza, zatim izbor protonotara kraljevstva te pitanja vezana uz crkvenu desetinu, kao i biranje vojnih zapovjednika. U na elu, kralj je trebao predsjedati zasjedanjima sabora, ali se to rijetko dogaalo, osim primjerice dvaput u slu aju Matijaaa Korvina (sabori 1466. u Kri~evcima i 1481. u Zagrebu) i jednom Vladislava II. Jagelovia (1495. u Virovitici). Uobi ajeno je bilo da su kraljevi u svoje ime na saborska zasjedanja slali jednoga ili dvojicu poslanika (oratores). Kada kraljevi nisu bili osobno nazo ni zasjedanjima sabora, ato je bilo naj eae, njima je predsjedao ban. Stale~i Slavonije, Dalmacije i Hrvatske rijetko su zasjedali zajedno, osim u slu ajevima neposredne ratne ugroze. Zahvaljujui boljoj o uvanosti izvorne grae, o djelovanju slavonskih sabora tijekom kasnog srednjeg vijeka zna se neato viae negoli o hrvatskim saborima. Od zasjedanja slavonskoga sabora u politi kom i upravnom smislu valja izdvojiti zasjedanja iz 1439. pod banom Matkom Talovcem, kada je stale~ima dopuateno birati protonotara ili uvara banskih pe ata, te kri~eva ki sabor iz 1522. koji je za Slavoniju potvrdio godinu ranije propisane izvanredne poreze za Ugarsku. Od hrvatskih sabora ostalo je vrlo malo o uvane grae, primjerice apeli za pomo Hrvatskoj nakon Krbavske bitke s bihakog sabora iz 1494., ili pismo nadvojvodi Ferdinandu takoer iz Bihaa, 1526. godine.  < %%%+,,,,Z1d18V8IIP"P\PpP]]Tafazppppp qxxxҼҨҨҨҘ҈xxҨҨhhhXhCJOJQJaJnHtHh!<CJOJQJaJnHtHhCJOJQJaJnHtHh2uCJOJQJaJnHtHhkCJOJQJaJnHtH'h2uh,t6CJOJQJaJnHtH*h2uh,t6CJOJQJ]aJnHtH$h2uh,tCJOJQJaJnHtHhkCJOJQJaJh2uh,tCJOJQJaJ"6TXb"FL(0l72FS _|fp$d`a$gdD$d`a$gdk$d`a$gd8$d`a$gdO`i$d`a$gdMH$ d^ `a$gdMH$Kd^K`a$gdMHpxh @.r <&2x7^E$d`a$gd=L$d`a$gdK$d`a$gdJ$d`a$gd u$d`a$gdC$d`a$gdDxyJPΊ  <T~(PBL0n|˜`ʙҙBʚBɶݶݶݦݦݦݶݦ݀݀ppݶppݶh]D2CJOJQJaJnHtH$h2uhx?CJOJQJaJnHtH$h2uh!<CJOJQJaJnHtHh!<CJOJQJaJnHtH$h2uh- CJOJQJaJnHtH'h2uh,t6CJOJQJaJnHtH$h2uh,tCJOJQJaJnHtHhCJOJQJaJnHtH)B0:ܡТҢԢ (*FȦ̦<Jݶݶݶݣ|iiVCV|$h2uh)SCJOJQJaJnHtH$h2uh\ CJOJQJaJnHtH$h2uhXhCJOJQJaJnHtH$h2uhx?CJOJQJaJnHtH'h2uhd6CJOJQJaJnHtH$h2uhdCJOJQJaJnHtH$h2uh- CJOJQJaJnHtH'h2uh,t6CJOJQJaJnHtH$h2uh,tCJOJQJaJnHtHh\pCJOJQJaJnHtHJب:Jz|*0x.hس(26>P^`ڦږڃp`p`ʃpʖh\pCJOJQJaJnHtH$h2uh=eCJOJQJaJnHtH$h2uhx?CJOJQJaJnHtHh7fCJOJQJaJnHtHhCJOJQJaJnHtH'h2uh0 6CJOJQJaJnHtHhy*CJOJQJaJnHtH$h2uh)SCJOJQJaJnHtH$h2uh0 CJOJQJaJnHtH%`j,>vҶ8Jbj·ԷʺrrbRbrBr2hDGaCJOJQJaJnHtHhsCJOJQJaJnHtHhJCJOJQJaJnHtHh@WCCJOJQJaJnHtHhCJOJQJaJnHtH$hKhKCJOJQJaJnHtH'hKhK6CJOJQJaJnHtH!hK6CJOJQJaJnHtHhKCJOJQJaJnHtH$h2uh uCJOJQJaJnHtH$h2uhx?CJOJQJaJnHtHh7fCJOJQJaJnHtHĸȻR|2hL`o_O?/?hdCJOJQJaJnHtHh;CJOJQJaJnHtHh*CJOJQJaJnHtHh,ECJOJQJaJnHtHh;?CJOJQJaJnHtHh]+CJOJQJaJnHtHh]CJOJQJaJnHtH!hM~U6CJOJQJaJnHtHhJCJOJQJaJnHtHhM~UCJOJQJaJnHtHh=CJOJQJaJnHtHhDGaCJOJQJaJnHtHh;CJOJQJaJnHtH>|8t4<f6X&(,Hξ}}mm]]]]mm]m]mmh]j2CJOJQJaJnHtHhT<CJOJQJaJnHtH!hs86CJOJQJaJnHtHhs8CJOJQJaJnHtHh]+CJOJQJaJnHtHhCJOJQJaJnHtHhJCJOJQJaJnHtHUh;?CJOJQJaJnHtHh;CJOJQJaJnHtHhdCJOJQJaJnHtH#U starijoj historiografiji, kako hrvatskoj tako i maarskoj, puno se raspravljalo i polemiziralo o naravi dr~avnopravnih veza i odnosa triju srednjovjekovnih hrvatskih kraljevstava i Ugarske iz ega su se, posebice u vrijeme Hrvatsko-ugarske nagodbe (1868.-1918.) izvla ili i neposredni dnevnopoliti ki zaklju ci. Jedno od takvih prijepornih pitanja bila je i poznata injenica da je od 15. stoljea slavonski sabor po eo redovito slati svoje poslanike na zasjedanja ugarskoga sabora (nuncii regni Sclavoniae ili oratores regni Sclavoniae). Maarski histori ari iz ovoga su, uz ostalo, zaklju ivali kako je Slavonija bila u to vrijeme, a i ranije, integralni dio Ugarskoga Kraljevstva. Hrvatski histori ari ili su izrijekom negirali takav stav, ili su oprezniji meu njima zaklju ivali kako se to ponekad dogaalo ve od 13. stoljea, ali samo u izvanrednim situacijama poput objave rata, zaklju enja mira ili pitanja nasljedstva na prijestolju. Razloge za sve eae slanje slavonskih poslanika na ugarske sabore u 15. i po etkom 16. stoljea nalazili su u nastojanjima slavonskih stale~a da osiguraju jednaka prava i povlastice koji su vrijedili za ugarske stale~e. Dolazak izabranih slavonskih zastupnika na ugarske sabore posvjedo en je u izvorima po prvi puta 1442., a zatim i 1447. godine. Ne mo~e se sa sigurnoau kazati je li se radilo o uvoenju potpuno nove prakse, ili je toga bilo i ranije a nisu se o uvali relevantni izvori. U svakom slu aju, od tada pa do Moha ke bitke slavonski su delegati viae puta sudjelovali na zasjedanjima ugarskoga sabora, poglavito kada se radilo o zajedni kim pitanjima poput obrane od Osmanlija i financijskih obveza. Sudjelovanje slavonskih predstavnika svodilo se u praksi uglavnom na uvanje posebnosti i povlastica Slavonije, posebice u financijskom smislu. Za razliku od njih, predstavnici dalmatinskih i hrvatskih stale~a nisu odlazili u Ugarsku, s iznimkom sabora u Budimu iz 1492. na kojem su potvrene odredbe Po~unskoga mira izmeu kralja Vladislava II. i Habsburgovaca kojim je potonjima zajam eno pravo na nasljedstvo krune svetog Stjepana. Prema Margetiu, odvojena izjava koju su pri tomu potpisali hrvatski i slavonski predstavnici mo~e se smatrati po etnim, ali va~nim korakom u procesu postupnog dr~avnopravnog emancipiranja Hrvatske i Slavonije. Iako je slavonsko i hrvatsko plemstvo joa uvijek slijedilo odluke ugarskog plemstva, njihova je posebna odluka na neki na in nagovijestila budui razvoj. Margeti je smatrao i da je osamostaljenju Slavonije i Hrvatske uvelike pomogla okolnost da je Ivania Korvin postavljen za slavonskog hercega, ato je upitno zbog kratkoe Ivaniaeva obnaaanja du~nosti (vidi ranije!). No ostaje injenica kako je u Velikom dekretu (Decretum maius) kralja Vladislava II. iz iste, 1492. godine, Slavonija po prvi puta navedena kao zaseban entitet u kraljevoj intitulaciji. I zasebnih 11 lanaka dekreta za Slavoniju te kasnija kraljeva dodjela slavonskog grba 1496. idu u prilog tvrdnjama o odreenom ja anju posebnosti Slavonije u sklopu Ugarske krajem 15. stoljea. Bilo je pokuaaja s dvora da se slavonske i hrvatske stale~e sazove na zajedni ko zasjedanje i po etkom 16. stoljea, to nije 1509. i 1510. kada se na pritisak dijela ugarskih velikaaa ozbiljno razmialjalo o ulasku u rat protiv Venecije i napadu na njene dalmatinske posjede. No prema rije ima mleta kog poslanika u Budimu Petra Pasqualiga, koji je otiaao tamo sa zadatkom da pokuaa sprije iti mogui napad, hrvatski su stale~i odbili kraljevu inicijativu smatrajui je neprimjerenom, s obzirom da su imali pravo sazivati vlastiti sabor ato je bio stari obi aj. Ono ato u odgovoru s hrvatske strane nije re eno bila je ve tada velika ovisnost hrvatske protuosmanske obrane od mleta ke pomoi u novcu, naoru~anju, streljivu i logistici koja je u za etku uklanjala protumleta ke osjeaje meu hrvatskim velikaaima. Da su hrvatski velikaai listom bili protiv napada na Mle ane poslaniku je Pasqualigu neato ranije, na njegovu putu prema Budimu, potvrdio najmoniji onovremeni hrvatski velikaa, knez Bernardin Frankapan. Objasnio je poslaniku da kraljevska vojska ne bi nikako bez otpora mogla stupiti na tlo srednjovjekovne Hrvatske, uz ostalo i stoga ato su svi prelazi preko rijeke Kupe ionako u njegovim rukama. No dodatak kojim je tu konstataciju Bernardin zavraio imao je zanimljivu sudbinu u historiografiji. Iako su mnogi histori ari u raznim kontekstima koristili Pasqualigovo izvjeae, promaklo im je ili su namjerno preautjeli kraj re enice da Kupa "dijeli re enu Ugarsku od re ene Hrvatske". S danaanjeg se motriata mo~e razumjeti da je pred stotinjak godina u ondaanjoj politi koj konstelaciji takav citat mogao biti zloupotrebljavan na hrvatsku atetu. Stoga ne udi da su ga stariji hrvatski histori ari redom preauivali, a izgleda da ipak nije privukao ni dovoljnu pozornost njihovih maarskih kolega. No zanimljivo je da je u naaoj historiografiji, barem koliko je autoru ovih redaka poznato, znakovita autnja o tom ulomku potrajala do danas. Strah od implikacija ovakvog opisa onodobne politi ke geografije toga prostora danas je potpuno izliaan. Ve je odavno ovakva tvrdnja prestala biti mogui dnevnopoliti ki (barem nakon 1918. godine), u suatini pseudohistorijski argument. No joa je va~nije razumjeti da su pojmovi dr~avnosti i politi ke pripadnosti u kasnosrednjovjekovnom Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu zna ili neato posve drugo i druga ije od vremena suvremenih nacionalnih dr~ava, meudr~avnih i meunacionalnih odnosa. U okvirima kasnosrednjovjekovnog i ranonovovjekovnog dualiteta izmeu vladara i stale~a, politi kim narodom (natio hungarica ili natio croatica) moglo se smatrati samo i jedino plemstvo. Temeljni kriterij njihove politi ke pripadnosti i uloge nije bio njihov etnicitet, ve zemljoposjedni ki, upravni i vojni status na odreenom podru ju. U kontekstu onoga vremena posve je legitimno i mogue bilo da se Slavonija mogla istovremeno smatrati i dijelom Ugarske i zasebnim regnum-om, ali i dijelom slavenskih (hrvatskih) zemalja (od 1476. sve viae i organizacijski, a ne samo etni ki, jezi no i kulturno ato je bila ve odavno ranije), a da u svemu tomu suvremenici nisu vidjeli probleme ili proturje ja. Viaestrukost i isprepletenost raznih slojeva i razina identiteta dobro je poznata zna ajka europskog srednjovjekovlja i ranonovovjekovlja. Tek su nacionalne dr~ave 19. i 20. stoljea i tradicionalne historiografije "nacionalizirale" diskurs o predmodernim stoljeima, zapavai time u zamku anakronizma kojeg bi se u suvremenoj historiografiji trebalo kloniti i kona no osloboditi. Kraljevinu Slavoniju u 15. stoljeu tvorile su Zagreba ka, Kri~eva ka, Vara~dinska i Viroviti ka ~upanija. Vrbaska, Dubi ka i Sanska ~upanija, prekosavske ~upanije, u ovom su razdoblju esto prelazile iz ugarskih u bosanske ruke i obrnuto. Vukovska, Po~eaka i Srijemska ~upanija, ~upanije na istoku savsko-dravskog meurje ja, viae se u to vrijeme nisu smatrale dijelovima Slavonije, a vukovskom i srijemskom upravljali su ma vanski banovi, odnosno beogradski kapetani. Godine 1486. bila je ukinuta kne~ija Zagorje sa svojim posebnim sudstvom te je priklju ena Vara~dinskoj ~upaniji i banskom sudbenom stolu. U 14. i 15. stoljeu na kraljevsku inicijativu osnivale su se i zajednice ovlaatenika, plemia i slobodnih ljudi, poput zajednice plemia u Turopolju ili svete Jelene u Kri~eva koj ~upaniji. One su tvorile dio stanovniatva ~upanija, ali su imale vlastito sudstvo, a za va~nije sudske poslove bile su vezane za ~upanijsku ili bansku vlast. Kralj }igmund je za svoje vladavine vratio u nadle~nost ~upanija sustav kaatelanata kojeg su ranije u 14. stoljeu osmislili An~uvinci u preostalim kraljevskim utvrdama, prema kojem su kaatelani preuzimali vojne i gospodarske nadle~nosti bivaih ~upanija, kao i sudsku nadle~nost nad podlo~nicima utvrde. Kasnosrednjovjekovne slavonske ~upanije imale su do 15. stoljea sudske ovlasti, a tijekom 15. stoljea u njihovu nadle~nost po eli su ulaziti i gospodarski i vojni poslovi (u vezi s porezima i banderijalnim sustavom). Sredinom 15. stoljea doalo je u Slavoniji do zatvaranja ~upanijskih skupatina za gradokmete (jobagione) i njihovog pretvaranja u plemike ustanove u punom smislu. }upanijske skupatine imale su barem na elno pravo neprovoenja kraljevskih odredaba koje su bile u neskladu s lokalnim zakonima i obi ajima. Primjerice, mogle su pokuaati uskratiti porez kojeg bi ocijenili nepravednim. }upanijske skupatine imale su, uz ~upane i pod~upane, joa i bilje~nika te etiri plemika suca. Zasjedanja ~upanijskih skupatina odvijala su se svakih 15 do 30 dana. Prisustvovanje je bilo obvezatno, uz zaprije ene nov ane kazne za neodazivanje. Tijekom vladavine Ludovika An~uvinca i u srednjovjekovnoj Hrvatskoj pojavio se sustav kraljevskih ~upanija, unutar kojih su postojale plemike opine s vlastitim sudovima ili sudskim stolovima. Prve zabilje~ene kraljevske ~upanije bile su Lu ka, Li ka, Kninska i Polji ka ~upanija. Tijekom 15. stoljea knezovi Krbavski Kurjakovii preuzeli su u svoje ruke veinu utvrda na podru ju Li ke ~upanije, dok su prostor Polji ke ~upanije 1444. zauzeli Mle ani. Preostale dvije ~upanije potrajale su na svojim podru jima do uspostave osmanske vlasti u 16. stoljeu. Uz ~upanije, postojala su brojna kneatva hrvatskih velikaakih rodova  Frankapana, Kurjakovia, Nelip ia, ranije Talovaca i drugih. Kralj Matijaa Korvin je, pak, ~elei u vrstiti obranu od Osmanlija i istovremeno ograni iti mo kne~eva Frankapana, od Senja, Gacke i okolice stvorio 1469. Senjsku kapetaniju kao teritorijalno-obrambenu organizaciju, pod zapovjedniatvom senjskog kapetana i zamjenika mu vicekapetana s kaatelanima ili porkulabima u pojedinim utvrdama (Oto ac, Brinje, Starigrad, Novigrad), koju mo~emo smatrati jednom od prete a kasnije vojnokrajiake organizacije na osmanskom pograni ju u ranom novom vijeku. U razdoblju do Moha a ponekad su slu~bovala zajedno po dvojica kapetana, dok su od 1506. do 1518. kapetansku du~nost obnaaali hrvatski banovi. Dok su Slavonija i Hrvatska u promatranom razdoblju bile pod politi kim vrhovniatvom i kontrolom krune svetog Stjepana, podru je dalmatinskih komunalnih druatava, obalnih i oto nih gradova i njihovih distrikata, u razdoblju od 1382. do 1409. godine dijelilo je njihovu politi ku sudbinu. Naravno, komune su zadr~ale vlastite specifi nosti unutarnjeg politi kog ustrojstva iz ranijeg razdoblja (statute, vijea, rektore i drugo), meutim sredianje politi ke institucije i ustanove kraljevstva igrale su i ovdje va~nu ulogu, kao i u ostalim zemljama krune svetog Stjepana. Stanje se glede razvoja politi kih ustanova u dalmatinskim komunama bitno po elo mijenjati obnovom mleta kog vrhovniatva, u razdoblju od 1409. do 1420. godine. Razvoj upravnih i politi kih ustanova dalmatinskih komuna u narednom je stoljeu bio u bitnome odreen i obilje~en njihovom ulogom u sklopu mleta kog dr~avnog sustava. Postavai dijelom mleta kog Stato da mar, komune od Krka (od 1480.) do Kor ule tvorile su mleta ku Dalmaciju, meutim bez vlastite, posebne upravne organizacije. Glavnu ulogu u obnaaanju politi ke i upravne vlasti u dalmatinskim komunama preuzeli su mleta ki inovnici-rektori (kapetani, knezovi, providuri) koje je sredianja vlast iz Venecije dekretima postavljala i koji su sredianjim vlastima bili u potpunosti podreeni i lojalni. Kako je itav sustav vlasti i uprave bio podreen glavnom gradu te njegovim interesima i gospodarskim probicima, sve bitne odluke strateakoga zna aja na politi kom i upravnom planu donosile su se u tijelima sredianje vlasti u Veneciji. Mle ani nisu dirali u unutarnje politi ko i upravno ustrojstvo dalmatinskih komuna. Ono ato su u inili bilo je daleko zna ajnije za ocjenu stvarnog odnosa snaga i realne moi kojom su komunalne institucije od tada raspolagale. Vijea i statuti su formalno ostali djelatni i na snazi, ali sa zna ajno reduciranom ulogom i ovlastima. Sredianju ulogu u odlu ivanju preuzeli su mleta ki rektori koji su provodili naputke iz dr~avnog srediata. Organizacija i djelovanje mleta kog politi kog i upravnog sustava na podru ju Stato da mar bili su u potpunosti podreeni gospodarskim interesima metropole i potrebama sredianje mleta ke blagajne. Navedene karakteristike mleta ke vlasti u dalmatinskim komunama obilje~avale su i istarske komune (prete~ito gradove i njihove distrikte na zapadnoj i ju~noj obali Istre) pod mleta kom vlaau tijekom kasnog srednjeg vijeka. Zate eno upravno i politi ko ureenje na tim podru jima, uklju ujui i ste evine u unutraanjosti na isto nom i sjevernom dijelu poluotoka (Raapor, Milje, Buzet, Kaatel, Labin, Plomin i dr.) Mle ani nisu mijenjali. Za razliku od obalnih gradova s viaim stupnjem municipalnog ureenja, naselja gradskog tipa (kaateli iterre) u unutraanjosti imali su ograni enu autonomiju, Na seoskim podru jima djelomice su bile o uvane samoupravne ustanove hrvatskoga stanovniatva, a postojala su naravno i vlastelinstva. Nakon mleta kog osvajanja utvrde Raapor (1394.) na tom je podru ju stvorena jedinstvena kapetanija kao vojno-upravna organizacija koja je potrajala do mleta ko-habsburakog rata 1513., kada je utvrda Raapor sruaena, a kapetan premjeaten u Buzet. Analogno funkciji raaporskog kapetana, u habsburakom dijelu Istre civilnu i vojnu upravu imao je takoer kapetan koji je ujedno bio i zakupnik Pazinske kne~ije. Osim toga, na tom su podru ju postojala i brojna svjetovna i crkvena vlastelinstva. Prema sa uvanim statutima iz kasnog srednjeg vijeka, mjestima na Kvarneru (Kastvom, Veprincem i Moaenicama) upravljao je kapetan sa sjediatem u Kastvu, a ona se nisu razvila u prave gradske opine. Njihovi su stanovnici birali ~upane i suce s jednogodianjim mandatom. Policijske je poslove obavljao satnik, a bilje~ni ke kancelir. Vlast su u pravom smislu imali suci, ali njihovo pravo sudovanja takoer je bilo ograni eno, posebno u Veprincu i Moaenicama, jer je iznad svih stajao kapetan kao vrhovna i prizivna sudska vlast, posebice za te~e prijestupe. Za razliku od Dalmacije i Istre u kojima se mleta ka vlast tijekom kasnog srednjeg vijeka u vrstila i teritorijalno proairila, Dubrovnik je sa svojim podru jem od 1358. definitivno uspio izmaknuti kand~ama lava svetoga Marka. Ugovorom u Viaegradu (u Ugarskoj), od 27. svibnja 1358., Dubrov ani su priznali ugarsko-hrvatskog kralja za svog suverena. Unato  obvezi od 500 dukata godianjeg danka i vojne pomoi kralju, injenica jest da je od tada Dubrovnik prakti ki izrastao u slobodnu dr~avu, nazivanu do 15. stoljea opinom, a od tada republikom. Ovakve promijenjene politi ke okolnosti iale su izravno na ruku dubrova kom plemstvu-vlasteli, koje je od toga vremena kona no uspjelo prigrabiti svu vlast u svoje ruke. Umjesto mleta koga kneza postavljenog iz Venecije, Dubrov ani su od tada sami birali kneza iz redova vlastitog Velikog vijea, odnosno domae vlastele. Vlastela je preuzela monopol i na postavljanje lanova ostalih vijea, zatim predstavnika dr~avnih vlasti i veine dr~avnih slu~benika. Svim navedenim zaokru~eno je u 15. stoljeu pretvaranje Dubrovnika u aristokratsku republiku, ato e ostati njezino temeljno i nepromijenjeno obilje~je sve do propasti pred Napoleonovom vojskom, 1808. godine. Iako je formalno predstavljao vrhovnu vlast u republici, dubrova ki knez je fakti ki bio tek primus inter pares i sam je imao vrlo ograni enu mo i vlast. Da bi se izbjegla koncentracija moi i vlasti u kne~evim rukama, kne~evi su se mijenjali svakih mjesec dana, a o svemu su stvarno odlu ivala vijea kojima je knez tek predsjedao. Kneza se biralo u dubrova kom Velikom vijeu, i to redovito iz redova starije i uglednije vlastele. Protiv koncentracije moi u rukama pojedinaca iala je i odredba prema kojoj je netko mogao ponovno postati knezom tek po isteku dvije godine od okon anja prethodnog mandata. Veliko vijee Dubrova ke Republike, u kojem su sjedili svi punoljetni muaki pripadnici vlastele, imalo je pravo izbora lanova Maloga vijea i Vijea umoljenih ili Senata. Malo vijee bilo je izvrano, operativno tijelo vlasti koje se znatno eae sastajalo, a imalo je 11 lanova s jednogodianjim mandatom. lanovi Malog vijea i drugi, uglavnom stariji i iskusniji vlastelini tvorili su Senat s 45 lanova, takoer s jednogodianjim mandatom, s nadle~noau glavnog tijela u formiranju unutarnje i poglavito vanjske politike Republike. Struktura organa vlasti Dubrova ke Republike nesumnjivo je konstruirana po uzoru na Mleta ku Republiku. Kao vrhovno nadzorno tijelo nad svim vijeima i knezom postavljana su petorica vrhovnih uvara zakona (proveditores terrae), s pravom suspenzivnog veta na nezakonite odluke bilo vijea bilo kneza. Na teritoriju Republike izvan grada, u manjim srediatima, stolovali su lokalni kne~evi i kapetani, glavari uprave i sudstva za manja krivi na i prekraajna djela. LITERATURA BAK, Jnos M, Knigtum und Stnde in Ungarn im 14. 16. Jahrhundert, Wiesbaden: Franz Steiner Verlag (1973). _____________, Monarchie im Wellental: Materielle Grundlagen des ungarischen Knigtums im fnfzehnten Jahrhundert, u: R. Schneider (Hg.), Das sptmittelalterliche Knigtum im europischen Vergleich, Sigmaringen, Vortrge und Forschungen 32, Stuttgart: Jan Thorbecke Verlag (1987), 347 384. ____________, The Late Medieval Period 1382-1526, u: P. F. Sugar  P. Hank  T. Frank (eds.), History of Hungary, London-New York: Indiana University Press (1990), 70-76. ____________, The Hungary of Matthias Corvinus, Bohemia: A Journal for Central European History, 31 (1991), 339 349. ____________, The Kingship of Matthias Corvinus: A Renaissance State?, u: T. Klaniczay  J. Jankovics (eds.), Matthias Corvinus and the Humanism in Central Europe, Studia humanitatis 10, Budapest: Balassi Kiad (1994), 37-47. ____________, Hungary: Crown and Estates, u: The New Cambridge Medieval History, vol. VII, c. 1415-c. 1500, ed. by D. Abulafia et al., Cambridge: Cambridge University Press (2008), 707-727. ____________, "Good king Polish Ladislas...": history and memory of the short reign of WladisBaw WarneDczyk in Hungary, u: J. M. BAK, Studying Medieval Rulers and Their Subjects. Central Europe and Beyond (eds. B. Nagy et G. Klaniczay), Variorum collected studies series, CS956, Farnham"Burlington: University of British Columbia, Vancouver - Central European University, Budapest (2010), 176-183, 278-281. ____________, The Hungary of Matthias Corvinus: a state in "Central Europe" on the treshold of modernity, u: ISTO, 339-349. BENUSSI, Bernardo, L Istria nei suoi due millenni di storia, Trieste: Libreria Treves (1924). BEUC, Ivan, Povijest institucija dr~avne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Zagreb: Pravni fakultet u Zagrebu, Centar za stru no usavraavanje i suradnju s udru~enim radom (1985). BNIS, Gyrgy, The Hungarian feudal diet: 13th to 18th centuries, in: Recueils de la Socit Jean Bodin, T. 25: Gouverns et gouvernants, Brussels: De Boeck (1965), 287-307. DABINOVI, Antun, Hrvatska dr~avna i pravna povijest, Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske (1990). DAROVEC, Darko, Pregled istarske povijesti, Pula: C. A. S. H. (1997). DE FRANCESCHI, Camillo, Storia documentata della Contea di Pisino. Atti e memorie della Societ Istriana di Archeologia e Storia Patria. Nuova Serie, vol. 10-12, Venezia: A Cura del Figlio Carlo (1963). ELEKES, Lajos, Essai de centralisation de l'Etat hongrois dans la seconde moitie du XVe siecle, u: tudes historiques 1, Studia Historica Academiae Scientiarum Hungaricae 22, Budapest: Akadmiai Kiad (1960), 437-467. _____________, Systme dital des Ordres et centralisation dans les Etats fodaux, u: La Renaissance et la Rformation en Pologne et en Hongrie (1450-1650), Studia Historica Academiae Scientiarum Hungaricae 53, Budapest: Akadmiai Kiad (1963), 331-395. _____________, Dsaccord entre les tats et Ordres dans la Hongrie du XVe sicle et les problmes de recherche y relatifs, u: Nouvelles etudes historiques, publiees a l'occasion du XIIe Congres international des sciences historiques par la Commission nationale des historiens hongrois 1, Budapest: Akadmiai Kiad (1965), 105-131. ENGEL, Pl, The realm of St. Stephen: a history of medieval Hungary 895-1526, London-New York: Tauris-Palgrave Macmillan (2005). FGEDI, Erik, Kings, bishops, nobles and burghers in medieval Hungary, ed. J. M. Bak, London: Ashgate Publishing (1986). GRGIN, Borislav, }upanije u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, u: Ivo GOLDSTEIN i dr., Hrvatske ~upanije kroz stoljea, Zagreb: `kolska knjiga (1996), 21-38. GRGIN, Borislav, Po eci rasapa. kralj Matijaa Korvin i srednjovjekovna Hrvatska, Zagreb: Ibis grafika (2002). GRUBER, Danilo, Povijest Istre i Narodni preporod u Istri, Zagreb: Dru~ba Brae Hrvatskoga Zmaja (1924). Historija naroda Jugoslavije, sv. I, Zagreb: `kolska knjiga (1953). JANEKOVI-RMER, Zdenka, Priznanje krune svetog Stjepana  izazov dubrova ke diplomacije, u: Zbornik Diplomatske akademije; 3 (1998), 293-302. ___________________________, Viaegradski ugovor temelj Dubrova ke Republike, Zagreb: Golden marketing (2003). JURKOVI, Ivan, Kasnisrednji vijek,Povijest, u: Povijest Istre od Prapovijesti do 1918.g.),http://www.istrapedia.hr/hrv/706/povijest-povijest-istre-od-prapovijesti-do-1918-g-1/istra-a-z/ (pristupljeno 17. 5. 2013.). KLAI, Nada, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb: `kolska knjiga (1976). KLAI, Vjekoslav, Hrvatsko kraljevstvo u XV. stoljeu i prvoj etvrti XVI. stoljea, Vjesnik hrvatskoga arheoloakoga druatva u Zagrebu, nova serija, sv. 8 (1905), 129-147. _______________, Povijest Hrvata, sv. 4, 3. izdanje, Zagreb: Matica hrvatska (1980). _______________, Povijest Hrvata, sv. 5, 3. izdanje, Zagreb: Matica hrvatska (1980). KREKI, Bariaa, Dubrovnik in the 14th and 15th centuries: a city between East and West, Norman: University of Oklahoma Press (1972). KUBINYI, Andrs, Stnde und Staat in Ungarn in der zweiten Hlfte des 15. Jahrhunderts, Bohemia: A Journal for Central European History, 31 (1991), 312 325. ________________, Matthias Corvinus. Die Regierung eines Knigreichs in Ostmitteleuropa 1458-1490, Herne: Tibor Schfer Verlag (1999). MLYUSZ, Elemr, Les dbuts du vote de la taxe par les Ordres dans la Hongrie fodale, u: Nouvelles etudes historiques, publiees a l'occasion du XIIe Congres international des sciences historiques par la Commission nationale des historiens hongrois 1, Budapest: Akadmiai Kiad (1965), 55-82. _________________, Kaiser Sigismund in Ungarn: 1387-1437, Budapest: Akadmiai Kiad (1990). MARGETI, Lujo, Dr~avnopravni polo~aj Hrvatske u doba Krbavske bitke, u: Zagreb i Slavonija. Izbor studija, Zagreb-Rijeka: Adami (2000), 89-101. MESI, Matija, Hrvati na izmaku srednjeg vijeka, Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest (1996). RAUKAR, Tomislav, Komunalna druatva u Dalmaciji u XV st. i u prvoj polovini XVI. stoljea, Historijski zbornik XXXV (1982), 43-118. _________________, Hrvatska na razmeu XV. i XVI. stoljea, Senjski zbornik 17 (1990), 5-13. _________________, Hrvatsko srednjovjekovlje: prostor, ljudi, ideje, Zagreb: `kolska knjiga (1997). _________________, Studije o Dalmaciji u srednjem vijeku: odabrane studije, Split: Knji~evni krug (2007). RE`ETAR, Milan, Dubrova ko Veliko vijee, Dubrovnik. Mjese na ilustrirana revija, god. I, br. 1, 2 (1929), 3-10, 60-68. `ANJEK, Franjo (ur.), Povijest Hrvata, knj. I, Srednji vijek, Zagreb: `kolska knjiga (2003). `I`I, Ferdo, Vojvoda Hrvoje Vuk i Hrvatini i njegovo doba (1350.-1416.), Zagreb: Matica hrvatska (1902). `UNJI, Marko, Dalmacija u XV. stoljeu, Sarajevo: Svjetlost (1967). `TIH, Peter, Goriaki grofje ter njihovi ministeriali in militi v Istri in na Kranjskem, Ljubljana: Znanstveni inatitut Filozofske fakultete (1994). VOJNOVI, Kosta, O dr~avnom ustrojstvu republike dubrova ke, Rad JAZU 103 (1891), 24-67.      PAGE \* MERGEFORMAT 24  6 &`H8:bࠐААp`P`P`p`h?<_CJOJQJaJnHtHhCJOJQJaJnHtHhgNCJOJQJaJnHtHh]j2CJOJQJaJnHtHh[CJOJQJaJnHtHh]CJOJQJaJnHtHh2CJOJQJaJnHtHhCJOJQJaJnHtHhN6CJOJQJaJnHtHh,CJOJQJaJnHtHhIdCJOJQJaJnHtHbfNrHZdht\2D$^xhhhXhN6CJOJQJaJnHtHh]CJOJQJaJnHtHh%kCJOJQJaJnHtH$hyhyCJOJQJaJnHtH'hyhy6CJOJQJaJnHtH!hy6CJOJQJaJnHtHh?<_CJOJQJaJnHtHhbSCJOJQJaJnHtHhCJOJQJaJnHtHhyCJOJQJaJnHtH,DHDL`x>@:T^*Bఠ𠐠p`pphCJOJQJaJnHtHh@"CJOJQJaJnHtHhY!JCJOJQJaJnHtHh=LCJOJQJaJnHtHhPd7CJOJQJaJnHtHh`,CJOJQJaJnHtHh]j2CJOJQJaJnHtHhdCJOJQJaJnHtHhN6CJOJQJaJnHtHhkCJOJQJaJnHtH ",.0 bnp*>FJLZаРpp```hCJOJQJaJnHtHhkCJOJQJaJnHtHhtCJOJQJaJnHtHh CJOJQJaJnHtHh=LCJOJQJaJnHtHhCJOJQJaJnHtHhSCJOJQJaJnHtHhPd7CJOJQJaJnHtHh@"CJOJQJaJnHtHhLNCJOJQJaJnHtH%P`p0J\t \nr4bdhFTvhCJOJQJaJnHtHhCJOJQJaJnHtH!hR:6CJOJQJaJnHtHhR:CJOJQJaJnHtHhSCJOJQJaJnHtHhkCJOJQJaJnHtHhtCJOJQJaJnHtH3        J L     D n p r    4𰠐p`PhSCJOJQJaJnHtHh#CJOJQJaJnHtHh[:CJOJQJaJnHtHhbCJOJQJaJnHtHhVCJOJQJaJnHtHhq,0CJOJQJaJnHtHhPd7CJOJQJaJnHtHhI ~CJOJQJaJnHtHhkCJOJQJaJnHtHhCJOJQJaJnHtHhYCJOJQJaJnHtH0p8R`p:8h8 B!*"J%r%t%|%:&p`P@P@PhSCJOJQJaJnHtHh~KCJOJQJaJnHtHhCJOJQJaJnHtHh-^CJOJQJaJnHtHhK&ZCJOJQJaJnHtHhyxUCJOJQJaJnHtHhXHCJOJQJaJnHtHhqCJOJQJaJnHtHhiyCJOJQJaJnHtHh6rCJOJQJaJnHtHhLNCJOJQJaJnHtHhLCJOJQJaJnHtH:&<&x--555566v7x7z769L:N::::ڶڶڦvcGcG6hNnhNnB*CJOJQJaJfHphq $hNnhNnCJOJQJaJnHtHhNnCJOJQJaJnHtHhFN(CJOJQJaJnHtHh>CJOJQJaJnHtHh,tCJOJQJaJnHtHhdCJOJQJaJnHtH'h2uh,t6CJOJQJaJnHtH$h2uh,tCJOJQJaJnHtH$hR:hqCJOJQJaJnHtH:: ;";n;;;;;;<,=.=>ιcDι(6h^h>B*CJOJQJaJfHphq <h>hNn6B*CJOJQJ]aJfHphq :h>hNn0JB*CJOJQJaJfHphq 6h>h>B*CJOJQJaJfHphq 6h>hNnB*CJOJQJaJfHphq (hNnB*CJaJfHphq 0h>B*CJOJQJaJfHphq 0hNnB*CJOJQJaJfHphq >>0>>>>??:?h?Z@A˯zeI0I00hIB*CJOJQJaJfHphq 6hyhyB*CJOJQJaJfHphq (hNnB*CJaJfHphq 6h^hNnB*CJOJQJaJfHphq 0hLNB*CJOJQJaJfHphq 6h^h^B*CJOJQJaJfHphq 6h^h>B*CJOJQJaJfHphq 0h^B*CJOJQJaJfHphq AB\E^EF FFFLFGGGGGGHIJJJ,Lyzz{|J~~XZ$d7$8$H$`a$gd^@$d`a$gdMH$d7$8$H$`a$gdMH4pp@q2r:rJr|rrstttu.uFuu0vLvv w"wƲܟl]K];h,tCJOJQJaJnHtH"h2uh,t6CJOJQJ]aJh2uh,tCJOJQJaJ0h2uh,tB*CJKH$OJPJQJ\aJph3h2uh,t6B*CJKH$OJPJQJ\aJph%h2uh,tB*CJOJQJaJph333'h2uh,tCJOJQJ]aJnHtH*h2uh,t6CJOJQJ]aJnHtH$h2uh,tCJOJQJaJnHtH h2uh,t0JCJOJQJaJ"wBwwx`xbxxyy^yyzzJzzzT{{{N||Ŷp`TDT7Th^@6CJOJQJaJh#'h^@6CJOJQJaJh^@CJOJQJaJh2uh,t6CJOJQJaJhx)hx)CJOJQJaJhx)6CJOJQJaJhx)CJOJQJaJh,tCJOJQJaJ"h2uh,t6CJOJQJ]aJh2uh,tCJOJQJaJ$hhCJOJQJaJnHtHh6CJOJQJaJhCJOJQJaJh2uhCJOJQJaJ||||||||̤|T1EhO0JB*CJOJQJaJeh@fHphq r@NhOhO0J6B*CJOJQJaJeh@fHphq r@NhOhO0J6B*CJOJQJaJeh@fHphq r@NhOhO0J6B*CJOJQJaJeh@fHphq r@NhOhO0J6B*CJOJQJaJeh@fHphq r@hOCJOJQJaJ|||}}}}8}:}<}۸oI&IoEhO0JB*CJOJQJaJeh@fHphq r@KhOhO0JB*CJOJQJaJeh@fHphq r@EhO0JB*CJOJQJaJeh@fHphq r@KhOhO0JB*CJOJQJaJeh@fHphq r@EhO0JB*CJOJQJaJeh@fHphq r@HhO0J6B*CJOJQJaJeh@fHphq r@ <}F}L}N}P}}},~H~J~d~~ |ܶܐj[L:L*L:Lh2uh,t6CJOJQJaJ"h2uh,t6CJOJQJ]aJh2uh,tCJOJQJaJh2uhOCJOJQJaJKhOhO0JB*CJOJQJaJeh@fHphq r@KhOhO0JB*CJOJQJaJeh@fHphq r@KhOhO0JB*CJOJQJaJeh@fHphq r@EhO0JB*CJOJQJaJeh@fHphq r@(FЁ\hjȃʃ̃߿߬ߖ߬oU<0h2uh,tB*CJKH$OJPJQJ\aJph3h2uh,t6B*CJKH$OJPJQJ\aJph%h2uh,tB*CJOJQJaJph333'h2uh,tCJOJQJ]aJnHtH*h2uh,t6CJOJQJ]aJnHtH$h2uh,tCJOJQJaJnHtHh2uh,t6CJOJQJaJh2uh,tCJH*OJQJaJh2uh,tCJOJQJaJ"h2uh,t6CJOJQJ]aJXʇ46TL"`bȍ¶~bE9hnU{hnU{6B*CJOJQJaJfHph333q 6hnU{hnU{B*CJOJQJaJfHph333q hnU{CJOJQJaJh2uh,t6CJOJQJaJhLRhLRCJOJQJaJhLR6CJOJQJaJhLRCJOJQJaJh,tCJOJQJaJ"h2uh,t6CJOJQJ]aJh2uh,tCJOJQJaJ h2uh,t0JCJOJQJaJ6 ƋbR nHLNRTXZ^ dgdu$d`a$gdM $d`a$gdw$d7$8$H$`a$gdMH$d`a$gdMHȍʍ̍*28NPR~(̓̓zgSgSgC4h[6hM CJOJQJaJh,tCJOJQJaJnHtH'h2uh,t6CJOJQJaJnHtH$h2uh,tCJOJQJaJnHtH0hwB*CJOJQJaJfHph333q 6hnU{hnU{B*CJOJQJaJfHph333q 9hnU{hnU{6B*CJOJQJaJfHph333q 0hnU{B*CJOJQJaJfHph333q 3hnU{6B*CJOJQJaJfHph333q 2ln4 (FHJNPTVZѾ~p^pPA959595h0jh0Uh2uh^@CJOJQJaJh%r30JCJOJQJaJ#h%r3h^@0J6CJOJQJaJh^@0JCJOJQJaJh,t0JCJOJQJaJh2uh,tCJOJQJaJ h2uh,t0JCJOJQJaJ#h2uh,t0J6CJOJQJaJ$h2uh,tCJOJQJaJnHtHh2uhM CJOJQJaJh[6hM CJOJQJaJh[6hM 6CJOJQJaJZ\`bh2uh^@CJOJQJaJh^38mHnHuhKjhKUh0jh0U ^`$d`a$gdMH$a$<P1h:p*. A!"#$% Dpj    2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ OJPJQJ_HmHnHsHtHN`N *Normal dCJPJ_HaJmHsHtH DA`D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k (No List >@> uHeader p#d22 u Header Char^J> > uFooter p#d2!2 u Footer Char^J.W@1. Strong 5\^J:OA:  generalije2 CJ^JaJNQN results_summary2B*CJ^JaJphBOaB ]objectB*CJ OJQJ^JaJ ph333BOqB Nnapple-converted-spaceO OaO Ol6O Ol8O Ol7PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK]  +++++.xBJ`b:&:>AMtS[vhkm4p"w||<}ȍZcfghijkp^EDm^de $'.!@  @H 0(  0(  B S  ?ŠРҠ۠ݠ !+,67:;FGPT_`k̡Ρ֡ۡ *-3;W\bgtw{֢٢ڢ  'KNOW[cdlp{ģţͣ -46;@GLOT]^fgnŤƤˤ !$%*+04=>HLSckltu{ǥʥҥӥܥݥ(1<DEOQYæƦǦϦӦܦ !"$%+-46>?E #$-.459HQW_fmnrsxy©ɩʩҩөթ֩  &',=BDIM[goptxª˪̪תت!()/034:>LMQV[\chjkv}ɫʫի֫().38<BCGKRVYZ`hqu~ĬȬ̬ͬӬ֬'(04<>GHMfiknot|ĭŭͭ %>EFP̰ѱݱϳس .46<AFJPX_`fgjo{}״ߴ (-5<=CU[agkovzõŵ˵Եܵ &'0145?@HLTV_`e¶öȶLRkqr{ '3LUmu),01 %&MN%%++=/>/44x8y83>4>CADAEEKNLNCVDV^^WcXcjjmm^r_rxxvw78}ǢȢ<=ܤݤstMN#$ij45^_߭XYfgЯѯFGIK$%´KLtuжѶbcɷʷMNxyMNFF1p2p||||-.FF1p2p||||-.9yuX=eDXJZ*aB0 q: fp Z - H: !g RV<tRU #-2AH]RDKTlxyaK#+s#t$a:%a &FN(O)R)a(*y*,Bt.!/j/q,0c90]D2]j2/3%r3%45N6F$7Pd7^38g8v9G :BB:R:[:i:T<!< /<=[=d>;?x?^@i@^AB)9B@WC2GMHXH5JY!JW]J8LI L=LCLxMLNdO&WP:QLR)SLSbSyxUM~U%VV/WcW>X@rXK&Z[[V`[^k^{&_)_?<_D`DGa3{a_:b>b"%cdIdof -hahO`igi0.j>jbjqjk{jCr x,@" d[^x);v5LJSM6~AJCqJy^]+q jD8l@%$4=DFIMNPQSVWX^^ppp,p8pFpPppppppppppppppppUnknownG*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx Arial=GaramondMTI. ??Arial Unicode MS7.@ Calibri7. [ @VerdanaA BCambria Math"A 'S `U `Uar4d3HX $Pu2!xxRAZVOJ POLITI KIH USTANOVAKorisnikKorisnikOh+'0 $ D P \hpxRAZVOJ POLITIKIH USTANOVA KorisnikNormal Korisnik83Microsoft Office Word@fǧ@Y@5] ՜.+,0 hp|  U` RAZVOJ POLITIKIH USTANOVA Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     #Root Entry FP'5]%Data 1TableL8WordDocument>SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q