Naslov
Prijeporna pitanja nauka o opravdanju u vrijeme reformacije
(Controversial Issues of the Doctrine of Justification in the Time of Reformation)

Autori
Matošević, Lidija

Izvornik
Poslušni Duhu (1848-7572) 2 (2012), 2; 65-98

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, ostalo

Ključne riječi
Martin Luther ; sv. Toma Akvinski ; milost ; opravdanje ; zasluge
(Martin Luther ; St. Thomas Aquinas ; grace ; justification ; merit)

Sažetak
Zadatak ovog rada je u okviru tri pitanja: razumijevanje milosti, opravdanja i zasluga, pokušati izložiti razlike u razumijevanju opravdanja između Lutherove teologije te teologije srednjeg vijeka, te pokušati odrediti u kojoj je mjeri o uzajamnoj kritici moguće govoriti kao o proizašloj iz neprimjerenog tumačenja, odnosno u čemu se sastoje stvarne razlike između Luthera i njemu suvremene teologije. Rad ukazuje na to da je, suprotno površnim interpretacijama, milost u obje teologije shvaćena kao čovjeku i »izvanjska i »unutrašnja te da se razlike očituju u razumijevanju interniteta milosti. Dok teologija visoke skolastike govori o tzv. stvorenoj milosti kao o qualitas animae, za Luthera milost, i onda kada je čovjeku unutrašnja (u osobi Duha Svetoga), ostaje isključivo Božja kvaliteta. Različito razumijevanje milosti odrazilo se u razumijevanju opravdanja. Iako je ono prema srednjovjekovnoj teologiji isključivo dar milosti, budući da je internitet milosti shvaćen kao qualitas animae, srednjovjekovna je teologija i opravdanje razumjela kao takvo koje proizlazi iz nove darovane kvalitete ljudske osobe. Za razliku od toga, opravdanje u Lutherovoj teologiji, iako mu slijedi obnova čovjeka, uvijek počiva samo na pravednosti koja je Kristova, tj. na pravednosti koja je, iako po Kristu prisutnom, vjerniku unutrašnja, još uvijek u odnosu na njega iustitia aliena. Razumijevanje interniteta milosti kao kvalitete ljudske duše na jednoj, te izričito odbijanje ovakvog shvaćanja na drugoj strani, odredilo je i razlike u razumijevanju zasluga. Za razliku od teologije kasne skolastike, prema kojoj čovjek može de congruo zaslužiti milost, prema teologiji visoke skolastike, čovjek bez milosti ne može ništa započeti po pitanju svog spasenja. No budući da je internitet milosti shvaćen kao qualitas animae, u okviru srednjovjekovnog nauka o milosti, ne dovodeći u pitanje prvenstvo milosti može, štoviše, mora biti govora o zaslugama. S druge pak strane rad upozorava da Lutherova kritika takvog razumijevanja zasluga ne proizlazi iz poistovjećivanja nauka o zaslugama u visokoj i kasnoj skolastici, već iz njegovog razumijevanja milosti koja, iako prisutna i djelatna u kršćaninu, nikada nije i qualitas animae. Stoga se njegova kritika srednjovjekovnog nauka o zaslugama, iako započinje kritikom nominalizma, ne iscrpljuje u odbacivanju mišljenja da čovjek može de congruo zaslužiti vlastito spasenje, već odbacivanjem govora o mogućnosti ljudskih zasluga pred Bogom uopće.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Povijest

POVEZANOST RADA