Naslov
Vojničko plemstvo bunjevačkog podrijetla u Potisko-pomoriškoj vojnoj granici i Karlovačkom generalatu u prvoj polovini 18. stoljeća: komparativno-historijski aspekti
(Military nobility of Bunjevian origin in the Potisje-Pomoriš and Karlovac military frontiers in the first half of th 18th century: comparative-historical aspects)

Autori
Šarić, Marko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Skup
Etnokulturni identitet Hrvata u Vojvodini: povijesni i suvremeni procesi

Mjesto i datum
Subotica, Srbija; Zagreb, Hrvatska, 09.10.2019. - 13.10.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Bunjevci ; Vojna krajina ; Bačka ; Lika ; Primorje ; rani novi vijek ; društvena povijest ; povijest plemstva ; protomodernizacija ; identiteti
(Bunjevci ; military frontier ; Bačka region ; Lika region ; Primorje region ; Early Modern Age ; social history ; history of the nobility ; protomodernization ; identities)

Sažetak
Potkraj XVII. stoljeća, zahvaljujući rekonkvisti i novim migracijama, velika većina Bunjevaca našla se unutar novih državnih okvira rimokatoličkih imperijalnih sila – Habsburške Monarhije i Mletačke Republike. U povojačenim društvima na jugoistočnoj habsburškoj periferiji, naročito u Karlovačkom generalatu i novoosnovanoj Potisko-pomoriškoj vojnoj granici, uključeni su u vojnokrajiški sustav, najprije kao krajiška/graničarska milicija, a kasnije i kao dio regularne disciplinirane vojske. Stari društveni sloj bunjevačkih narodnih starješina iz osmanskog razdoblja, prelazeći u službu habsburške imperije, uspio se gotovo sasvim prilagoditi novim vojnokrajiškim okolnostima i potrebama, sačuvavši društveni ugled i vodeću ulogu u bunjevačkoj sredini. Istodobno su se, kao „homines novi“, uspinjali na plemićkoj ljestvici vojno-administrativne provenijencije. Njihovu vertikalnu i horizontalnu socijalnu mobilnost poticao je apsolutistički vladar čije je pravo da „proizvodi“ plemstvo predstavljalo važan državni instrument za nagrađivanje i integraciju, stvarajući tako novu grupaciju lojalnih mu „koljenovića po povelji i službi“ neplemićkog podrijetla. Novostečeni plemićki status i pripadnost rimokatoličkoj konfesiji omogućili su im nadprosječnu zastupljenost u časničkoj strukturi kapetanija Potisko- pomoriške vojne granice i Karlovačkog generalata, tako da nije moglo biti dvojbi po pitanju njihova opredijeljenja između dviju tada suprotstavljenih opcija: „austrijske militarizacije“ i „ugarske i hrvatske inkorporacije“. Nimalo slučajno, u vremenu uspona „nove-stare“ elite bunjevačkog podrijetla, najviše funkcije u franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj po prvi put zauzimaju osobe iz podunavsko-bunjevačkog miljea, što će se kasnije donekle nastaviti i u okvirima nove provincije sv. Ivana Kapistrana. Vojničko plemstvo u oba bunjevačka ogranka (bački i primorsko-lički) našlo se u dvostrukoj ulozi: korišteno je kao sredstvo političkog suzbijanja i pritiska na ugarsko (i hrvatsko) plemstvo, odnosno kao unutarnja disciplinirajuća sila u sveobuhvatnim reformama koje su nailazile na veliki otpor krajišnika. Međutim, ne zadugo, već od 1740-ih povijesni procesi usmjerit će razvoj tih elita u potpuno različitim smjerovima. Nepovoljna politička i vojna situacija u kojoj se našao apsolutistički dvor po izbijanju rata za austrijsku sukcesiju te snaga i težnje staleške političke organizacije u Ugarskoj, dovest će do ukidanja Potisko-pomoriške vojne granice i obnove županijskog uređenja. Ugarska inkorporacija rezultirala je iseljavanjima, ali i novim prilagodbama i nobilitacijama. Mogućnosti stjecanja zemljišnog posjeda, obnašanja političkih (staleških) funkcija kao i nasljedne odlike i visoki ugled plemstva, dovest će domaće plemstvo u Bačkoj i Bodroškoj županiji do sve većeg otuđenja od svoga etničkog ishodišta, koje ionako slabi u novim kolonizacijskim poduhvatima države. Politički, ekonomski, društveno, kulturno a time i identitetski, sve se više integrira u strukture ugarske plemićke nacije, to jest u ono što će tradicionalna historiografija XIX. i XX. st. okvalificirati kao „mađarizaciju.“ Vojničko plemstvo bunjevačkog podrijetla u Karlovačkom generalatu ostaje čvrsto vezano za Vojnu krajinu, društveni uspon temeljilo je na profesionalnoj časničkoj službi i vojnoj hijerarhiji, ostajući više-manje u stalnom kontaktu s običnim krajiškim svijetom. Međutim, teritorijalna identifikacija i vojnoprovincijske hrvatske konotacije, kao i utjecaj rimokatoličkog konfesionalnog identiteta, rezultiraju time da se već oko 1750. zapažaju prve naznake njihove protonacionalne kroatizacije. Takvi procesi društvenih raslojavanja, političko-povijesnih shvaćanja i etnokonfesionalizacije imat će dalekosežne posljedice na nacionalno- integracijske procese u bačkih i primorsko- ličkih Bunjevaca.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA