Naslov
Tko želi pronaći Krista mora najprije pronaći Crkvu. Protestanti i koncil u povijesno- teološkoj perspektivi
(Whoever wishes to find Christ must first find the Church – Protestants and the Council in historical-theological perspective)

Autori
Matošević, Lidija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), ostalo

Izvornik
50. obljetnica svečanog otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila (1962. - 2012.) / Matulić, Tonči ; Cifrak, Mario ; Razum, Ružica ; Malović, Nenad ; Filić, Andrea - Zagreb : Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu ; Kršćanska sadašnjost ; Glas Koncila, 2015, 241-276

ISBN
978-953-11-0955-0

Skup
50. obljetnica svečanog otvaranja i početka Drugoga vatikanskog koncila (1962. - 2012.)

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 15.11.2012. - 17.11.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Koncil ; reformacija ; rimokatoličanstvo ; ekleziologija ; jedinstvo Crkve ; ekumenski pokret ; Drugi vatikanski koncil ; Dekret o ekumenizmu ; Svjetsko vijeće Crkava
(Council, Reformation, Roman Catholicism ; ecclesiology ; unity of the Church ; ecumenical movement ; Second Vatican Council ; Decree on ecumenism ; World Council of Churches)

Sažetak
Članak tematizira značenje Drugoga vatikanskog koncila, odnosno značenje njegovih intencija, sadržaja i poruka za protestantsku teologiju i crkvenost. Pitanje o značenju Drugog vatikanskog koncila za protestante sagledava se u širem kontekstu, pri čemu se objašnjavaju bitni elementi pretpovijesti, geneze i tijeka reformacije te njezinih teoloških temelja. Posebno se zaustavlja na značenju koncilijarističke tradicije u genezi reformacijske teologije, ekleziologije te posebice reformacijskog stava prema vrijednosti autoriteta crkvenog zajedništva na ekumenskoj razini. U članku se analizira i pitanje odstupanja od izvorne namjere reformacije, tj. problem iščezavanja ideje o važnosti vidljivo prepoznatljivog jedinstva Crkve, kao i revitalizacija i daljnja artikulacija reformacijskoga stava o važnosti vidljivo prepoznatljivog jedinstva Crkve u kontekstu protestantskog doprinosa suvremenom ekumenskom pokretu, a osobito unutar Svjetskog vijeća Crkava. Usporedno s prikazom razvojnih etapa protestantske ekleziologije, članak tematizira osnovne crte razvoja rimokatoličanstva, a posebice glede tumačenja pitanja odnosa jedinstva Crkve prema činjenici postojanja više razjedinjenih Crkava u razdoblju nakon reformacije. U članku se apostrofira nijansiranje u stavu rimokatoličanstva od vremena reformacije do danas, u smislu razvoja od pretežno ekskluzivnog poistovjećivanja stvarnosti Rimokatoličke crkve s Kristovom Crkvom na zemlji prema razijanju svijesti o tome da elementi crkvenosti postoje i izvan granica Rimokatoličke cekve te svijesti da – iako – prema rimokatiličkom shvaćanju – jedino u Rimokatiličkoj crkvi postoji punina crkvenosti – zbog razjedinjenosti kršćanskih Crkava ni njezin katolicitet nije potpun. U članku se tematiziraju i glavne crte protestantskog prigovora rimokatoličkom pojmu "redintegratio" kao onom koji – premda podrazumijeva obnovu svih i zajedničko napredovanje prema jedinstvu – još uvijek stoji i pri stavu da je pojavni oblik Rimokatoličke crkve i dalje, bar u svojim najbitnijim dijelovima, mjerilo u ekumenskom dijalogu. U članku se iznose i zamjedbe glede problematičnosti nepostojanja jasnijeg i jedinstvenijeg koncepta o naravi Crkve te time i o naravi njezina jedinstva u Svjetskom vijeću Crkava.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Povijest

POVEZANOST RADA