Naslov
Seobe Bunjevaca u Podunavlje 1607. godine u svjetlu osmanske politike prisilnog preseljenja stanovništva (sürgün)
(1607 Bunjevci migration into the Danube Region in the light of Ottoman policy of forsed population transfer (Sürgün))

Autori
Šarić, Marko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu

Urednik/ci
Černelić, Milana ; Grbić Jakopović, Jadranka ; Rajković Iveta, Marijeta ; Rubić, Tihana ; Dronjić, Matija ; Gotal, Mihovil

Izdavač
FF Press

Grad
Zagreb

Godina
2014

Raspon stranica
45-77

ISBN
978-953-175-472-9

Ključne riječi
Bunjevci ; migracije ; Osmansko Carstvo ; sürgün ; Bačka ; Podunavlje ; Kliški sandžak ; Krčki (Lički) sandžak ; Hercegovački sandžak
(Bunjevci ; migrations ; Ottoman Empire ; Bačka ; Danube region ; Ottoman Hungary ; Klis sancak ; Krka (Lika) sancak, Hercegovina sancak)

Sažetak
Seoba Bunjevaca u Podunavlje iz 1607. godine bila je jedna od najmasovnijih pojedinačnih migracija u našoj ranonovovjekovnoj povijesti (oko 2000 obitelji), a u kontekstu osmanske politike prisilnog preseljenja stanovništva (sürgün) vjerojatno i najznačajnija na širem zapadnobalkanskom i panonskom području. Seoba je predstavljala mjeru kaznene deportacije koja je sa stanovišta osmanske države imala dvije komplementarne svrhe: uklanjanje neposlušnog kršćanskog elementa s osmansko-mletačke granice u Krčkom (Ličkom), Kliškom i Hercegovačkom sandžaku i njegovo preseljenje u opustošeno područje Segedinskog sandžaka (Bačka), koje se nakon Dugog rata upravno-teritorijalno reorganiziralo (Egerski ejalet) i demografski obnavljalo. Međutim, za razliku od "klasičnog razdoblja" sürgünau 14., 15. i 16. stoljeću, kada su prisilna preseljenja planski organizirana od središnjih vlasti, bunjevački primjer s početka 17. stoljeća pokazuje da je inicijativa prešla na provincijske upravitelje koji su nerijetko bili vođeni partikularnim interesima. Naime, može se opravdano pretpostaviti da je bunjevačka seoba iz 1607. bila rezultat dogovora pokrajinskih namjesnika pri čemu su vojno-strateški (i ekonomski) interesi države, odnosno sustav sürgüna, poslužili samo kao pokriće za akciju koja je zapravo bila u funkciji učvršćivanja pozicija "problematičnih" sandžakbegova: krčkog (ličkog) Halil-bega Memibegovića, kliškog Mustafa-bega Pijalepašica i hercegovačkog Mehmed-bega, kao i samog bosanskog beglerbega Sofi Sinan-paše. U tom smislu, bunjevačka seoba bitno se razlikuje od ranijih vlaških seoba u Podunavlje koje su barem načelno bile dobrovoljne, a jednako tako se ne može podvesti ni pod klasičan sürgün, poput primjerice prisilnog preseljenja turkmenskih nomada "Kizilbaša" 1565.-1567. iz istočne Anatolije u Budimski ejalet.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA