Pregled bibliografske jedinice broj: 1114819
Eichmannov sindrom' filozofije. Još jednom o Heideggerovoj 'kritici nacionalsocijalizma'
Eichmannov sindrom' filozofije. Još jednom o Heideggerovoj 'kritici nacionalsocijalizma' // Um u vremenu : Spomenica o godišnjici smrti Slobodana Žunjića / Basta, Danilo ; Marić, Ilija ; Kučinar, Zdravko (ur.).
Beograd: Dosije studio, 2020. str. 15-50
CROSBI ID: 1114819 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Eichmannov sindrom' filozofije. Još jednom o
Heideggerovoj 'kritici nacionalsocijalizma'
(Philosophy’s Eichmann Syndrome. Once More on
Heidegger’s “Critique” of National Socialism)
Autori
Mikulić, Borislav
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Um u vremenu : Spomenica o godišnjici smrti Slobodana Žunjića
Urednik/ci
Basta, Danilo ; Marić, Ilija ; Kučinar, Zdravko
Izdavač
Dosije studio
Grad
Beograd
Godina
2020
Raspon stranica
15-50
ISBN
978-86-6047-327-3
Ključne riječi
Heidegger ; kritika nacionalsocijalizma ; antisemitizam,
(Heidegger ; critique of national socialism ; antisemitism)
Sažetak
Rad iznova obrađuje staru temu samosvjedočanstava Martina Heideggera o njegovu aktivnom “protivništvu” nacional-socijalizmu u poslijeratnim spisima 1947-1953. te kasnijim javnim istupima kao i u nedavno objavljenim privatnim zapisima 1932-1947. u tzv. “Crnim sveskama”. Cilj je izraditi dodatne argumente o tijesnom odnosu filozofije, kritike tehnike i shvaćanja političkog kod Heideggera koji nisu sadržani u dvjema glavnim linijama tumačenja ove kontroverze — jedne koja izvodi Heideggerovu hermeneutičku ontologiju iz njegovih političkih nazora i druge u kojoj se dva aspekta njegova toliko utjecajnog mišljenja striktno razdvajaju. U drugom dijelu rad raspravlja o Heideggerovoj ideji tehnike kao formi “samouništenja židovstva” koja predstavlja primjerak ne-biološkog, kvazi- socijalno- teorijskog koncepta rase, usporedivog s jedne strane s motivacijom socijalnog darwinizma te, s druge strane, sa socijaln-kritičkom analizom antisemitizma kod Horkheimera i Adorna. Na toj osnovi, tekst kritički vrednuje Agambenovu analizu Auschwitza kao “biopolitičke paradigme moderne” na pretpostavkama Lévinasove sinteze “filozofije hitlerizma” i Heideggerove hermeneutike tubitka. Dok ideologiju vrijednosti pripisuje samo nacionalsocijalizmu, ali ne i Heideggerovoj analitici fakticiteta, Agamben gubi iz vida Heideggerovu vlastito (nacionalsocijalističko) vrijednosno mišljenje, implicitno sadržano u njegovu konceptu 'volje za tubitkom', koje podržava čitav niz njegovih isključenja “neautentičnog” (u mišljenju i jeziku, filozofiji, načinima bitka, na sveučilištu, u “sposobnosti za domovinu” itsl.). U tekstu se, na temelju imanentnog čitanja Heideggerovih shvaćanja filozofskog i političkog, izlažu argumenti protiv striktnog razdvajanja Heideggerove ontologije i ideologije.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija
Napomena
Abstract
The paper addresses anew the old issue of
Heidegger's own testimonies and assurances
concerning his “active antagonism” to National
Socialism, given in his post-war writings from
1947-1953, as well as in his later public
statements and, particularly, in recently
published private notes from 1932-1947 (the so-
called “Black Notebooks”). It aims to work out
additional arguments for the existence of a
close relationship between Heidegger’s
philosophy, critique of technics and the notion
of the political in his early work, which are
not included in the two main lines of
contemporary interpretations of the Heidegger-
controversy, one of which derives his
hermeneutical ontology from his political
inclinations and the other which strictly
separates these two aspects of his highly
influential thought.In the second part, the
paper tackles Heidegger's delusional idea of
the Holocaust as a form of “self-destruction of
Jewishness” through technics; this figure is
interpreted as an instance of a non-biological,
quasi socio-theoretical conception of race
overlapping, in the background, with social-
Darwinist motives and, ironically, with the
socio-critical analysis of anti-Semitism in
Horkheimer and Adorno.On this basis, the paper
critically reassesses Giorgio Agamben’s
analysis of Auschwitz as “biopolitical paradigm
of modernity”, relying on early Emmanuel
Lévinas's synthesis of the “philosophy of
Hitlerism” and Heidegger's hermeneutics of
Being-there (Dasein). Ascribing value-ideology
only to National Socialism and not to
Heidegger's analytics of 'facticity', Agamben
disregards Heidegger's own (national-socialist)
value-based thinking, which—though
explicitly denied in his 1935 Introduction to
Metaphysics—remains implicit in his conception
of the “will to Dasein” and which motivates
a series of exclusions of the 'non-authentic'
(in thought and language, in philosophy, in
modes of being, at the university, in the
'ability for homeland' etc.). Contrary to
separating Heidegger's philosophy from his
political engagement, and in accordance to his
explicit intention and last will, arguments are
outlined in favor of a foundational
relationship between ontology and ideology in
Heidegger.