Naslov
Hrvatsko proljeće i hrvatska država
(Croatian Spring and the Croatian state)

Autori
Čović, Ante ; Krašić, Wollfy ; Šimetin Šegvić, Filip ; Jurković, Danijel i dr.

Izvornik
Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, ostalo

Godina
2021

Ključne riječi
Hrvatsko proljeće, hrvatska država, hrvatski sveučilištarci, 1971., studentski štajk
(Croatian Spring, Croatian state, Croatian university students, 1971, student strike)

Sažetak
Zbog važne uloge Hrvatskoga proljeća u novijoj hrvatskoj povijesti, kao i zbog važne uloge pokreta hrvatskih sveučilištaraca u kompleksnom zbivanju Hrvatskoga proljeća, Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu priređuje manifestaciju obilježavanja 50. obljetnice tih događaja. Cilj je manifestacije evocirati i interdisciplinarnim pristupom rasvijetliti povijesna zbivanja i posebice ulogu hrvatskih sveučilištaraca u njima, rasvijetliti poveznicu Hrvatskoga proljeća i procesa uspostavljanja hrvatske države, ali i oduprijeti se pokušajima tendencioznih tumačenja najnovije dionice hrvatske povijesti. Na manifestaciji će, uz domaće i inozemne poznavatelje i istraživače, sudjelovati i neki od neposrednih aktera i suvremenika Hrvatskoga proljeća. Sintagmom Hrvatsko proljeće obilježava se društveno-političko razdoblje hrvatske povijesti od sredine šezdesetih do početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća, u kojem je kulminiralo pitanje položaja Hrvata i Hrvatske u bivšoj državi. Početak reformskih nastojanja veže se uz Brijunski plenum 1966. godine, kada je došlo do ograničavanja moći Službe državne sigurnosti, te uz nastojanja oko ekonomske i političke liberalizacije. U to vrijeme potpisan je i protokol o poboljšanju odnosa između Jugoslavije i Svete Stolice, što je dodatno potaknulo brojna otvorena pitanja unutar ondašnje državne zajednice, pa između ostaloga i pitanje međunacionalnih odnosa. Kada je hrvatsko vodstvo u siječnju 1970. (Deseta sjednica Centralnoga komiteta Saveza komunista Hrvatske) osudilo jugoslavenski unitarizam, odškrinut je put artikulaciji i afirmaciji hrvatskih političkih težnji. Glavni pokretači promjena bili su hrvatski intelektualci i dio republičke političke elite, zatim veliki dio kulturnih ustanova na čelu s Maticom hrvatskom. Posebnu su ulogu preuzeli hrvatski sveučilištarci koji su objedinjavanjem studentske organizacije Sveučilišta u Zagrebu i Saveza studenata Hrvatske organizirali studentski pokret. Tako se formiralo u historiografiji uvriježeno tumačenje da je pokret Hrvatskoga proljeća imao tri smjernice – omladinsku, intelektualnu i partijsku – koje su katkad djelovale skladno, a katkad se u suprotnosti jedne s drugom poticale na daljnju, povremeno radikalniju, aktivnost. Svrha ovog skupa bit će i rasvjetljavanje tih procesa kroz procjene u kojoj je mjeri pokret Hrvatskoga proljeća bio pluralan u svojim kulturnim, političkim i generacijskim dimenzijama. Poznati studentski štrajk iz studenoga 1971., kojim se nastojalo ukazati na ključne probleme kao i nužnost njihovih korjenitihrješavanja, bio je izgovor za brutalni milicijski odgovor i uhićenja studentskih vođa te njihove osude na dugogodišnje zatvorske kazne. Poslužio je i kao povod za žestoki obračun s hrvatskim reformnim vodstvom koje je izgubilo povjerenje državnoga i partijskoga vrha. Konačni obračun uslijedio je nakon sjednice saveznoga partijskoga predsjedništva 1. i 2. prosinca 1971. te nakon što je hrvatsko partijsko vodstvo kolektivno podnijelo ostavku. Gušenje Hrvatskoga proljeća ujedno je početak procesa razvijanja svijesti o nemogućnosti reformske promjene jugoslavenskog socijalizma i ishodišna točka sazrijevanja svijesti o potrebi razdruživanja koje će dvadesetak godina kasnije donijeti državnu samostalnost Republike Hrvatske. Hrvatsko proljeće tako je preživjelo u kolektivnoj svijesti kao znak na putu stoljetne težnje hrvatskoga naroda da se kroz društveno-politički i kulturni život potvrdi i očuva vlastiti nacionalni identitet te da se u okvirima mogućega reformira postojeći društveno- politički sustav. Riječ je o gibanjima od povijesne važnosti kojima je očuvano i potvrđeno dostojanstvo hrvatskoga naroda te iskazana težnja za demokratskim reformama gospodarskoga, političkoga i kulturnoga života. To je vrijeme obilježeno i nastavkom borbe, koja je bila inicirana glasovitom Deklaracijom o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika (1967. god.), za očuvanjem hrvatskoga jezika naspram prakse njegova negiranja i pokušaja preoblikovanja prema umjetno stvaranom unitarnom jeziku kao i brojnim značajnim dostignućima na znanstvenom i kulturnom području, nastalim u ozračju općenacionalnoga i kulturnoga zanosa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Interdisciplinarne društvene znanosti, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA