Naslov
Ljudsko i neljudsko u prozi Lászla Krasznahorkaija i na filmu Béle Tarra
(The Human and the Nonhuman in the prose of Lászlo Krasznahorkai and in the film of Béla Tarr)

Autori
Bradić, Marijeta

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Film i književnost

Mjesto i datum
Beograd, Srbija, 29.11.2018. - 30.11.2018

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan

Ključne riječi
kognitivna naratologija, kulturna animalistika, UnutraJeŽivotinja, Torinski konj, Lászlo Krasznahorkai, Béla Tarr
(cognitive narratology, animal studies, Animalinside, The Turin Horse, Lászlo Krasznahorkai, Béla Tarr)

Sažetak
Lászlό Krasznahorkai i Béla Tarr suvremeni su mađarski autori poznati po dugogodišnjoj suradnji. Tarr je u svojoj zreloj fazi redateljskog rada (1988. – 2011.) adaptirao nekoliko Krasznahorkaijevih romana (Sotonski tango, 1985 i Melankolija otpora, 1989), a scenarij njegova posljednjeg filma – Torinski konj (A torinόi lό, 2011) – ujedno najavljenog kao završetak njegove karijere, napisao je upravo Krasznahorkai. Krasznahorkaijev rukopis u Tarrovim filmovima primjetan je na tematsko-motivskom i formalnom planu. U toj je zreloj fazi obilježenoj kolaboracijom s Krasznahorkaijem moguće uočiti konstante svojstvene Krasznahorkaijevoj prozi: apokaliptični ton, spor protok vremena i mnoštvo motiva životinja (npr. scena ispaše krava kojom započinje Sotonski tango, preparirani kit kao središnji motiv Werchmeisterovih harmonija, konj kao ravnopravni lik Torinskoga konja). Vrhunac se Krasznahorkaijeva utjecaja i ujedno vrhunac Tarrove zrele faze događa s filmom Torinski konj. Ono po čemu se oba autora ističu jest, između ostalog, okupljanje oko neljudskih subjekata, prije svega životinja: u Krasznahorkaijevoj zbirci tekstova UnutraJeŽivotinja (2010) prisutna je uporaba “životinjskog pripovjedača” (Bernaertes i dr. 2014), a Tarrov Torinski konj pokušava prikazati unutarnji život životinje. Stilska i formalna rješenja u oba medija proizvode iste učinke kod čitatelja/gledatelja koji se zrcale u dvostrukoj dijalektici: suosjećanje s neljudskim subjektom i očuđenje, odnosno iznevjeravanje pretpostavki i očekivanja o životinjskome subjektu s jedne strane, te iznevjeravanje ljudske “iskustvenosti” (Fludernik 1996) s druge strane. Slijedom ovih pretpostavki, izlaganje će se temeljiti na usporedbi narativnih tehnika u ovim različitim medijima, odnosno u navedenoj zbirci i filmu, a koje proizvode iste učinke i u funkciji su iste ideje – preispitivanja antropocentričnih svjetonazora.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filmska umjetnost (filmske, elektroničke i medijske umjetnosti pokretnih slika), Književnost, Kognitivna znanost (prirodne, tehničke, biomedicina i zdravstvo, društvene i humanističke znanosti)

POVEZANOST RADA