Naslov
Imenom sam te zazvao u dubrovačkom kraju
(I have called you by your name in the area of Dubrovnik)

Autori
Batoš, Silvija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Book of Abstracts : Linguistic and Extralinguistic in Interaction : 34th HDPL International Conference, 2020 / Magdalena Nigoević ; Mihaela Matešić - Split : Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, 2020, 21-22

ISBN
978-953-352-048-3

Skup
XXXIV. međunarodni znanstveni skup HDPL-a: Jezično i izvanjezično u međudjelovanju

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 24.09.2020. - 26.09.2020

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
dubrovački antroponimi ; dijakronijsko istraživanje ; inačice
(anthroponyms of Dubrovnik area ; diachronic research ; variants of names)

Sažetak
Iako je nadjevanje imena slobodni izbor pojedinca, pod jakim je utjecajem tradicije i društvenih okolnosti. Osobno ime je znak raspoznavanja, ali i izraz čovjekove biti. Tomu svjedoče stare istočne kulture i biblijska tradicija. Čovjek je imenom zazvan u knjizi proroka Izaije (Iz 43, 1). Imena imaju lingvistička, psiholingvistička, sociolingvistička i etička obilježja. Određena su unutarjezičnim činjenicama (imenice koje imaju fonološki i morfološki ustroj, kao i pravopisno određenje) i izvanjezičnim (identitet osobe – društvena i kulturološka pripadnost). Starosjedioci romanskoga podrijetla utjecali su na antroponime novopridošloga slavenskoga stanovništva, osobito u hrvatskome priobalju. Slavenski onomastički sustav bilježi starogrčki, rimski, kršćanski i bizantski utjecaj. Taj proces je u gradovima tekao snažnije i lakše, a na selu sporije i teže (Kapetanić i Vekarić, 2001). Mnoga imena su dobila drugi oblik, a neka izvorna su se zadržala. Najveći je utjecaj na imenovanje ostavilo kršćanstvo (Šimunović, 2009). U suvremenoj hrvatskoj komunikaciji neka imena se pojavljuju u dvije ili više inačica, osobito ona stranoga podrijetla koja mogu biti prilagođena hrvatskomu jeziku. Brojnost inačica ukazuje na dio leksika koji se ne može glasovno, ni naglasno ujednačiti. Nema strogih pravila po kojima bi se neko ime pisalo ili izgovaralo. Presudnu riječ ima nositelj imena (Bošnjak Botica, Jelaska, 2008). Predmet ovoga rada je sociolingvističko dijakronijsko istraživanje imenskoga fonda na području grada Dubrovnika i dubrovačkoga kraja. Koristi se kvalitativnom metodologijom i induktivnom metodom, a strategije uključuju istraživanje arhivskih dokumenata s ciljem pronalaženja odgovora na određena istraživačka pitanja. Kako su stanovnici dubrovačkoga kraja dobivali svoja osobna imena? Kakav je odnos narodnih i kršćanskih imena? Koje su zakonitosti tradicijskoga denominacijskoga sustava? Kakva je pojava tih imena u suvremenoj hrvatskoj i europskoj komunikaciji? Rezultati pridonose pojašnjenju nastanka i razvoja, kao i očuvanju dubrovačkoga antroponimijskoga sustava, dijela hrvatskog identiteta u europskom kulturološkom okruženju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Informacijske i komunikacijske znanosti, Interdisciplinarne društvene znanosti, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA