Naslov
Isprika u kaznenom pravu – Prekoračenje granica nužne obrane i krajnja nužda
(Excuse in Criminal Law- Overdraft of Necessary Defense Limits and Necessity)

Autori
Herceg Pakšić, Barbara

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Narodne novine

Grad
Zagreb

Godina
2021

Stranica
212

ISBN
978-953-234-301-4

Ključne riječi
Kazneno pravo ; ispričavajući razlozi ; krivnja ; nužna obrana ; krajnja nužda.
(Criminal Law ; Grounds of Excuse ; Culpability ; Necessary Defense ; Necessity)

Sažetak
Ova je knjiga rezultat kontinuiranoga znanstvenog istraživanja u području krivnje, nužne obrane i krajnje nužde kao temeljnih instituta kaznenog prava. Njezin temelj, sadržaj i struktura počiva na doktorskoj disertaciji naslovljenoj Ispričavajući razlozi u kaznenom pravu koja je obranjena 11. lipnja 2014. godine na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Nastavkom znanstvenih istraživanja tijekom više od pola desetljeća nakon toga, dosegle su se nove spoznaje u predmetnom području, i u području judikature i u području jurisprudencije što je potom uvjetovalo i potrebu da se one u jedinstvenom obliku učine dostupnim svima zainteresiranima: akademskoj zajednici, sucima, državnim odvjetnicima, odvjetnicima, pravnicima općenito, studentima na svim razinama studija, ali i široj javnosti koju ove teme zanimaju. Područje isprike u kaznenom pravu istovremeno je znamenito teorijsko pitanje, ali i značajno praktično područje koje pokazuje prikladnost rješenja (kazneno)pravne reakcije u načelno nerješivom konfliktu univerzalnih i društvenih moralnih konstelacija. Pojam ispričavajućih razloga nije bio zastupljen u hrvatskoj kaznenopravnoj znanosti, teoriji i praksi, sve do početka siječnja 2013. godine kada je, nakon dužeg vacatio legis, Kazneni zakon iz 2011. godine stupio na snagu, nastojeći uvelike osuvremeniti dotadašnja rješenja.U odnosu na Kazneni zakon iz 1997. godine promjena stavova zakonodavca očitovala se u sadržaju odredbe o sastojcima krivnje tako da je, osim prije prihvaćenih elemenata krivnje (ubrojivost, namjera ili nehaj i svijest o zabranjenosti djela ili mogućnost takve svijesti), uveden i jedini negativni, dotad nepoznati element: nepostojanje ispričavajućih razloga. Za njihovo utvrđenje unutar propisanih instituta predviđen je vrlo značajan pravni učinak. Riječ je o isključenju krivnje te posljedičnom donošenju oslobađajuće presude. S obzirom na to da ispričavajući razlozi trenutkom uvođenja nisu bili sustavno razrađeni, sudska je praksa ostavljena bez specifičnih kriterija procjene. Tada je otvorena prilika stvaranju novih teorijskih i praktičnih kaznenopravnih standarda u ovom području u Republici Hrvatskoj.Ispričavajući razlozi, koji prema zakonskom tekstu isključuju krivnju, propisani su u općem dijelu Kaznenog zakona, okviru zakonskih odredaba o nužnoj obrani i krajnjoj nuždi. Riječ je o stožernim institutima kaznenog prava koji su svoj dotadašnji učinak parcijalno modificirali da bi se uklopili u djelovanje ispričavajućih razloga. To su prekoračenje granica nužne obrane „zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom“ (čl. 21., st. 4. KZ/11) i krajnja nužda u kojoj postupa počinitelj koji je ostvario „protupravnu radnju da bi od sebe ili drugoga otklonio istodobnu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti ako zlo koje je počinjeno nije bilo nerazmjerno teže od zla koje je prijetilo i ako nije bio dužan izložiti se opasnosti“ (čl. 22., st. 2. KZ/11). Te su odredbe uputile na mnoštvo otvorenih pitanja: koja su teorijska opravdanja ispričavajućih razloga, kako tumačiti ispričivu jaku prepast i zašto je ona, kao astenički afekt, učinkom izdvojena od steničkih afekata ; na koji je način utvrditi u standardnim situacijama djelovanja više različitih afekata na postupanje osobe, kako tumačiti nedostatak (ne)razmjernosti zala, što je dužnost izlaganja opasnosti i na čemu se temelji, treba li ograničavati djelovanje isprike na određena pravna dobra i određeni krug osoba i u konačnici, na koji način obrazložiti isključenje krivnje u ovim institutima.Iako je njihov učinak nominalno isključenje krivnje, valja istaknuti da se kod ispričavajućih razloga ne radi o klasičnom učinku isključenja krivnje (kao što se čini kroz neubrojivost ili neotklonjivu zabludu o protupravnosti), već o situacijama u kojima zakonodavac zbog posebnih okolnosti u kojima se ostvaruje djelo, odustaje od prijekora, čime se krivnja spušta ispod razine vrijedne kažnjavanja. Uvođenje, tumačenje i primjena ispričavajućih razloga u hrvatskom kaznenom pravu izazov je i za kaznenopravnu teoriju i praksu jer oni u Hrvatskoj još nisu sustavno obrađeni ni u jednoj znanstvenoj monografiji. U sažetom obliku prikazuju se tek u nekoliko udžbenika, komentarima zakona te rijetkim znanstvenim radovima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA